Milenko Blagojević: “Prošlost očuvana u vremenu”

Milenko Blagojević
9 1.392

Piše: Milenko Blagojević

(Takvim sjajem može sjati ono što je prošlost sad… Arsen Dedić)

Te burne šezdesetosme godine, moja generacija je okončavala jedan dio  životnog puta i stupala jednim novim. Osmaci stasali u srednjoškolce.

Moje mjesto rođenja Lukavac postade mjestom u kojem sam sa nekoliko puračkih  “osmaka” zakoračio u svijet akademskih građana.

Iskonski mir čaršije se miješao sa tempom industrijskog mjesta u razvoju.

Ahitektura slijeda prirode transformisala se u arhitekturu urbane sredine koja je brzim potezima crtala vizure budućeg grada.

Sjene fabričkih dimnjaka i oblaka, omekšane paperjem nebeskog plavetnila.

Sa  dugim  sjenama topola i kupolama žalosnih vrba , azila zaljubljenih i utočišta gimnazijalaca, sa časa pobjeglih. Zbog sunca kasnoga proljeća, skrivenih poljubaca, nenaučene sentencije: „Repetitio est mater studiorum“! Lekcija naučena devedesetih, dobri profesore moj.

Jedan rukopis vremena, poleta i zanosa. Na kori stabala, ulicom Marije Macan. Na stubovima lampiona korzoa i pijačnim zidovima. Pa, iznad Petraka, podno željezničke stanice. Na drvenim klupama čekaonice i ponoćnog vlaka druge klase, jedno srce, strijelom probodeno.

Neka Mira i Azra,
neka imena
Omerica i zakletva ,
pramenje boje zlata
i oči.
Te oči, modračke modrine.
plavetnila dresa  Plave Momčadi,
podno Sodare.
Okus dima i znoja ,
huk stadiona
i tutanj „Plave Konjice“
do groba Njegova.
Neki miris.
Miris Mirsadove duše
i patine, ćutim…

Beskrajni plavi krug „devetke“ , preko Turskog i Sode do Tuzle.

Od Muharemove kafane i stajališta kod dvije lipe, miris kahve i čaja lipova u rano jutro. Preko Spreče, stare ćuprije, Hadžića-kuće pred rampom ogrezle u tešku maglu i zimu. Glasovi radnika i  đaka u šatou od mirisa dimljena sira i tršćanskog parfema. Dremljivi kondukter koji se ljulja u ritmu izlokane džade i viška” maksuzije “.

Imal’ neko da je dvaput platio? – smijući se pita i pogledava u poznatog    čaršijanina mlađe generacije, uglavljenog u zadnjem ćošku autobusa koji nikako da ujagmi kartu da  pokaže. Gužva je.

Februarsko, utorak, srijeda, pijaca…nabraja.

-Visok datum, majstore!

Manirom mondenskog cara zateže i popravlja jarko crvenu kravatu koja upotpunjuje eleganciju novog, tamnog odijela. Kožni kofer štiti uglancane cipele od nepažljiva putnika.

Ručni rad Huse Šustera, čuvenog Brace Ilegalca, remek djelo majstora ogromnih, čvornatih prstiju koje su hranile njegovu Sakića porodicu i djecu školovale.

Kao i tog jutra, te cipele su ga zdravo nosile tih i mnogih godina kasnije, u Gradu Svjetlosti, mikrokosmosa mode, slikara, filma, inteligencije i Yu pionira “boljeg života”, koji se ukazivao i nestajao kao fatamorgana negdje  oko Montmartre, Montparnasse ili Les Champs-Elysées.

Enver S, alias Šija-Paja, bio je ta prethodnica koja je zakoračila ispod Trijumfalne kao i mnogih svjetskih kapija poslije.

Nastavit će se…

9
Komentari

avatar
4 Comment threads
5 Thread replies
0 Followers
 
Most reacted comment
Hottest comment thread
6 Comment authors
puracicMilenko BlagojevicBorac Armije BiHželjoZijo Karahmetović Recent comment authors
newest oldest most voted
Dzeko
Guest
Dzeko

Svako vam se slovo pozlatilo gospon.

Milenko Blagojevic
Guest
Milenko Blagojevic

Fala ti,Dzeko ! Pošto smo nas dvojica ,sa još nekolicinom,veterani na ovome slobodnom portalu, onda smo i drugovi.

Zijo Karahmetović
Guest
Zijo Karahmetović

Ovako piše neko ko zna da voli , zna da vidi i ima riječi da to iskaže. Prijavljujem se za redovnog čitatelja.

Milenko Blagojevic
Guest
Milenko Blagojevic

Moja Bosna i moji Bošnjaci su duboka i vječna ljubav.Selamim te Zijo i zahvaljujem se na lijepim riječima.I ti si dio te NAŠE BOSNE!

Borac Armije BiH
Guest
Borac Armije BiH

I ja.
Pozdrav za Puračaka u Beču.

Milenko Blagojevic
Guest
Milenko Blagojevic

Borac Armije BiH, čitaćemo se i bez kolumne jer su nam mišljenja veoma podudarna.

željo
Guest
željo

Još slika ako može,,,poz.

Milenko Blagojevic
Guest
Milenko Blagojevic

Ove vrijedne i liepe fotografije sam imao zadovoljstvo da upotrijebim u prvom dijelu priče zahvaljujuci Redakciji SodaL!ve i glavnog urednika Dine Osmanovića. na čemu sam im zahvalan.Pozdravljam te, željo !

puracic
Guest
puracic

Vratite nam Srbe u carsiju , sa ovim danasnjim komsija se ne moze zivjeti.