fbpx

Stranke na vlasti znaju šta hoće, ali ne i kako da to ostvare

5 min. za čitanje

UG „Zašto ne“ je uradilo analizu programa pet partija na vlasti za mandatni period 2010-2014 s ciljem utvrđivanja stepena ponavljanja obećanja u odnosu na period 2006-2010 i došli smo do zaključka da su vladajuće partije u svojim novim programima ponovile 247 od 367 obećanja koliko su dale u 2006. godini. Dakle, preko dvije trećine ili 67,3 procenata svih obećanja koja su namjeravali ispuniti u periodu 2006-2010 godina i dalje stoje u predizbornim programima Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Hrvatske demokratske zajednice BiH, Hrvatske demokratske zajednice 1990, Stranke demokratske akcije i Stranke za BiH.

Ako govorimo o strankama posebno, imamo isto tako zanimljivu situaciju. Stranka demokratske akcije je ponovila 101 od 164 obećanja iz prethodnog programa ili 61,59 posto, pri čemu su u novom programu dali skoro 300 novih obećanja koja nisu bila u programu iz 2006. godine. Tako će u naredne četiri godine, ako dobije podršku glasača, SDA opet voditi BiH ka kandidatskom statusu u EU, opet nas uvoditi u NATO, još jednom osigurati jednakost građana u pristupu socijalnoj zaštiti, ponovno administrativno objediniti „dvije škole pod jednim krovom“, ponovno uvesti specijalni status za Srebrenicu i Žepu i još mnogo toga što smo očekivali da vidimo u prethodne četiri godine.

SNSD je ponovio 38 od 75 obećanja datih u 2006, čime su predstavnici ove stranke priznali da nisu ispunili bar preko 50 posto programa, iako smo mogli čuti više puta sa predizbornih skupova kako su ispunili sve obećano. Da ponovimo, analiza koju je uradio UG „Zašto ne“ je došla do zaključka da je SNSD ispunio tek 2 obećanja ili 3 posto od ukupnog broja datih obećanja. SNSD će tako ponovno izgraditi klinički centar, mrežu autoputeva, opet graditi hidro- i vjetro-elektrane, opet reformirati penzioni sistem, napraviti ponovno reviziju privatizacije, kao i ponovno ući u realizaciju druge faze elektrana Ugljevik i Gacko, te mnogo toga što su trebali uraditi u prethodnom mandatu.

HDZ BiH i HDZ 1990 su ponovili veliku većinu obećanja, čak i dijelova programa iz 2006. godine. Tako je HDZ 1990 ponovio sva obećanja iz 2006. godine, dok je HDZ BiH ponovio 66 od 73 obećanja ili 90 posto svih obećanja koje su trebali realizirati u periodu 2006-2010. Tako mladi mogu očekivati da ih HDZ BiH ponovno zapošljava, a građani uopšte da HDZ ponovno smanji javnu potrošnju ili reformira zdravstvo, dok će HDZ 1990 ponovno izvršiti reviziju privatizacije i dokapitalizacije, stvoriti demokratsku i jaku policiju, te ponovno završiti proces povratka. Osim ovoga, HDZ BiH nam nudi 14, a HDZ 1990 11 novih obećanja koja nismo mogli vidjeti u programima iz 2006. godine.

Stranka za BiH je jedina od pet vladajućih partija skoro u potpunosti odustala od programa iz 2006. godine, od kojeg nije, podsjećamo, ispunila niti jedno obećanje od 16 datih. Tako nam sada Stranka za BiH ponovno nudi samo 3 od 16 neispunjenih obećanja, te svoj program pojačava sa preko 130 novih. Ono što nam ponovno nude su teritorijalna reogranizacija države na kojoj su i bazirali većinu programa iz 2006. godine, te stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH.

„Porazno je da stranke na vlasti ponavljaju čak dvije trećine svojih programa i time žele da ponovno osvoje mandat od građana/ki. Mislimo da su trebale bolje iskorisiti svoje mandate, kao i svoje predizborne kampanje, da urade to što su obećali 2006. godine, kao i da objasne građanima/kama zašto nisu ispunili većinu onoga što su obećali. Poručujemo predstavnicima partija na vlasti da ne treba da pokušavaju dobiti novi mandat ponavljanjem neispunjenih obećanja, a građanima/kama da ne nasjednu na ovo, te da o njihovom eventualnom novom mandatu na izborima odluče isključivo na osnovu onoga što su radili u prethodne četiri godine“, poručuju iz UG „Zašto ne“.

(SodaLIVE.ba)

Podijeli ovaj članak
1 komentar
Subscribe
Notify of
1 komentar
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments

MOJ PREDIZBORNI GOVOR /prije godine dvije/

Neću o programima – to će te čuti od drugih. Naravno da će vam sve, ili, gotovo sve slagati. Oni vjerovatno nisu ni čuli za onaj hadis „El-vá du dejnun“ – „Obećanje je dug“. A i da jesu oni dugove ne vraćaju.

Neću ni o strategiji izvlačenja iz bijede. To se može samo djelima a ne riječima – da bi ugrijali čašu vode riječima trebalo bi nam 75 godina – i to kada bi glasno vikali…

Ja ću o izborima kao pojavi – dogadjaju za pojedinca. O čovjeku koji te nedjelje rano ustane, kao na Bajram ili Prvi maj, u prazničnom je raspoloženju i jedino taj dan birač ima utisak da je značajan, da ga netko treba. I obući će najbolje, ili bolje rečeno, jedino odijelo koje ima i zajedno sa ženom ponosno će otići na biračko mjesto – da daju svoj glas za bogataše.
E, taj izborni mazohizam ne mogu razumjeti… siromašni glasaju za bogate – a upravo su oni uzrok njihovog siromaštva. Čak imaju i, po njihovu mišljenju, i logično objašnjenje za to: kao bogati imaju dovoljno te nemaju potrebe da više kradu a siromašni na vlasti će tek navaliti…. Uz ovu teoriju se još i podrazumijeva da vlast nije ništa drugo nego sinonim za lopovluk. A to je, samo po sebi jako žalosno.

Pretpostavka da bogati nemaju potrebe da kradu je smiješna – oni će samo krasti više jer im je i letvica više postavljena. A znaju i kako se to radi i neće potrošiti pola mandata da uspostave sistem. Plus su i istrenirani. A bogati su jer su očigledno i pohlepni – a ljudska pohlepa, baš kao i ljudska glupost nema granica. A i surovi kapitalizam kaže Greed is good . /Pohlepa je dobra. Pohlepa je ispravna. Pohlepa djeluje./

Naravno, bogatstvo samo po sebi nije grijeh. Ali ovdje i sada, u Bosni, ono znači samo jedno – ratno i poratno profiterstvo, kriminal, korupciju i tako dalje. I još, još dalje.

I taj, da ga nazovemo, naravno ne pežorativno, mali čovjek imat će osjećaj da će se nešto dobro desiti sve dok mu se ne izbriše tintoplav kojim su ga na biračkom mjestu žigosali. A i da hoće kako može biti siguran da će izabrati prava jaja a ne mućkove na koja će naleći izbornu kokoš. Moj savjet je : birajte manja jaja i ona sa tvrdjom ljuskom. Iz njih se sigurno neće izleći krokodili a ni guje otrovnice koje će vam slijedeće četiri godine sisati krv.

A kako ćete prepoznati te akrepe i maždrake ? Lahko. Samo širom otvorite oči. I ako ugledate retrovizor na džipu koji vrijedi više nego što neki a nažalost puno je takvih nekakvih, potroše za pola godine, samo će vam se ukazati. A ako vam se ne ukaže dali ste im 1360 dana, četiri godine, koje će oni znati iskoristiti. A za vas će to biti godine koje su pojeli skakavci…

Ne mislim da ću vas dosta ubijediti da promijenite mišljenje – Bosancima je i izdaja zabluda sramotna. Možda bi bolje prošla priča o zlatnim kašikama – ima istu poantu kao i bajka o carevom novom ruhu, samo što je ovdje narod go a svi se prave da to ne vide. A zlatne kašike bi mogle postati zaštitni znak svih naših izbora – da nas opominju na probisvijete, opsjenare i lažne proroke koji su nas gotovo uništili. A ako im i dalje budemo pomagali i hoće.

Završiću ovu besjedu parafrazirajući rečenicu koju je američki predsjednik Kennedy 1963. izgovorio u podijeljenom Berlinu. Na kraju je rekao je :“Ich bin ein Berliner“ /“ Ja sam Berlinac“/.
Berlin je sada jedinstven a za našu Bosnu još ne znamo.
A ja, ja sam samo Lukavčanin!
I sretno vam bilo.