fbpx

Smoluća: Selo koje je imalo smolu (IV dio)

13 min. za čitanje
Piše: Atif Kujundžić
Piše: Atif Kujundžić
Piše: Atif Kujundžić

Najcjelovitije informacije o prostoru nahije i sela Smoluća možemo naći u knjizi akademika dr Adema Handžića: Tuzla i njezina okolina u XVI stoljeću. /Svjetlost. Sarajevo, 1975. godine./

Inače, riječ je o lijepom, zatalasanom bosanskom krajoliku  ispod planine Ratiš, livade, šumarci, voćnjaci, potoci, južna osunčana strana svijeta, puno svjetla i zelenila… blizina gradova Lukavac, Tuzla, Gračanica, Srebrenik – srednjih i visokoškolskih ustanova… visoka stopa uposlenosti, etc.

* * *

Bez sumnje, kada se u Smolući pojavila Srpska Demokratska Stranka /pod vođstvom psihijatra Radovana Karadžića/, Smoluća bi i da se drugačije zove, dobila smolu Srpske Demokratske Stranke – sa kojom ne bi znala šta činiti, niti kako se smole – Srpske Demokratske Stranke – osloboditi. Riječ je o anahronom ideološkofašističkom baksuzu koji osim zla za sve nije nosio ništa drugo.

To se, ustvari, dogodilo i mnogima drugim. I to ne samo u Bosni i Hercegovini. Pojavljivanje Srpske Demokratske Stranke imalo je katastrofalne posljedice jednako za Srbe i druge narode ma gdje da su, makar bili i u emigraciji i makar samo reagirali politički se organizirajući na istom principu: Jedan Narod, Jedna Stranka, Jedan Vođa… /Jer, valjalo je to isfinansirati i izdržati svu nezajažljivost stranačkih ambicija!/.

No, Smolućani su u velikom broju – kao svoju – Srpsku Demokratsku Stranku, kao i drugi Srbi prigrlili i usvojili i činili sve što se od njih traži – što im ne možemo zahateriti. To, što je Srpska Demokratska Stranka osmislila i odlučila – imalo se dogoditi, a osmislila je rat i samo rat, uvijek i svugdje svim sredstvima, uz apsolutno pravo da je uvijek i u svemu upravu i jedini, istinstki zastupnik srpskoga naroda.

/Dakako, takva vrsta ekskluziviteta u zastupanju svoga naroda – isključuje sve druge opcije i predstavlja fašističku dominantu u životu, radu i postupanju, a prije svega izdvajanje/segregaciju u praksi i životu do aparthejda, do pretvaranja Srba u posebnu rasu. Doduše, u Bosanskoj vili, početkom XX stoljeća možemo naći i tekst pjesnika i diplomate iz Trebinja – Jovana Dučića, u kojem s kritičkom intonacijom i sam Srbe naziva rasom…/

* * *

Svi stanovnici sela Smoluća su Srbi, osim življa u zaseoku Agići, gdje oduvijek žive Muslimani, /a koji su prema nazivu zaseoka i prezimenu Muslimana koji u njemu žive – Agići, nekada mogli biti i posjednici tog prostranstva koje imenujemo Donja, Srednja i Gornja Smoluća/.

Smoluću su povijesno evidentno, naselili Vlasi /što Smolućani znaju i čemu ne treba davati pejorativan prizvuk/, čemu su neki naši ljudi skloni. Mada, to nema nikakvoga značaja, jer mahom smo svi i većinom odnekuda došli, pa i u nahiju Smoluća.

Takođe, nije isključeno, da je neko od nastavnika u osnovnoj školi bio Hrvat ili Musliman. Liječnik ili bolničar u lokalnoj Ambulanti. Trgovac. Naprotiv. Smolućani su bili otvoreni i ugledni ljudi i baš dobri domaćini, sasvim neskloni podvajanju ili, ne daj Bože, nekoj bezveznoj netrpeljivosti na nacionalnoj i konfesionalnoj osnovi, što vidimo i po tome kako u svojim knjigama s uvažavanjem pišu o Muslimanima iz Agića.

* * *
SDS
i
POČETAK KRAJA
i
BESKRAJA
JADA

* * *
/besmisla i propasti/

* * *

Elem, došla je, ili je organizirana Srpska Demokratska Stranka – napumpana velikosrpskom fašističkom idejom – i u Smoluću u skladu sa Memorandumom Srpske Akademije Nauka i Umetnosti o Velikoj Srbiji – krajem osamdesetih XX stoljeća i sve se promijenilo iz temelja. Zauvijek i sasvim protivno volji svih drugih naroda koji su živjeli u SFRJ, aki i samih Srba u Smolući.

Smatramo kako su bez iznimke, Smolućani uistinu voljeli svoje veliko, lijepo, urbanizirano i prostrano selo s njegovim lijepo uređenim središtem – Osnovna škola, Dom kulture, trgovine, Poljoprivredna apoteka, Ambulanta, vodovodi, asfaltirani putovi, električna energija i rasvjeta, telefoni, Jezero, Kasarna Teritorijalne odbrane 27. juli Lukavac – na Brezicima i u svakom pogledu – dobar muslimanski komšiluk u Agićima, Huskićima, Kruševici, Šikuljama, Cibrićima, Dobošnici…

Grad Lukavac nadomak i zaposlenja nadohvat.

Smolućani su imali visoku stopu zaposlenost u lukavačkim općinskim organima uprave i tvornicama, u tuzlanskim i srebreničkim preduzećima. /Smoluća je imala oko 3.500 stanovnika, od čega oko /200/ visokoobrazovanih./ Ali, vremena i uvjeti se mijenjaju. U skladu sa zahtjevima i željama Srpske Demokratske Stranke, sve to što su Ssmolućani imali pretvoreno je u ništavilo, pred Smolućane je istaknut vrlikosrpski fašistički cilj.

* * *

Sada je u interesu ostvarivanja velikosrpske ideje o svim Srbima u jednoj državi ili državi svih Srba – sve to trebalo ostaviti ili poslati u vražju mater: kuće i kućišta, staze i bogaze, groblja, poznati krajolik i zavičaj, škole i fakultete, zaposlenja i otići tamo gdje se kaže da je i kako jeste velikosrpski interes.

Pouzdano, bilo je kod Smolućana puno nedoumica i dvojbi, trebalo im je vremena da se sve to slegne u njihovim glavama i dušama. Bilo je u njima latentnog, ali i otvorenog suprotstavljanja iseljavanju. To Smolućani najbolje znaju.

Po svemu, Srpska Demokratska Stranka u većoj mjeri, bila je i jeste, pritajeno i danas – malo više nasilna, vojna ili vojnopolitička, ili političkoteroristička organizacija, nego li tek demokratska politička partija kako se i danas rado predstavlja.

U najmanju ruku, poticana namjerama i ciljevima koje ističe Memorandum Srpske Akademije Nauka i Umetnosti – nastala je i djelovala u duhu političkoterorističke organizacije. Prisjetimo se samo balvan-revolucije u međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj. Jogurt-revolucije i Mihalja Kertesa u Srbiji. Samovolje, proizvoljnosti i bahatosti u formiranju srpskih autonomnih oblasti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Izdvajanja Srba kao nebeskog naroda. Nosanja moštiju svetaca i kostiju careva i žrtava, prekopavanja jama i grobalja. Sistematske, idološkofašističke radikalizacije srpskoga stanovništva na sve načine. Etc.

* * *
SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA
NA
FRONTI
STVARANJA VELIKE SRBIJE
* * *
/BESKOMPROMISNO I SVIM SREDSTVIMA
PREKO GENOCIDNOG ZLOČINA DO SVOGA CILJA/

* * *

Izvan svake je sumnje, kako je Srpska Demokratska Stranka imala prevashodno i čisto vojničke namjere, ciljeve, nakane, zadatke i metode za stvaranje Velike Srbije ili države svih Srba – svim raspoloživim sredstvima, a prije svega bezobzirnom upotrebom vlastitog naroda i kadrovski srbizirane Jugoslavenske Armije kojoj se u vidu paravojnih formacija priključila najrazličitija četnička pljačkaška i koljačka gamad, bagra i rulja ubojica.

/Fašizam, bez zazora upotrebljava čovjeka i sva raspoloživa, pa i pravno nedopustiva zločinačka sredstva i metode za ostvarenje svojih najbeznačajnijih i najprljavijih /ali isključivo srpskih!/ ciljeva i namjera, ne misleći o posljedicama, ljudskoj patnji i gubljenju života – kao da je riječ o najbičnijem ogrijevnom materijalu u vidu drvenih cjepanica./

* * *

Srpska Demokratska Stranka se ustvari dokazala kao stvaran i vitalan nastavak – produžetak i kontinuitet radikalne – fašističke velikosrpske politike u njezinom /110/ stotinudeset godina dugom postojanju – od tajne terorističke organizacije Crna ruka – Ujedinjenje ili smrt pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa, koja je 1903. godine izvršila puč i ubila kralja Aleksandra Obrenovića, a potom preko jednog od najuglednijih političara u srpskoj povijesti – Nikole Pašića, Srpskih radikala – općenito, političkoterorističke organizacije Mlada Bosna, komita, ideje kralja Aleksandra Karađorđevića o beloj Jugoslaviji, Ravnogorskog četničkog pokreta, paravojnih formacija najrazličitijeg nazivlja – nastavila svoj put…

* * *
USTVARI
TO JE I U TOME JEST SMOLA SELA
SMOLUĆA
* * *
/JEDNOGA OD NAJVEĆIH I NAJBOLJE UREĐENIH SELA
ZA ŽIVOT U SVAKOM POGLEDU
U i ZA
JUGOSLOVENSKE KRITERIJUME VRLO RAZVIJENOJ OPĆINI LUKAVAC/
* * *

Upravo zato i uzimamo primjer sela Smoluća kao paradigmatičan za djelovanje Srpske Demokratske Stranke na matrici velikosrpstva i genocida općenito tokom minulih ratova, jednako u Drugome svjetkom ratu i ratovima krajem XX i početkom XXI stoljeća na ex-YU prostorima, od Slovenije preko Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, do Kosova i Metohije.

Činimo to samo radi predstavljanja/identificiranja i ogoljavanja SDSovske zločinačke suštine i stvarne krivnje za agresivan, krvav, genocidan i prljav, anahron i besmislen rat protiv svih koji nisu Srbi, mada su im bili stoljećima dobre komšije.

Srpska Demokratska Stranka ratove je promišljeno producirala i vodila. Jednako u Republici Sloveniji i na prostorima Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske kao međunarodno priznatih država, ali poslije i na prostoru Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija, sve dok NATO nije preduzeo udare iz vazduha…

Pri tome, Srpsku Demokratsku Stranku, nikako, ne smatramo krivom i genocidnom samo prema Hrvatima i Muslimanima, već sasvim ravnopravno genocidno krivom i odgovornom prema Srbima – kao sopstvenom narodu koji je čini i popunjava i radi čijih interesa je, tobože, organizirana s duboko potkrivenim i nikome potrebnim velikosrpskim fašističkim ciljevima i namjerama.

* * *

Ustvari, nacionalno političko organiziranje u jednom narodu, vrlo i po svemu je blisko političkom i drugom organiziranju u drugim nacijama u narodu poznato kao reagiranje: bar a bar – radi neke vrste fiktivne ravnopravnosti, ustvari, izjednačavanja, pa makar to bilo i u zlu.

* * *

Krajnje je moje i osobno mišljenje, kako su im tada i ciljevi nužno, međusobno vrlo bliski, te da su u svemu što se događalo u pomenutim ratovima u najvažnijim pitanjima, nacionalne stranke čak i paktirale iza leđa svojih naroda /i stranaka koje ne misle na isti način/ zbog čega je nerijetko, ne samo izgledalo da žele i čine isto – surađujući u zlu.

Bez toga i beskrupulozne zloporabe nacija i konfesija, ne bi bilo moguće postizanje bliskih i nakaradnih zamisli nacionalnih političkih voždova, kao ni razaranje civilizacijskog i multikulturalnog monolita kakav je npr. multikulturalni civilizacijski amalgam koji tvori milenijsku Bosnu i Hercegovinu. To je bio iznimno težak posao kaoji kratkovidi fašizirani i jednodijelni u prvi mah nisu ni razumijevali.

* * *

Manje – više, dobro je poznato kako su Srbijanci najrazličitijim ideološkim i politikantskim zamešateljstvima, bezočnim korištenjem medija i svoje ideološke i šovenske – fašističke propagande – koristeći policijske odrede socijalističkih republika i pokrajina ex-YU – duže od deceniju satirali albansku sirotinju na Kosovu i Metohiji /prije otpočinjanja ratnih dejstava/, jer su sve republike SFRJ naizmjenično slale na Kosovo i Metohiju združene odrede Narodne milicije koji su imali zadatak da spriječe albanski separatizam!!! Koje li bruke i nebuloze!

Ta zbivanja dužni smo vidjeti i razumjeti kao savršeno realiziran uvod u velikosrpsku fašističku agresiju. Jednako je demonstracija sile Jugoslavenske Armije u Sloveniji već u prvom koraku postigla dvije stvari: razbijanje SFRJ – u kojoj je jedna Socijalistička Republika /Slovenija/ silom izopćena iz ex-YU zajednice, a Jugoslavenska Armija – definitivno, tom prosrpskom gestom – uništila je samu sebe kao jugoslavensku, tj. Armiju svih republika koje čine SFRJ.

Podijeli ovaj članak
4 komentara
Subscribe
Notify of
4 komentara
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments

Ko ti daje toliki prostor da baljezgas

@ smolucanin :Hrdjava ti je eglena, “vojvodo”. Pokusaj snagom argumenata,a ne argumentima snage opovrgnuti ono “sto je pisac hotio da kaze”:Tebe,ko´’ individuu, nitko nije prozvao,pa ne znam sto se vazda ibretis,Jedino,ako se smatras bastinikom vajnijeh Nemanjicah ,trebalo bi ti podosta prostora.I predlazem da ti se dodijeli, pa da vidimo sta ti je cInjet !Pogolema je to parcela; .800 ljeta je to,bolan ! Pazi da se ne izgubis.Eto ,i jedan Nemanja se izgubio, pa post'o “S(l)oboslikar. I licilac:

Dezurnom supozitoriju doticnom Mustafi Balijagic alias Milenku Blagojevic.Ne razumijem jezik kojim pises i ne zelim stobom polemisati nekako si mi posebno **!!!!!

Eeee,”vojvodo” ! Grčka odrednica “polemos” označava” oštru raspravu koja se odnosi na književne,političke ili znanstvene diskusije”…Evidentno je, po tvojemu priznanju,da “ne razumiješ jezik”… Što znači da je tvoj odgovor deplasiran, jer je za polemiku potrebno,barem, osnovno poznavanje jezika i pojmova iz navedenih intelektualnih disciplina .Ali ti i,pak, spoznaješ Biva, “da je znanje o neznanju neko znanje “.No,ovo je već filozofija i apologija u kojoj se baš i ne snalaziš.E,pa,bujrum!