Frenkie: Glasaj, bolan!

Za koji dan će iza nas biti još jedni opći izbori. Ne znam za vas, ali ja sam se umorio. Umorio sam se od kampanje, plakata, debata, izbornih letaka, lista, političkih emisija i mitinga. Umorio sam se i od priče s prijateljima i poznanicima i rasprava da li treba ili ne treba i za koga glasati. Kampanja koju su svi najavljivali kao prljavu, po meni i nije bila toliko prljava. Kada je uporedim s prošlom, kada smo maltene kupovali ulje, brašno i otkopavali u dvorištu sakrivene puške, ove godine smo dobro prošli. Bilo je tu ponovo priče o otcjepljenju, o ukidanju entiteta, bilo je negiranja genocida u gradu u kojem je taj genocid počinjen, ali ona prošla mi je bila puno žešća. Na zadnjim općim izborima sam se, slušajući razna obećanja političara zapitao, pa Bože dragi, zar ljudi zaista vjeruju u ovu priču?! Da li će glasači, vođeni strahom, potrčati ka svom krdu i glasati za svog vođu ili će pročitati blef i prekinuti taj začarani krug tako što će glasati za nove ljude? Naravno, desilo se ovo prvo i tako smo danas, četiri izgubljene godine kasnije, i dalje na istom mjestu. Obećanja koja su nam dali veliki lideri igrajući na nacionalnu i emotivnu kartu naravno nisu ispunjena, i ljudi danas, nakon svega, opet razmišljaju da glasaju za iste te lažove.

Tako smo u ovogodišnjoj kampanji imali priliku slušati skoro identična obećanja, uz nešto blažu retoriku, kao i prije četiri godine. Sa sigurnošću možemo reći da su ove protekle godine bile najgore u historiji postratne Bosne i Hercegovine. Naša vladajuća petorka je usvojila sramotno malo zakona, svađa i oštra nacionalna retorika su bile skoro svakodnevnica, Predsjedništvo se nije moglo složiti ni oko čega i zakoni umjesto da su prenošeni na državni nivo, kako bi jačali državu i ubrzali njen put ka Evropskoj uniji, rušeni su i vraćeni na entitetski nivo.

Podjele među građanima su postale veće nego za vrijeme rata, a dnevnici su skoro svaki dan bili puni saopćenja i prepucavanja na relaciji Banja Luka – Sarajevo. Bili smo svjedoci totalne blokade i višebrojnih propalih pregovora, koji su uglavnom završavali saopćenjem da će se vladajuća koalicija nastaviti dogovarati. Ukoliko bi, pak, došlo do dogovora, to se isključivo dešavalo samo pod jakim pritiskom i uz pomoć stranih delegacija, kao što je bio primjer s usvajanjem Mape puta za viznu liberalizaciju, u zadnji tren. No neće biti iznenađenje da građani naše države opet mazohistički glasaju za iste političare a vi za četiri godine, ukoliko tada još bude Bosne, budete čitali sličnu kolumnu.

Kao i kod prošlih izbora, i ovaj put sam se svaki put iznenadio kada sam iz nekih mladih usta, pored svega gore navedenog, čuo poznatu: “Neću glasati, svi su oni isti.” Prije sam još imao snage, pa sam se upuštao u razne rasprave, iskreno pokušavajući da objasnim kako je neglasanje najgora opcija. Kako neglasanjem ustvari daješ glas vladajućoj koaliciji, da tako poručuješ da ti je dobro, da ukoliko se mi ne bavimo politikom, ona se bavi nama, i da su svi ti loši političari izabrani od dobrih građana koji nisu izašli na izbore. Toliko puta sam ponovio tu rečenicu da mi se ona danas gadi. S ljudima koji ne glasaju danas uopće više ne ulazim u raspravu niti obraćam pažnju na njihovo kukanje. Oni za mene nemaju legitimitet za kukanje.

Smiješni su i oni koji odbijaju da glasaju za manje zlo, pa tako onda sebi i drugima nanesu najveće zlo. Njima nijedan gore navedeni razlog nije dovoljan. Uzaludno je govoriti kako je najveći broj apstinenata upravo među mladima i da bi se slika znatno promijenila kada bi se oni aktivirali. Sve je to džabe. Fascinantno je to neznanje i nebriga mladih ljudi. Veliki broj njih ne zna kada su izbori, nekima se ne da glasati jer im se mrsko prijavljivati na šalterima!? Svaki drugi mladi čovjek će ti reći da je nemoguće išta promijeniti i da je njegov glas nebitan. Među njima vlada apsolutni pesimizam. Prije sam se, dakle, upuštao u te diskusije i pokušavao sugovornika da ubijedim da promijeni mišljenje, a danas takvima odgovaram drugačije. Boli te briga za politiku? Nemaš za koga glasati? Svi su oni isti? Svaka čast, super, jedi govna i sljedeće četiri godine!

(SodaLIVE.ba/BH DANI)