Kako se bližio kraj mandata vlast u Tuzlanskom kantonu je zbog gubitka podrške parlamentarne većine sve teže donosila odluke, a predstojeća izborna kampanja će vjerujemo do kraja ogoliti i pokazati kolike su stvarne podjele bile kako u poziciji tako i u opoziciji.
Vlada je na početku mandata kroz ekspoze premijera najavila rješavanje brojnih pitanja kao što su nezaposlenost, izgradnja brze ceste,veća socijalna sigurnost, zdravstvena zaštita za sve, reformisano obrazovanje.,… Vlada i Skupština jesu imali najdinamičniji rad od svih kantonalnih institucija vlasti, ali ono što je najbitnije najbitnije, rezultati rada i učinak su bili takvi da je na kraju mandata nezaposlenih za 5000 više nego 2006., socijalno nezbrinutim je sve teže, bez zdravstvene zaštite je i dalje 50.000 građana, privatizacija i gazdovanje javnim preduzećima neefikasno, a ekonomski pokazatelji ukazuju daprivreda radi u gubicima.
I pozitivni koraci kao što su izrade Strategija razvoja, Strategije zapošljavanja ostali su neučinkoviti jer nedostatak novaca, nelikvidan Budžet, i glomazan administrativni aparat nisu dozvolili razvoj. Oko 1.5 milijardi budžetskih sredstava u mandatnom periodu u Tuzlanskom kantonu je utrošeno uglavnom za plate skoro 10.000 budžetskih korisnika čiji se broj u odnosu na 2006. g. povećao za 210. Izdvajanja za i investicije i razvoj kantona su bila ispod 5%, baš kao ulaganje u mlade koji su tek na kraju mandata dočekali skromna poticajna sredstva za stanogradnju. Modernizacija i proširenje zdravstvenih kapaciteta izgradnjom novih klinika nije pratila izgradnja efikasnog modela njihovog. korištenja a na dobrobit i efikasniju zaštitu svih građana.
Ni Vlada ni skupština ni u jednoj godini mandata nisu uspjeli u potpunosti realizovati vlastite programe rada. Vlada je prosječno ispunjavala 73% planiranog, dok je Supština imala još nižu efikasnost ispunjenja plana 62%. Procenat realizacije planiranih zakona je bila još niža i za Vladu je iznosio 36% a za Skupštinu 33%. U Skupštini je donešen 61 zakon, a podataka da je polovina od njih neplanirano, govori da su vlada i skupština i vlada nisu kvalitetno planirale najvažniji dio svog posla. Vlada je u svom sastavu imala ministarstvo za rad i socijalnu politiku koje je od planiranog u četvorogodišnjem mandatu supjelo uraditi tek 50%. Ni pojedini poslanici nisu se pretrgli u svom doprinosu i „radu” u Skupštini. Ni poslije 4 godine mandata poslanici Hasan Delić (SbiH), Šefik Begić (SDA) i Kazfer Bečić (SDA) nisu koristili skupštinsku govornicu. Poslanik Šefik Begić ne samo da niej bio aktivan, nego je do te mjere zanemario javnu funkciju da je na kraju sa više sjednica izostao nego što je bio prisutan. Samo nešto redovniji je bio poslanik Emir Arnautalić koji koji osim što je najčešće kasnio nije prisustvovao na svakoj četvrtoj sjednici
I pored ovakvih skromnih pokazatelja o radu i učinku, kandidovanjem za naredne izbore 29 poslanika (83%) je pokazaloje zainteresovanost za visoka primanja i poslaničke paušale. Samo nešto niža je bila zainteresovanost bila ministara jer ih se 7 kandidovalo za parlamentarne finkcije na svim nivoima vlasti.
Građani svakako trebaju izaći na naredne iZbore i reći šta misle o njima i njihovom radu.
(SodaLIVE.ba)
He, da to vide ovi ćoravi, davno bi to bilo riješeno. *** i svakakvih drugih, ima koliko hoćete. I dalje se bore da ostanu, jer državna kasa je najsigurnija. Sve to treba strpati u zatvore i neka tamo kradu ako imaju šta, ali prvo da vrate sve što su oteli, pa tek onda u zatvor. Narode, progledajmo, nemojmo samo bijedno gledati i kukati, šta se to dešava. Izađimo na izbore, svi i glasajmo za ljude, za ,,Čovjeka,, a ne za nakaze, poput ovih koje već imamo 20 god. Dosta je toga.