Načelnik Mujkić za SodaLIVE.ba: Nemam više ambicija da budem načelnik!

U prvom intervjuu za naš portal, Načelnik općine Lukavac, Dževad Mujkić sasvim otvoreno govori o poplavama, bespravnoj gradnji, putevima, problemima sa pitkom vodom, zapošljavanju i svojim planovima za budućnost. Kompletan razgovor koji smo obavili sa gospodinom Mujkićem pročitajte u nastavku.

POPLAVE I BESPRAVNA GRADNJA U LUKAVCU

Prije nekih 9 godina, na Radio-Lukavcu objavljena je radio-drama “katastrofa”. U drami je simulirano pucanje brane na jezeru Modrac, a cijela stvar digla je kompletnu općinu pa i šire, na noge. Narod je panično bjezao i tražio sigurnost na okolnim brdima, a kada se sve smirilo usljedila su ispitivanja kreatora ove radio-drame, kao i odgovornih u RTVL od strane policije i Tužilaštva. Skoro da je došlo i do podnošenja krivičnih prijava i otkaza urednicima i direktoru RTVL. Prije 3 dana imali smo, nažalost, situaciju sličnu onoj opisanoj u spomenutoj radio-drami. Srećom, brana nije pukla, ali nakon što je olujno nevrijeme pogodilo našu općinu, skoro cijelo područje užeg gradskog jezgra bilo je potopljeno u samo nekoliko minuta. Pored nevremena, na koje naravno niko nije mogao uticati, glavni uzrok poplave su začepljeni kanalizacioni odvodi. Ko je kriv za takvo stanje odvoda i da li će za sve to neko odgovarati? Šta Vi lično, kao prvi čovjek općine planirate uraditi po tom pitanju?

Osnovni problem Lukavca grada je činjenica da je geografski smješten na prostoru ispod brda Doložaj, odnosno „Horozića brda” gdje imamo nepovoljno tlo i kad se ovakve havarije dese onda nema te sile koja to može zaustaviti. Naravno da postoje koraci koji se mogu poduzeti da se to u jednoj mjeri sanira, smanji ili ublaži. Za ono što se neki dan desilo u Lukavcu neće niko odgovarati iz razloga što se još od perioda mojih prethodnika radi na regulisanju oborinskih voda. Taj projekat ima tri faze. Jedna od faza je kanal na kojem mi upravo radimo, druga faza su zaustavne brane po brdima i treća faza je instaliranje tri kolektora koji bi odvodili oborinske vode. Dakle, mi radimo na prvoj fazi i mogu reći da su ti radovi u jednoj mjeri ublažili negativne posljedice posljednje oluje u Lukavcu. Moram reći da nisam siguran čak i kad sve te tri faze završimo baš nikada neće biti situacija kao ona od prije nekoliko dana jer to zavisi od količine oborina, ali sam siguran da bi posljedice nakon posljednje oluje bile mnogo manje da su sve faze završene.

A zar ne mislite da zapušeni kanalizacioni odvodi nisu u najvećoj mjeri doprinjeli onakvom haosu kakav smo imali u gradu prije tri dana?

Gradsko komunalno preduzeće je već na tome radilo. Međutim, problem je taj što na potezu od željezničke stanice do raskrsnice prema fabrici Sode nema ni promil pada. Mi imamo takvu kanalizacionu mrežu kakvu imamo i vjerovatno da će sanacija te mreže doći na red kada završimo sa ranije spomenutim projektom, odnosno dok se završi instalacija kolektora oborinskih voda.

Smatrate li da je Lukavac sa stanovišta urbanizma uništen grad i da bi to mogao biti jedan od mogućih problema? Svjedoci smo da se stambeni i poslovni i drugi objekti u Lukavcu grade bez ikakvog reda i neke građevinske disciplinea opet, svi ti objekti moraju biti priključeni na kanalizacionu mrežu. Da li je problem u tome što možda kanalizaciona mreža ne može sve to da izdrži?

Lukavac je najljepši grad u Bosni i Hercegovini. Sa stanovišta urbanizma, ljudi od struke kažu da u BiH ima samo par urbanistički uređenih gradova. Svaki grad se mora razvijati. Dakle, gdje mi to gradimo? Da li treba sad da ostavimo Jošik i da se ne razvijamo dalje?

Razvoj grada nije upitan niti sam na to mislio. Ali ako se već razvijamo, zar ne bi i tu trebalo da bude neke discipline u razvoju i gradnji?

Vidite, svaki grad ima svoj plan i ako se gradi, gradi se u skladu sa zakonom i procedurama koje usvaja općinsko Vijeće. Tenderi za lokacije se raspisuju i onda se donose odluke. Evo možete li mi vi sada reći gdje se to u Lukavcu gradilo u zadnjih četiri- pet godina a da nije trebalo?

Pa recimo, po parkovima u cijelom gradu.

A u kom je to parku nešto sagrađeno u zadnje četiri godine?

Ne treba puno razmišljati. Park kod Doma zdravlja je postao pravo gradilište.

Kod Doma zdravlja se gradi bespravno. Ali zašto ne spomenete da se isto tako park baš kod Doma zdravlja uredio, posadile nove sadnice…

To niko ne može poreći ali ipak sada pričamo o bespravnoj gradnji. Sami ste maločas rekli da je tu prisutna i bespravna gradnja. Može li se tome stati u kraj?

To je pitanje za inspekciju. Bespravnoj gradnji se mora odupirati ali to je jedan krupan, društveni problem. Jedan od rijetkih dobrih zakona koje je Parlament donio, bio je Zakon u kojem je bespravna gradnja okarakterisana kao krivično djelo. Međutim, Visoki predstavnik je taj zakon stavio van snage. Mi u 2005. godini nismo imali taj problem jer je u to vrijeme bespravna gradnja bila krivično djelo. Ja sam javno na Radio Televiziji Lukavac rekao da ću lično podnjeti krivičnu prijavu protiv svakoga ko bude bespravno gradio objekte u Lukavcu. Opet ponavljam, sada kada bespravna gradnja nije krivično djelo mi imamo veliki problem ne samo u Lukavcu nego u cijeloj BiH. Ja moram naglasiti da su nadležne inspekcijske službe u Lukavcu dobile saglasnost općinskog Vijeća te tačan terminski plan po mjesecima i na koji će način kontrolisati objekte. Ići će se bukvalno od objekta do objekta sa papirima i geometrom pa ćemo nakon što oni kompletiraju izvještaj imati jasniju sliku o svemu.

Ali evo opet vas moram pitati gdje se to u zadnje četiri godine bespravno gradilo?

Pa upravo sam vam naveo primjer parka kod Doma zdravlja.

Da, ali to je samo jedan primjer. Gdje još?

Dobro, ako ćemo iskreno onda ni ulica na Trgu grada Bremena nije izuzetak, zatim novonastali objekti u parku kod Doma kulture.

Na Trgu Bremena nema bespravno izgrađenih objekata nego samo proširenje postojećih.

A da li baš svi ti objekti imaju uredne dozvole za proširenje u obliku kako su to vlasnici istih uradili? Golim okom možemo vidjeti da tu nema nikakvog reda niti jednoobraznosti sto stvara veoma ružan vizuelni efekat u samom centru grada.

Objekti imaju dozvole, a nadležna inspekcija će utvrditi da li su svi objekti u gabaritima prema propisu i izdatim dozvolama.

A šta je sa objektima u parku kod Doma kulture?

Ti objekti su sagrađeni još 1998. godine.

Da, sagrađeni su 1998. godine ali njihova namjena prema dozvoli je bila isključivo za poslovne objekte. U međuvremenu su ti objekti nadograđeni i pretvoreni u stambeno-poslovne objekte. Znamo da su određene osobe iz kantonalnih inspekcija vlasnici pojedinih objekata baš u tom parku, a svojim objektima totalno su blokirali i uništili nekoliko prilaza Domu kulture kao i pješačke staze. Postoji li mogućnost da se zbog toga, pojedinima koji bespravno grade „gleda kroz prste“?

Ja opet ponavljam da je to sve stvar inspekcije. Naše je opredjeljenje da krenemo sa borbom protiv bespravne gradnje od užeg gradskog jezgra, a kasnije sve to da proširimo na šire područje općine. Već sam rekao da je plan kontrole po mjesecima napravljen i da niko neće biti izuzet od kontrole.

A šta će se nakon toga desiti sa bespravno izgrađenim objektima?

Pazite, u Lukavcu postoje objekti koji su napravljeni prije deset i više godina a koji još uvijek nemaju upotrebnu dozvolu. Mi imamo na snazi Zakon o legalizaciji koji sadrži jasno određene rokove. Ti rokovi podrazumjevaju da će zainteresovane strane podnijeti zahtjev za legalizaciju. Da li će objekti biti legalizovani to je stvar daljnje procedure. Ukoliko ne budu legalizovani mi ćemo uraditi ono što Zakon dozvoljava.

PROBLEM PITKE VODE

Osvrnuo bih se sada na problem pitke vode u Lukavcu.

Vaš prethodnik na mjestu Načelnika, Izudin Čelikovic, pred kraj svog mandata 2004. godine dobio je garancije za kredit od američke Vlade u visini 4,5 miliona dolara za izgradnju fabrike pitke vode u Lukavcu. Uslov za dobijanje kredita bila je izrada projekta, a nakon izrade istog, sredstva bi bila odobrena. Ta investicija bi imala nekoliko godina „grejs“ perioda, a nakon toga bi se obračunavala i minimalna kamata? Da li ste upoznati sa ovom informacijom?

Aktivnosti o kojima govorite vođene su u periodu dok sam ja bio vijećnik u općinskom Vijeću. Činjenica je da je Lukavac u tom periodu bio jedna od rijetkih općina u BiH koja je uspjela da dobije garancije za taj kredit, međutim ono što nisu uspjeli riješiti ni moj prethodnik ni njegova administracija je problem sa GIKIL-om. Naime, iz GIKIL-a nikada nije data saglasnost za izgradnju fabrike vode na lokalitetu sadašnje filter-stanice. Obzirom da je poreska uprava uspostavila hipoteku nad cjelokupnom imovinom tadašnjeg KHK, odnosno sadašnjeg GIKIL-a, mi nismo mogli dobiti saglasnost poreske uprave da mi platimo tu zemlju a da uplaćena sredstva budu usmjerena ka smanjenju poreskih obaveza KHK prema državi te smo morali tražiti druga rješenja. U međuvremenu je tadašnji menadžment i upravni odbor JKP „RAD“ ostavio to preduzeće sa milion i 300 hiljada maraka neplaćenih poreza. I ko bi jednoj takvoj firmi, u to vrijeme bio neki garant? Na predzadnjoj sjednici općinskog Vijeća, donesena je odluka da općina bude garant na ta sredstva uprkos činjenici da je zahtjev za taj kredit prošao. Odjednom su se negdje u Federaciji sjetili da treba i neka naša garancija. Tu garanciju ja lično treba da potpišem. Uputio sam dopis Pravobranilaštvu sa zahtjevom da mi kažu smijem li ja to potpisati jer ja neću ništa da potpisujem dok se ne uvjerim da je JKP „RAD“ u stanju da samostalno vraća taj kredit. Ja sam prije svega odgovoran da sačuvam sistem i da taj sistem funkcioniše. U tom sistemu možda i ne može najbolje funkcionisati jedan segment. Ali ako zbog tog segmenta treba da trpi cijeli sistem, ja ću stati u zaštitu sistema. Kada dobijem argumente i uvjerenja da JKP „RAD“ može vraćati kredit, ja ću staviti svoj potpis na tu garanciju. U drugoj varijanti odnosno ako ne dobijem čvrste garancije, ja sebi na vrat neću tovariti krivičnu odgovornost.

A da li je fabrika pitke vode, odnosno postojeći projekat, trajno rješenje za Lukavac?

Iz mog ugla gledano, nisam baš siguran da je tretman jezerske vode najbolje rješenje. Znam da to neće biti jeftino. I znam da trajno neće biti jeftino rješenje. Po meni, neko rješenje sa Brijesnicom kao dobrom ulaznom komponentom, gdje bi mi preko 60 posto općine mogli snabdijevati slobodnim padom, bolje je rješenje od predloženog.

Prema anketi koju smo sproveli na nasem portalu, 66% ispitanika smatra da voda u Lukavcu nije pitka, 29% ih smatra da voda jeste pitka a 5% nisu sigurni. Da ste učestvovali u ovoj anketi, kojoj bi skupini Vi pripadali?

Pripadao bih onoj skupini koja podržava stav zvaničnih službi kao tačnim pokazateljima stanja. Znači, njihova je obaveza da vrše kontrolu vode te da u svojim saopštenjima informišu javnost o tome da li je voda pitka ili ne. Ono što je karakteristično za Lukavac je to da do 1990. godine nije bilo dovoljno vode i imali smo redukcije kao u Tuzli nekada. Onda je 1990. godine donijeta odluka da se grad snabdije vodom i da imamo dovoljno vode. Mi kao grad imamo dovoljno vode ali sad govorimo o kvaliteti iste.

Vi na vašem portalu možete sada napraviti anketu koliko je ljudi spremno da se vratimo na izvor Toplice i da imamo visokokvalitetnu vodu, ali samo dva i po sata dnevno? Eto napravite takvo nešto pa da vidimo rezultate.

Ja bih prije napravio anketu o tome da li je ispravno da se voda iz gradskog vodovoda naplaćuje kao pitka 24 sata dnevno, iako to ona sigurno nije.

To je pravo pitanje ali i tu se treba držati propisa. Sve je to jako složeno i komplikovano. Vodoprivredno predužeće “Spreča” prodaje vodu GIKIL-u. GIKIL vodu prodaje komunalnom a komunalno građanima. I sad, komunalno preduzeće “RAD” plati vodu a GIKIL i vodoprivredno preduzeće “Spreča” ne umanjuju fakturu zato što je voda u nekom trenutku lošijeg kvaliteta. To je jedan čitav lanac i zato je uvijek tu prisutno pitanje da li je predloženo rješenje za izgradnju fabrike vode koju smo maločas spominjali, ustvari najbolje rješenje?!

Evo ako mogu da Vam onda predložim nešto dok se situacija ne riješi. Možda će vam ideja zvučati lucidno, ali zašto općinsko Vijeće ne bi donijelo odluku koja će ići u korist građana te uvelo dvije tarife za cijenu vode? Recimo, kada nadležne službe, odnosno higjensko-epidemiološki Zavod objave da voda u Lukavcu nije za piće, ta voda se naplaćuje po nižoj tarifi od one koju je to isto Vijeće okarakterisalo kao pitku. Ako imamo “jeftinu” i “skupu” struju, zašto ne bi mogli imati iste tarife za vodu na području naše općine?

Moram priznati da mi je ta ideja odmah u startu i zanimljiva i prihvatljiva. Treba znati jednu stvar – lokalna zajednica se opredijelila da gradu pruži subvenciju na ime grijanja jer općina plaća 250.000 KM godišnje da bi građani imali cijenu grijanja kakva jeste. Mi ćemo možda moći da u nekim varijantama pomognemo i sa ovakvim prijedlozima. Vaš prijedlog ne zvuči nimalo loše i to je ideja koja treba da bude testirana na sjednici općinskog Vijeća i treba da bude prezentirana JKP „RAD“ da vidimo kakav je njihov stav o tome. Ja ću se lično potruditi da im ovu ideju prezentiram.

Da li posjedujete informaciju koliko je ljudi na nasoj općini u zadnjih nekoliko godina oboljelo od raznih vidova karcinoma? Nezvanični podaci, a koje zbog kratkog roka za intervju nismo uspjeli provjeriti, kažu da je broj oboljelih u Lukavcu najveci na području TK. Smatrate li da bi se trebala napraviti opširnija analiza zbog čega je situacija takva kakva jeste, jer mogući uzroci oboljenja su zagađeni zrak i voda?

Nažalost, informacija o broju oboljelih na području lukavačke općine je tačna. Nije tajna da je broj oboljelih od karcinoma u odnosu na broj stanovnika lukavačke općine najveći na području TK. Sigurno je da je to posljedica ove industrije. Ali ta industrija je naša sudbina. Jer, prvo su napravljene fabrike pa tek onda grad i okolna naselja. Dolaskom stranih investitora u Lukavac, mi smo počeli da otvaramo pitanja o zaštiti zdravlja i okoline. Prije dolaska “stranaca” mi ta pitanja nismo imali kome ni postaviti. Evo pogledajte situaciju sada. Cementara je nekada bila najveći zagađivač kada je prašina u pitanju. Pogledajte danas, zna li neko ko gleda u dimnjake cementare da li ta fabrika uopće radi? I u fabriku Sode su uložena značajna sredstva. Na nama svima, i građanima i organima vlasti je sada da vršimo stalni pritisak na odgovorne u ovim fabrikama da budu u trendu što se zaštite zdravlja i okoline tiče.

O INDUSTRIJSKOJ ZONI, ZAPOŠLJAVANJU I LUKAVČANIMA NA BLISKOM ISTOKU

Prema informacijama koje posjedujemo, zemlja predviđena za izgradnju u tzv. „industrijskoj zoni“ je prodana za neke minimalne iznose. Plan je bio da se minimalnom cijenom zemljišta na rad potaknu oni koji žele da rade i da zapošljavaju druge radnike. Kasnije bi se od poreza namaknula sredstva u budžet općine. Općina se, navodno, obavezala da će obezbijediti sve neophodne priključke (struja, voda, kanalizacija), ali su se izgleda oni koji su sve to planirali preračunali te se zbog toga i plan izgradnje objekata mijenjao. Šta se desava sa tom „industrijskom zonom“ i zasto se još uvijek ništa ne gradi?

A šta je to na prostoru, koji je sada predmet nekakvih polemika, prije bilo? Ništa! Ja se nikada nisam, doslovno rečeno ni „hvalio“ da je to neki moj projekat. To je projekat koji je započeo moj prethodnik, gospodin Izudin Čeliković. A to što pričate kako je zemljište „navodno“ jeftino i ne stoji. Početna cijena zemljišta je bila 8,5 KM po kvadratnom metru a kasnije je dostigla cijenu i od 15 KM po kvadratu. 6,5 KM je renta na svaku etažu i 50 KM je uređenje. Tako ispadne da su kupci dobijali zemljište po cijeni od 65 KM po kvadratu, a ne 8,5 KM kako to neki pokušavaju prikazati.

Ali dobro, složit ćete se da je i cijena od 65 KM po kvadratu relativno niska i prihvatljiva za potencijalne investitore.

Da. A zašto je cijena prihvatljiva? Prihvatljiva je iz razloga što sve ono s čime investitori inače imaju probleme, mi preuzimamo na sebe. Evo ni mi ne možemo da riješimo neke probleme, a možete misliti sad nekog investitora da dođe tamo u industrijsku zonu i pokuša dogovoriti izmještanje dalekovoda sa industrijske zone.

Mi smo u industrijskoj zoni trasirali puteve, u okviru puteva uradili odvode otpadnih i oborinskih voda i sad smo u fazi pregovora sa Elektroprivredom BiH oko izmještanja dalekovoda. Kad to uradimo onda ćemo početi sa izdavanjem dozvola za gradnju. Naša je obaveza da dovedemo vodu, da asfaltiramo puteve i uradimo rasvjetu.

Pojednostavljeno, mi u industrijskoj zoni nećemo potrošiti neka značajna sredstva nego ćemo ljudima za njihove novce uraditi stvari koje bi oni daleko teže sami uradili. Sve to nažalost, ide sporo. Ja bih volio da se sve to desilo još davno prije jer je bilo vremena da se sve to realizuje i prije mog mandata, ali nije.

Znate li koliko je ljudi sa lukavačke općine otišlo u ratna područja srednjeg istoka gdje rade za američke firme koje tamo pružaju logističku podršku američkoj vojsci?

Znam da ih ima mnogo, ali niko ne posjeduje precizne podatke jer se to mijenja maltene iz dana u dan. Kalkuliše se cifrom od 2000 – 3500 ljudi.

Evo ja ću vam reći da ih sigurno ima skoro pa duplo više.

Mislim da je to nemoguće, ali kao što rekoh, ti brojevi se mijenjaju iz dana u dan a niko ne vodi preciznu evidenciju o tome. Sve je to veliki kompliment za Lukavac i cijelu općinu jer su lukavčani prepoznati kao vrijedni i pošteni ljudi. Ja bih volio da su svi oni ostali ovdje i mogli naći posao, ali  nažalost naša realnost je takva kakva jeste. Ono za čime ja žalim je to da malo kod od tih ljudi pokazao želju za ulaganjem u biznis na području općine.

Moje prethodno pitanje bilo je ustvari uvod u temu koju ste upravo načeli. Inkubacioni centar je institucija koja ljude upućuje, savjetuje i pomaže im prilikom pokretanja vlastitog biznisa. Jedan takav centar postoji u Lipnici kod Tuzle i prema informacijama koje imamo, veoma uspješno djeluje. Da li je moguće da i Lukavac dobije inkubacioni centar koji bi ljudima koji trenutno rade na području Iraka, Afganistana itd, pomogao pri pokretanju biznisa?

Mi imamo resornu službu gdje se svi građani mogu obratiti za pomoć i savjete. Međutim, postoji problem u opredjeljenju svih tih ljudi koji tamo rade. Još nikada niko od tih radnika nije došao kod nas sa konkretnom idejom i prijedlogom pa zato ne vidim razloga da sada nama neko nešto prigovara. Moja vrata su uvijek i svima otvorena, a ideje o biznisu su i više nego dobrodošle. Evo i ovom prilikom ja pozivam sve zainteresovane da se udruže, dođu kod mene u Kabinet i da otvoreno razgovaramo. Tim ljudima stojim na raspolaganju 24 sata dnevno i to slobodno možete objaviti.

Imate li vi neku konkretnu ideju i prijedlog za sve te ljude od kojih će mnogi pročitati ovaj dio intervjua pošto se direktno njih tiče?

Pa evo, možda će sad ovo zvučati kao neki krupan zahvat, ali zašto bi naš “Vijenac” kupili stranci? Zašto “Vijenac” ne bi, udruženim sredstvima kupili ljudi koji su godinama tamo na Istoku? Ako “Vijenac” zvuči kao krupna stvar, evo imamo i neke druge projekte. Njih nekoliko da se udruži i napravi fabriku pitke vode u Lukavcu, vjerujte da bi napravili odličan posao.

Mi samo želimo da svim našim ljudima tamo poručimo kako oni ovu općinu i ovu ustanovu treba da doživljavaju kao svoju i da treba ovdje da dođu i prezentiraju nam svoje ideje a mi ćemo im uvijek u tome pomoći.

Koliko sredstava općina ulaže u razvoj srednjih i malih preduzeća?

Zadaća lokalnih zajednica je da prave ambijente. Mi nikome ne poklanjamo poslove ali mislim da puno dajemo ako kažemo da je početna cijena zemljišta 8,5 KM. Mi smo svojim odlukama prilično stimulisali gradnju jer su nam rente relativno niske.

PUTEVI

Koliko se ulaže u puteve i putnu infrastrukturu i da li postoji studija koja pokazuje koliko je ekonomski isplativo ulagati u pojedine puteve?

Mislim da znam na što ciljate, ali moram vam odmah reći da mi je žao što jedan dio javnosti na sve to gleda na takav način, znači kroz ekonomsku isplativost jer sam imao i takva vijećnička pitanja. Smatram da svaka kuća na lukavačkoj općini treba da ima asfaltiran prilaz i mislim da svi građani općine to zaslužuju. Ja samo želim da mi imamo najbolje puteve i ne vidim ništa loše u tome.

Ne možemo se mi baš pohvaliti da u gradu imamo dobre puteve. Konkretno, pogledajte ulicu bivša JNA ili bivša 13. septembar koja prolazi pored zgrade u kojoj radite. Toliko su oštećene da ih svi izbjegavaju. A i u tim ulicama ljudi žive i valjda i oni zaslužuju da imaju normalan prilaz svojim domovima, zar ne?

Mi se generalno kao općina možemo pohvaliti dobrim putevima. A ulica o kojoj vi govorite, bivša JNA, je predmet tendera trenutno i bit će urađena do kraja godine kompletno sa trotoarom i uličnom rasvjetom. A da li vi to mislite da sve to treba biti urađeno u jednoj godini?

Ako smijem reći, mislim da to treba biti urađeno u svakom slučaju i u što je moguće kraćem roku.

Pa naravno da treba, ali sve u skladu sa mogućnostima. Ne možemo mi presvući cijeli grad asfaltom odjednom. Evo prošle i pretprošle godine smo radili oko zgrada jer ta dvorišta nisu uređivana skoro 30 godina. Pođite od toga da je ovo najveća općina na kantonu i nemojte očekivati da na prostoru od 370 kvadratnih kilometara ne pronađete nešto da ne valja. Nemoguće je sa sredstvima sa kojima raspolažemo sve to odjednom pokriti. Mi smo ove godine već uradili preko 15 kilometara puta i to od Dobošnice do Kruševice, kompletnu Gnojnicu i Berkovicu a u narednih mjesec dana planiramo da uradimo dionicu od “Bukve” u Puračiću do mjesta Caparde kao i put od Orahovice do Griča.

O SUKOBU KABLOVSKIH TV OPERATERA U LUKAVCU I PORTALU SODALIVE.BA

Zbog ograničenosti s vremenom i zbog Vaših obaveza, preskočit ću nekoliko pitanja, odnosno ostavit ću ih za naš naredni razgovor. Za kraj, postavit ću vam jedno od pitanja koje smo obrađivali na našem portalu a za koje su građani iskazali veliku zainteresovanost. Radi se o sukobu kablovskih TV operatera na području Lukavca. Da li ste upoznati sa tim problemom i koji je Vaš zvanični stav po tom pitanju? Isto tako, evo predočit ću Vam pismo koje imam, a koje je 27. aprila poslano na Vašu adresu. Radi se o ponudi tuzlanske firme “TX TV” da u Lukavac uđe kao jedan od kablovskih TV operatera koji bi uveo digitalizaciju kablovskog TV sistema, IP telefoniju itd. Najveća zanimljivost i novina u svemu je da je ta firma ponudila besplatan bežični internet za uže gradsko područje. Vi na ovu ponudu još uvijek niste odgovorili. Možemo li znati zbog čega?

Ovo pismo ili ponuda je proslijeđena resornoj službi i oni će odgovoriti na to kada sagledaju sve aspekte ponude. Upoznat sam sa problemom koji postoji između kablovskih TV operatera koji djeluju na području Lukavca. Sve je to veoma komplikovano i zamršeno. Koliko ja znam, ti operateri su od 2003. do 2006. godine uspješno sarađivali a onda je negdje doslovno puklo. Predstavnici i jedne i druge firme često dolaze u moj kabinet sa nekakvim zahtjevima i tužbama, kontra-tužbama ali ja tu malo toga mogu učiniti. Možda bi najbolje bilo da mi nekako možemo reći – eh, od danas nemamo ni jednog operatera pa da krenemo sve ispočetka.

Pa eto, upravo sam vam pokazao jednu ponudu sa kojom bi se eventualno moglo krenuti ispočetka. Da me ne shvatite pogrešno, mogla je to biti i ponuda recimo CNN-a ili bilo koga drugog. Sticajem okolnosti, mi smo došli baš do te ponude iz firme “TX TV”.

Ova ponuda mora biti razmatrana na općinskom Vijeću i može biti samo predmet javnog nadmetanja.

Gospodine Načelniče, imate li na kraju nešto da poručite posjetiteljima portala SodaLIVE.ba?

Pa prvo želim da znate da posjećujem vaš portal i kako čujem od ostalih, veoma ste čitani i posjećeni. Ali evo, kada čitam komentare vaših posjetitelja stavim se u poziciju da sam ja recimo iz Mostara, i da pročitam šta sve lukavčani pišu o Lukavcu, ne bi mi nikada palo na pamet da dođem u Lukavac. Ja znam da svi oni koji pišu te komentare vole svoj grad, ali je problem to što neko ne voli Dževada kao Načelnika. I tu se stvara konfuzija. Slobodno neka napišu da je Lukavac najljepši grad i općina na svijetu, ali da ima lošeg Načelnika i riješena stvar. I evo, vama ću kao ekskluzivu reći jednu stvar – ja nemam više ambicija da radim to što radim. Ovaj ću mandat, nadam se, odraditi do kraja i kao što rekoh, više nemam ambicija ni pretenzija na mjesto Načelnika.

(SodaLIVE.ba)
*Prilikom preuzimanja teksta molimo da se napiše adresa portala