Prijavljeno 458 slučajeva nasilja u porodici u 2009. godini u TK

0 510

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini organizovala je danas u Tuzli press konferenciju o temi ˝Nasilje u porodici i institucionalni mehanizmi zaštite žrtava nasilja na području Tuzlanskog kantona˝. Govorilo se o problemu nasilja u porodici, prevenciji i adekvatnom zbrinjavanju žrtava. Predstavljen je i Izvještaj OSCE-a ˝Zapažanja o primjeni Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u praksi nadležnih institucija˝.

Nasilje u porodici je široko rasprostranjen fenomen u BiH, socijalni i problem ljudskih prava, koji je pod stalnim nadzorom Misije OSCE-a u BiH i kojem nivoi vlasti trebaju posvetiti potrebnu pažnju. Ministarstvo unutrašnjih poslova TK je vidjelo potrebu, te je prije godinu dana formirano Odjeljenje za maloljetničku delikvenciju i nasilje u porodici. Glasnogovornik MUP-a TK Miralem Malkić kazao je da je su u 2009. godini zaprimili 458 prijava nasilja u porodici, dok je prema kvalifikacijama tih prijava, njih 100 okvalificirano kao krivična djela nasilja u porodici. Malkić je naglasio da kada su u pitanju počinioci tih djela, njih 25 posto uvijek su oni koji su to uradili više puta, te da je to moguće zato što se ne prati sistem zaštite žrtve.

˝Nažalost, nasilje u porodici nije više samo problem, to je jedan od pojavnih oblika koji prati cjelokupnu društvenu zajednicu i ima jednu negativnu tendenciju u smislu posljedica koje proističu iz toga. Nadamo se da ćemo vremenom doći do pozitivnih rezultata kada otklonimo dosadašnje probleme, a oni se ogledaju u nesinhronizovanom koordiniranom radu između nadležnih institucija. Policija je tu da odgovori tom zahtjevu i nadamo se da će sve krenuti boljim putem uz pomoć vladinih i nevladinih organizacija, državnih institucija i uz izmjene i prijedloge koji se tiču zakonske regulative. Zato se i nadamo smanjenju posljedica koje se trebaju promijeniti i na kantonu i na nivou BiH˝, kazao je Malkić.

Nasilje u porodici se veoma često minimizira i nedovoljno prepoznaje, a relativno često se dešava da se nasilje u porodici ne kvalificira kao kazneno djelo, nego kao manje opasno društveno ponašanje, prekršaj, ili čak i u slučaju kad se kvalificira kao kazneno djelo, okarakteriše se kao lakša tjelesna povreda i slično, rečeno je na današnjoj press konferenciji. ˝Izražavam i nezadovoljstvo i žaljenje što se nije imalo više sluha i više želje da se poradi na ovom vjekovnom problemu. Trebale su i Vlada i Skupština da reaguju i da adekvatnim prijedlozima, zaključcima i mjerama poboljšaju stanje o kojem se sve više priča. Žrtve vrlo često naiđu na situacije u kojima ih se obeshrabri i onda takve odu kući. Dok idu od vrata do vrata tražeći pomoć u trenucima kada su povrijeđene, ponižene i kada im je oduzeto ljudsko i žensko dostojanstvo, demorališu se i vrate se nasilniku˝, kazala je predsjednica Kantonalne komisije za ravnopravnost spolova Suada Mujčinović.

Učešće u današnjoj press konferenciji uzela je i direktorica nevladine organizacije Vive Žene Tuzla Jasna Zečević. U sklopu ove organizacije postoji i sigurna kuća, a Hamidović je kazala da je prošle godine u skloništu boravilo 67 osoba koje su bile u situacijama opasnim po život, a za pomoć su im se javile 404 osobe. ˝Najuspješniji završetak slučaja nije onaj kada dođe do krivične prijave, mada bi mi bili zadovoljni da se i to dešava, nego onaj kada se porodica ponovno sastavi i krene na psihosocijalni porodični tretman, a to je ono što je dugoročno i ima efekat. Svaki slučaj osoba koje traže pomoć u skloništu, mora se završiti tako što će ona na kraju otići s tog mjesta, a to najčešće bude povratak u porodicu iz koje je došla, a onda dolazi do repeticija prijave nasilja˝, kazala je Zečević.

OSCE je svjestan da je nasilje u porodici mnogo raširenija pojava nego što na to ukazuju postojeći podaci, jer iskustva organizacija i stručnjaka koji se time bave ukazuju da se mnogi slučajevi nasilja u porodici ne prijavljuju, te da postoji malo kvantitativnih pokazatelja o stvarnoj primijeni zakona koji su doneseni sa ciljem zaštite žrtava nasilja u porodici. ˝Očekujemo da se sve institucije sistema, počevši od policije, Tužilaštva TK, Centra za socijalni rad TK, zdravstvenog i obrazovnog sektora, uključe u rješavanje pitanja žrtava nasilja u porodici. S jedne strane to podrazumijeva izdvajanje sredstava za edukaciju kadra i zaista je potrebno dodatno senzibilizirati predstavnike policije o tome šta predstavlja nasilje u porodici i koji su adekvatni odgovori i tehnike ispitivanja i saslušavanja žrtava, odnosno nasilnika, a tu policija ima veoma značajnu ulogu. S druge strane to podrazumijeva i pojašnjavanje uloge centrima za socijalni rad, odgojnim institucijama i zdravstvenim radnicima, o tome da kad imaju sumnju, kad primijete određenu povredu, žalbu djeteta ili žene u toku nekih redovnih procedura koje rade, moraju znati da imaju zakonsku obavezu da prijave nasilje u porodici, a prijave se vrše u policiji ili Tužilaštvu TK˝, kazala je pravna savjetnica Misije OSCE-a u BiH Amra Hamidović.

Nasilje u porodici jedan je od osnovnih vidova kršenja ljudskih prava i zato međunarodni standardi za zaštitu ljudkih prava zahtijevaju od država da poduzmu odlučne mjere koje će osigurati odgovornost počinioca i žrtve. Bosna i Hercegovina je 2005. godine u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj usvojila Zakone o zaštiti od nasilja u porodici, koji teže žrtvama pružiti zaštitu primjenom niza zaštitnih mjera, kao što su udaljenje počinioca iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora, ili zabrana približavanja žrtvi. Iako su svi ovi zakoni stupili na snagu prije više od tri godine, općepoznato je da primjena zaštitnih mjera tek treba zaživjeti i ostvariti svrhu za koju su mjere namijenjene.

(SodaLIVE.ba)

0 0 votes
Ocijeni članak
PREPORUČUJEMO
guest
0 komentara
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x