40 godina Doma kulture u Lukavcu: Aktivnosti nakon otvaranja… (FOTO)

4 1.861

Piše: Mihad Sakić

Dom kulture Lukavac svečano je otvoren 30. septembra 1979. godine, na Dan oslobođenja Lukavca. Presjecanje vrpce ispred ulaza u Dom kulture obavio je Zikrija Mulalić, radnik KHK „Boris Kidrič“ Lukavac, poslije čega je nastalo opštenarodno veselje uz učešće kulturno-umjetničkih društava lukavačke opštine. Ovom svečanom činu prisustvovao je više od 5000 građana opštine Lukavac, među kojima su prednjačili mladi.

Nakon otvaranja u Velikoj sali Doma kulture Lukavac održana je svečana akademija kojoj su prisustvovali najodgovorniji ljudi iz društveno-političkog i privrednog miljea opštine Lukavac, kao i brojni gosti iz SR Bosne i Hercegovine i SFRJ. Tom prilikom gost Doma kulture Lukavac bio je poznati jugoslovenski književnik, Ćamil Sijarić. Svečani referat na akademiji pročitao je Miloš Mandalinić, predsjednik skupštine opštine Lukavac.

Miloš Mandalinić, predsjednik Skupštine opštine Lukavac čita refereat na Svečanoj akademiji upriličenoj povodom otvaranja Doma kulture Lukavac

U novootvorenom Domu kulture Lukavac građanima su se na raspolaganje stavili biblioteka sa čitaonicama za odrasle i predškolsku djecu, zatim velika sala koja je mogla da primi više od 500 posjetilaca, mala sala sa 120 sjedišta, dva salona, četverostazna automatska kuglana, prostorije za omladinu, šah sala, kao i nekoliko prostorija namijenjenih za rad sekcija: foto-kino klub, književni klub, likovnu, muzičku i dramsku sekciju i drugo. Cjelokupni projekat Doma kulture u čijem sastavu se planirala graditi i sportska dvorana, koja je izgrađena nekoliko decenija poslije, uradio je „Tehnoprojekat” iz Beograda, izvođač radova bio je SOUR „Tehnograd”, OOUR-a Lukavac. Enterijer je uredila „Tehnooprema” iz Beograda, dok su pozornicu radili „Scena” iz Ljubljane i „Metalno” Palilula Beograd. Zabilježeno je i to da je do otvaranja Doma kulture izgradnja sa opremom koštala blizu sedam milijardi starih dinara.

Tekst novinara Faruka Kruševljanina objavljen u „Frontu Slobode”, septembra 1979. godine

Aktivnosti Doma kulture poslije otvaranja

Nakon otvaranja Doma kulture Lukavac intenzitet kulturnih sadržaja postao je zanimljiv, prepoznatljiv i lukavački Dom kulture postepeno je sticao slavu i ugled jednog od vodećih domova kulture u Jugoslaviji. Organizovane su mnoge značajne kulturne manifestacije, među kojima treba izdvojiti Septembarske dane kulture u čijem sastavu je od 1982. godine organizovana manifestacija Lukavački likovni susreti. Među utemeljiteljima ovih susreta važno je pomenuti imena Ernesta Piljića i Jakuba Mahmutovića, umjetnike koji su u to vrijeme bili poznati diljem svijeta kao afirmisani likovni stvaraoci. Također, u generaciji mladih slikara isticali su se Goran Hrvić i Zijad Sakić. Najprijatnije iznenađenje u umjetničkom smislu na prvim LL susretima bio je mladi kipar, Suad Osmanović.

Suad Osmanović, talentovani kipar iz Puračića

Lukavački likovni susreti su održavani do pred sami početak rata u Bosni i Hercegovini, tačnije posljednji put održani su 1990. godine.

Jakub Mahmutović, kipar iz Puračića – autor skulpture „Bosanka djevojka” koja se čuva u muzeju Luvr u Parizu
Učesnici Drugih lukavačkih likovnih susreta prilikom otvaranja izložbe u galeriji Doma kulture u Lukavcu septembra 1983. godine. Treći slijeva je Ernest Piljić, slikar čija se slika „Bosanac razmišlja o budućnosti” čuva u muzeju Luvr u Parizu.

U ovoj publikaciji uz saglasnost autora objavljujemo i tekst dr. Edhema Muftića, čovjeka koji je obavljao dužnost sekretara SIZ-a kulture opštine Lukavac i direktora RO Dom kulture „Đuro Pucar Stari“ (ime Đure Pucara Starog Dom kulture Lukavac dobio je 15. aprila 1980. godine).

Prof. dr. Edhem MUFTIĆ

Lukavac KULTURA I KULTURNO STVARALAŠTVO – DOM KULTURE LUKAVAC, OD 1979. DO 1990. GODINE

Sažetak Organizirani intenzivni razvoj kulture i kulturnog stvaralaštva u općini započinje izgradnjom i početkom rada Fabrike sode (1893). Nakon Drugog svjetskog rata nastavljen je i u drugoj polovini 40-ih godina kada su u Fabrici sode i gradu Lukavcu sa radom krenuli muški i mješoviti hor, ženski i mješoviti orkestar, limena glazba, dramska sekcija i dr. Kulturno-umjetnički i zabavni život u tom periodu odvijao se, uglavnom, u prostorijama Zelengore gdje je često nastupao mješoviti hor, zabavni i džez orkestar, te estradni umjetnici… Izgradnjom modernog objekta Doma kulture 1979. godine otpočela je nova faza u razvoju kulture i kulturno-umjetničkog amaterizma. Stvoreni su adekvatni uslovi (prostorni, financijski i kadrovski) za snažniji i dinamičniji razvoj kako ponude tako i proizvodnje kulturnih sadržaja u okviru redovne programske i bibliotečke djelatnosti, osnivanja i rada kulturno-umjetničkih društava, muzičke omladine, dramskog studija itd. Finansiranje i sufinansiranje kulturnih sadržaja vršeno je posredstvom Samoupravne interesne zajednice (SIZ) kulture i informisanja, osnovnih i drugih organizacija udruženog rada. Osnovana je Radna organizacija za obavljanje kulturnih djelatnosti Dom kulture „ Đuro Pucar Stari” Lukavac. Radna organizacija je zapošljavala oko 30 radnika (biblioteka, kino, redovna programska djelatnost, ugostiteljstvoi drugi prateći segmenti). U okviru redovne programske djelatnosti u Domu kulture su održavane redovne predstave Tuzlanskog narodnog pozorišta, koncerti ozbiljne, zabavne i narodne muzike. Pored toga, Dom kulture je bio nosilac aktivnosti brojnih smotri stvaralaštva KUD-ova sa nivoa općine, regije i Međurepubličke zajednice kulture „Sava” sa sjedištem u Šidu, kasnije Brčkom, zatim je obezbjeđivao uslove za uspješniju organizaciju Septembarskih dana kulturnog stvaralaštva (SEDAKUS) te Lukavačkih likovnih susreta naivnih slikara i skulptora sa prostora SFRJ. Ključne riječi: Fabrika sode, Dom kulture, kultura i zabava, amaterizam, pozorište, dramski studio, hor, orkestar, folklor, muzička omladina, kulturne manifestacije, kulturno stvaralaštvo, biblioteka, kino 521 Uvod Čovjek je svjesno biće koje svojim znanjem i umijećem proizvodi materijalna i duhovna dobra u skladu sa svojim potrebama i interesima. On u svom prirodnom i društvenom miljeu obrađuje, njeguje, razvija, usavršava, oplemenjuje, obogaćuje svoj duh testvara kulturu, najkompleksniji i najuzvišeniji oblik društvene svijesti. Zbog toga i kažemo da je kultura skupsvih procesa, promjena i tvorevina koji nastaju zahvaljujući čovjekovoj intervenciji u prirodi, društvu i ljudskoj misaonoj djelatnosti. Kada promišljamo kulturu (o kulturi), naš pristup je uglavnom redukcionistički. Najčešće mislimo na neke segmente duhovne kulture, prije svega na folklor (narodne igre i ples), muziku i pjesmu, slikarstvo i kiparstvo, film i književnost… Naučna konferencija o temi Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe općine Lukavac je pokušaj da se pitanje kulture istraži i prezentira te u vidu prigodne publikacije objavi kao kruna jednog od poduhvata Zavoda za kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe Tuzlanskog kantona. U okviru zadane teme opredijelio sam se da prikupim, analiziram i odaberem relevantne činjenice i na toj osnovi osmislim i prezentiram užu tematsku cjelinu: Kultura i kulturnostvaralaštvo (Dom kulture Lukavac, 1970–1990). Riječ je o periodu od otvaranja objekta u Lukavcu Gradu (1979) i formiranja Radne organizacije za obavljanje kulturnih djelatnosti uopćini Lukavac i njenom doprinosu u razvoju kulture i kulturnog stvaralaštva, zaključno sa 1990. godinom. Taj doprinos nije zanemarljiv i on zaslužuje našu pažnju. Akcent istraživanja i rada usmjeren je na cjelinu djelatnosti Radne organizacije, njene segmente vezane za bibliotečku djelatnost i kino, redovnu programsku djelatnost, kulturnoumjetnički amaterizam i značajne kulturne manifestacije, uz napomenu da su se u okviru Radne organizacije obavljali ugostiteljski, opći i računovostveni te drugi poslovi (obezbjeđenje, održavanje i čišćenje). 1. O kulturi i kulturnim sadržajima ranije Lukavac je društveni prostor sa dugom kulturnom tradicijom, posebno u vremenu od početka rada Fabrike sode (1893) i nakon Drugog svjetskog rata kada je ta tradicija nastavljena po uzoru na pređašnji period u kojem su kulturni sadržaji bili čvrsto vezani za proizvodnju u Fabrici sode i time bitno determinirani. Austougarski period karakterišu snažni akulturacioni procesi koji su bili uslovljeni razvojem privrednih potencijala. Na toj osnovi stvarale su se materijalne i kadrovske mogućnosti za modernizaciju kulturnog života radnika i građana, posebno na prostoru Lukavca Grada, Lukavca Mjesta (Turskog Lukavca) i Puračića u kojem je još 1903. godine formirano Srpsko kulturno-prosvjetno društvo Prosvjeta, a 522 naredne godine Muslimansko kulturno-prosvjetno društvo Gajret. (Brojni su kulturni sadržaji i kulturne manifestacije vezane za pomenute sredine u periodu od početka 20. stoljeća.) Zahvaljujući austrougarskom naslijeđu, intenzivan kulturni napredak u Lukavcu nastavljen je i nakon završetka Drugog svjetskog rata, u drugoj polovini četrdesetih godina prošlog stoljeća – početkom socijalističkog razvoja općine. Tada su u Fabrici sode i gradu sa radom nastavili muški i mješoviti hor, zabavni i džez orkestar, kasnije limena glazba, dramska sekcija i drugo. Kulturno-umjetnički i zabavni život bio je raznovrstan i kvalitetan. Nastupali su često i inerpretatori narodnih i zabavnih pjesama. U godinama nakon Drugog svjetskog rata kulturno stvaralaštvo (i kulturni život uopće) u općini Lukavac imali su svoje uspone i padove. Kulturni život na selu svodio se na sijela (prela) po kućama, uz izvorišta pitke vode i raskršćagdje se pjevalo, igralo i zabavljalo (ašikovalo).Vremenom su ta sijela prerasla u igranke i priredbe (predstave) koje su se u organizaciji omladine i nekih kulturno-umjetničkih društava priređivale u prostorijama domova kulture i čitaonica te otvorenim prostorima ispred tih objekata i škola. Pored toga, mladi su se (djevojke uz pratnju starijih osoba) okupljali i zabavljali u vrijeme ljuštenja (komušanja) dozrelog kukuruza. Ti skupovi su u narodu poznati kao ljuštilje. Tu se uz lagani ritam ljuštenja klipova kukuruza igralo, pjevalo, ašikovalo, pričale priče, dogodovštine i šale… Organizirani vidovi kulturno-umjetničke i zabavne djelatnosti odvijali su se u okviru rada kulturno-umjetničkih društava, u prvom redu KUD-a „Veljko Lukić Kurjak“, KPD-a „Jedinstvo“ Puračić (osnovano 1945. godine) te kulturno-umjetničkih društava u mjesnim zajednicama i radnim organizacijama: Lukavac Mjesto, Prokosovići, KHK „Boris Kidrič“, Panjik, Dobošnica Donja, Hrvati, Krtova, Brijesnica Donja, Poljice Gornje, Poljice Donje, Smoluća, Gnojnica, Modrac, Bokavići, Bistarac Donji te drugim sredinama općine Lukavac u vidu sekcija (folklorna, dramska, muzička i sl.). (KUD „Veljko Lukić Kurjak“ Lukavac, koji je uglavnom okupljao radnike Fabrike sode i građane Lukavca Grada, prestao je sa radom 1956.godine, a kada su izgradnjom objekta doma kulture stvoreni odgovarajući uslovi, intenzivirao je svoju kulturno-umjetničku djelatnost.) Kulturni život u gradu odvijao se u prostorijama Zelengore, kasnije i hotela Central, zatim na sportskim i drugim poligonima. Posebna atrakcija za Lukavčane bio je svakovečernji veoma masovni korzo (ulična šetnja) koji je nastao spontano i, zahvaljujući tome, dugo je trajao. Šetalo se laganim tempom po grupama i parovima, uglavnom mladih osoba koje su se zabavljale i u prijatnom raspoloženju družile. Taj vid dokolice (kreativnog korištenja slobodnog vremena) snažno je utjecao na proces socijaliziranja i humaniziranja mladih koji su uz šetnjućaskali, veselili se, upoznavali. (Lukavački korzo je išao od željezničke stanice do Fabrike sode i Zelengore.) Ta staza mladosti, ljubavi i prijateljstva neposredno je vezana i za odlaske u kino koje se nalazilo u okviru objekta Fabrike sode. Pored navedenih, u gradu je bilo i drugih sadržaja kao što su pozorišne predstave, nastupi estradnih umjetnika, zabave i plesne večeri, posebno književne večeri po čemu je 523 Lukavac bio prepoznatljiv u svim dijelovima bivše Jugoslavije. Više godina u Lukavcu je uspješno djelovao Književni klub „Mostovi“ u čijem krugu je bilo nekoliko članova Udruženja književnika Jugoslavije (Avdo Mujkić, Stanko Batur, Jelena Lovrić, dr. Špiro Matijević, Atif Kujundžić, Jusuf Begić, Hazim Sakić) i više kandidata za članstvo… To su bile samo neke naznake kulture i kulturnih sadržaja u gradu i selu kao pretpostavka i zahtjev lukavačke mladosti i njhovog stvaralačkog života za obezbjeđenje povoljnijih prostornih i finansijskih uslova za dalju ekspanziju naraslih potrebe vezanih za kulturu i kulturno stvaralaštvo, posebno za razvoj kulturno-umjetničkog amaterizma kroz djelatnosti društava, klubova, Muzičke i Književne omladine u općini Lukavac. 2. Referendum građana, izgradnja objekta i osnivanje radne organizacije Ideja za izgradnju modernog objekta Doma kulture koji će ispunjavati zahtjeve i interese građana općine, posebno mladih Lukavca Grada i prigradskih mjesnih zajednica, pojavila se sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Isticali su to tada čelni funkcioneri općine i društveno-političkih organizacija, u prvom redu aktivisti Saveza socijalističke omladine (SSO). Međutim, prioritet je tada dat izgradnji objekata osnovnih škola u okviru akcije Hiljadu škola u Bosni i Hercegovini, u cilju obuhvata sve djece obaveznim osmorazrednim obrazovanjem i odgojem. Kada su ti ciljevi ostvareni, organizirana je politička aktivnost, usaglašena u okviru Općinske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda, te je proveden referendum građana za izgradnju savremenog objekta Doma kulture koji će zadovoljiti potrebe vezane za kulturu i kulturno stvaralaštvo općine Lukavac. Pored sredstava ostvarenih referendumom (izdvajanjem sredstava zaposlenih), izgradnju su finansirale i organizacije udruženog rada i Samoupravna interesna zajednica kulture i informisanja općine Lukavac. Na osnovi projekta dipl. inž. arh. Radovana Milojevića iz Beograda izgrađeno je i u funkciju stavljeno kulturno zdanje koje je u to vrijeme bilo među najmodernijim u SFRJ. Pored zelenih površina, uređenih staza i šetališta ispred izgrađenog objekta, u sastavu Doma kulture su: holski prostor za prijem publike i garderoba (kasnije prostor za postavku izložbi), snek bar i četverostazna kuglana. Centralni dio zauzima velika dvorana za koncerte i filmske predstave sa scenom i svlačionicama, mala sala za sastanke, biblioteka sa čitaonicom za odrasle, omladinu i djecu, saloni za svečane skupove i sastanke, kancelarije za upravu i administraciju, šahovski klub i drugo. Izgradnjom Doma kulture, koji je otvoren povodom 30. septembra – Dana oslobođenja Lukavca 1979. godine, osnovana je Radna organizacija za obavljanje kulturnih djelatnosti Dom kulture „Đuro Pucar Stari“ Lukavac. U isto vrijeme postavilo se pitanje njenog vođstva, u prvom redu čelnog čovjeka (direktora) koji će odgovoriti izazovu koji se nametnuo osnivanjem Radne organizacije. Prvobitno je problem razriješen kratkoročno, postavljanjem Bege Mujkića (učitelj, prof. ONO i DSZ, sekretar Sekretarijata za narodnu odbranu općine 524 Lukavac) za vršioca dužnosti. Riječ je o provjerenom kadrovskom rješenju, čovjeku koji je i do tada dao značajan doprinos u razvoju kulture i sporta u općini, te koji je na poslovima koje je radio pokazao izuzetne organizacione sposobnosti i visok stepen tolerancije. Međutim, njegova profesionalna orijentacija je bila usmjerena na oblast odbrane i zaštite. I to je bio razlog zašto se nije prihvatio četverogodišnjeg mandata direktora Radne organizacije. (Od 1. februara 1980. godine direktor Radne organizacije je Raif Pepeljak, nastavnik, a od 1986. godine Edhem Muftić, profesor sociologije.) Radna organizacija za obavljanje kulturnih djelatnosti u općini Lukavac je od starta zapošljavala: Narodna biblioteka (7), Bioskop (6), Ugostiteljstvo (7), Obezbjeđenje (4), Održavanje (3), Čišćenje (8) i Uprava i administracija (8) radnika. Uočljivo je da nema niti jednog animatora kulture, izuzimajući zaposlene u Narodnoj biblioteci i Bioskopu. I pored toga, brojni animatori skoro za sve segmente kulture bili su svi oni koji su se iz hobija ili profesionalno u drugim institucijama, društvima i klubovima bavili animiranjem i razvojem kulture uopće (nastavnici i profesori muzike i maternjeg jezika, koreografi, dramaturzi, književnici i drugi). Dom kulture je široko otvorio vrata stručnjacima koji su svoje znanje i umijeće pokazivali i dokazivali u svim dijelovima novoizgrađenog objekta. Time su stvoreni uslovi za razvoj amterskog stvaralaštva koje se snažno širilo i razvijalo, zahvaljujući predanom radu u krugovima nekih kulturno–umjetničkih društava i klubova, Muzičke i Književne omladine, kao i okvirima Međurepubličke zajednice kulture „Sava“ sa sjedištem u Šidu, kasnije Brčkom. 2.1. Djelatnost radne organizacije Djelatnost Radne organizacije u sferi kulture i kulturnog stvaralaštva, kao institucije od općeg i posebnog interesa, usmjerena je na bibliotečku djelatnost, bioskop, redovnu programsku djelatnost i kulturno-umjetnički amaterizam. U Narodnoj biblioteci i Bioskopu radio je optimalan broj radnika (7+6), tako da su stvorene pretpostavke za uspješan rad i razvoj ovih djelatnosti. U Biblioteci su radili uglavnom prosvjetni radnici, a u Bioskopu radnici za odabir i prikazivanje filmova u velikoj dvorani novoizgrađenog objekta i domovima kulture nekoliko mjesnih zajednica. 2.2. Narodna biblioteka Ukupnu djelatnost Biblioteke finansirala je Samoupravna interesna zajednica kulture i informisanja Lukavac. Bibliotečki fond je imao oko 40.000 knjiga, smješten u odjeljenju za izdavanje i čitaonicama za predškolski uzrast te učenike, studente i građane. Uz to su se knjige u kontinuitetu nabavljale, obrađivale i davale na korištenje u pomenuta odjeljenja. Pored rukovodioca Jusufa Begića (nastavnik, književnik) u Narodnoj biblioteci su radili: Senija Mujkić, Fadila Kuduzović, Đuka Kulišić, Lejlena Hanić, Nenad Milić i Svetlana 525 Bradić. (Uz centralnu, na području općine su otvorene i područne biblioteke u Puračiću, Prokosovićima, Poljicu, Dobošnici te u Fabrici cementa i Rudniku „Šikulje“.) Pored redovnih zadataka vezanih za obradu i izdavanje knjiga te koordinaciju rada u čitaonicama, radnici Biblioteke su u saradnji sa upravom Radne organizacije (direktor, zamjenik direktora, sekretar te saradnicima – volonterima) bili nosioci brojnih aktivnosti kao što su: promocije i izložbe knjiga; književni susreti; organiziranje savjetovanja i seminara o aktuelnim temama iz oblasti kulture i bibliotečke djelatnosti; saradnja i susreti sa učenicima i nastavnim osobljem osnovnih i srednjih škola; nagrađivanje najuspješnijih čitalaca; otvaranje područnih odjeljenja u mjesnim zajednicama i radnim organizacijama; organiziranje natječaja u pisanju literarnihproznih i poetskih radova; saradnja sa Međurepubličkom zajednicom kulture Sava sa sjedištem u Šidu/Brčkom i učešće u aktivnostima koje su u tom okviru organizirane; akcije na prikupljanju knjiga; redovne posjete sajmu knjiga u Beogradu i uspješna saradnja sa bibliotečkim radnicima Bosne i Hercegovine. Književni fond od oko 40.000 knjiga se iz godine u godinu povećavao u namjeri da se dostigne i premaši zadani cilj – jedna knjiga po glavi stanovnika, dakle, da se u Narodnoj biblioteci Radne organizacije za obavljanje kulturnih djelatnosti u općini Lukavac dostigne i premaši broj od 57.000 knjiga. Analiza rada i praćenje broja čitalaca u Biblioteci ukazuju da je interes za knjigu bivao sve veći. Primjera radi, u toku 1985. godine upisana su 2.174 čitaoca, na korištenje je dato 17.167 knjiga, 5.200 novina i 480 časopisa. U tri čitaonice je registrirano 15.700 čitalaca, a za predškolski uzrast 3.860 čitalaca koji su raspoložive publikacije i drugo koristili 7.550 puta. U narednim godinama broj evidentiranih čitalaca se kretao od 2.200 do 3.000, a na korištenje je davano preko 20.000 knjiga. U Biblioteci i školama općine gostovali su poznati književni stvaraoci: Duško Trifunović, Abdulah Sidran, Ćamil Sijarić, Mladen Oljača, Aleksa Mikić, Ljubivoje Ršumović, Šimo Ešić, Velimir Milošević, Zlatko Dukić, Kasim Deraković i mnogi drugi pisci iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Novog Sada, Vrbasa, Banja Luke, Mostara i drugih gradova širom Jugoslavije. Susreti sa književnicima i njihovi nastupi posebno su evidentni tokom Septembarskih dana kulturnog stvaralaštva općine Lukavca(SEDAKUS). Narodna biblioteka je organizirala i seminare o tada aktuelnim temama kao što su:Organizacija kulturne akcije, Kultura u udruženom radu, Kultura rada i kultura stvaralaštva itd. (Uvodničari su bili profesori sa univerziteta te kulturni radnici sa područja BiH i drugih republika SFRJ. ) Pored navedenog, Narodna bibloteka je u periodu od osnivanja Radne organizacije do 1990. godine uspješno organizirala brojne aktivnosti na afirmiranju knjige i ostvarila saradnju sa nastavnim osobljem i učenicima osnovnih i srednjih škola, kao i bibliotečkim osobljem iz nekoliko sredina kao što su Gradačac, Bijeljinja, Sarajevo itd. Uz to, ostvarila je saradnju sa Međurepubličkom zajednicom kulture „Sava“ Šid/Brčko i uključila se u realizaciju literarnih takmičenja omladine sa područja koje je obuhvatala MZK. Uz sve to, radnici Biblioteke su svih tih godina pratili razvoj bibliotečke djelatnosti, prisustovali predavanjima i seminarima 526 koji su u tom cilju održavani na svim nivoima i stečeno znanje primjenjivali u svom profesionalnom obavljanju utvrđenih ciljeva i zadataka. 2.3. Bioskop Bioskop Radne organizacije Dom kulture Lukavac je zapošljavao šest radnika – rukovodilac i pet operatera. Pored velike sale sa 432, odnosno 600 sjedišta (sa rezervnim) bioskopske predstave prikazivane su u domovima kulture mjesnih zajednica: Puračić, Lukavac Mjesto, Prokosovići, Berkovica, Smoluća, Dobošnica Donja, Dobošnica Gornja, kasnije u Bikodžama i Gnojnici. Na čelu ove organizacione jedinice Radne organizacije bio je Mirza Suljkanović, izuzetan organizator koji je pratio događanja i ostvarenja u oblasti filma, poznavao dušu i zahtjeve publike i na toj osnovi kreirao repertoar filmskih predstava. Prikazivani su filmovi svih žanrova; oni od izuzetne sadržajne i umjetničke vrijednosti, kao i oni komercijalni koji su punili dvoranu po nekoliko dana u sedmici (dvije do tri prestave dnevno). I ono što je posebno značajno, Lukavac je često imao privilegiju da među prvima prikaže od publike tražene filmove. Za navedeni period mogli bismo reći da je to zlatno doba komercijalnog filma, barem kada je riječ o interesu publike i broju prodatih ulaznica za neke domaće i strane filmove. Takav interes je vladao od otvaranja Doma kulture do potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća. (U 1983. godini filmske predstave je gledalo preko 300.000 posjetilaca, tako da je Bioskop bio samoodrživa organizaciona jedinica Radne orgaizacije.) 2.4. Redovna programska djelatnost Brojni su kulturni sadržaji koji se odnose na redovnu programsku djelatnost Radne organizacije za obavljanje kulturnih djelatnosti u općini Lukavac. Tu, u prvom redu, mislimo na: pozorišne predstave profesionalnih i amaterskih pozorišta za odrasle i djecu; koncerte ozbiljne, zabavne i narodne muzike; smotre i revije kulturno-umjetničkog amaterskog stvaralaštva kulturno-umjetničkih društava; smotre horova i drame osnovnih škola; književne večeri; izložbe slika, skluptura, fotografija, crteža i karikatura; nastupe Muzičke omladine; kviz takmičenja mladih sa područja Međurepubličke zajednice kulture „Sava“Šid/Brčko; nastupe kulturno-umjetničkih društava; akademije povodom obilježavanja značajnih događaja i ličnosti, državnih i međunarodnih praznika; pripreme folklornih ansambala iz Lukavca Grada, Prokosovića i KHK „Boris Kidrič“ za učešće na otvaranju ZOI Sarajevo ’84; smotre folklora i kviz takmičenja sa nivoa MZK-a „Sava“; nastupe horskih ansambala, festivale dječije pjesme „Majski cvijet“ (Dom mladih Tuzla); literarno takmičenje omladine sa područja MZK „Sava“ Šid/Brčko; dječije predstave; solističke koncerte pjevača zabavne, narodne i ozbiljne muzike; novogodišnje vrteške itd. 527 (Uočljivo je da se u ovom radu pojedini sadržaji ponavljaju, s obzirom da oni u isto vrijeme pripadaju i bibliotečkoj i redovnoj programskoj djelatnosti Radne organizacije te kulturno-umjetničkim društvima, klubovima, Muzičkoj i Književnoj omladini.) 2.4.1. Pozorišne predstave Za pozorišne predstave bismo mogli reći da one čine esencijalne sadržaje ustanova koje se primarno bave kulturnom djelatnošću. Vođstvo Radne organizacije je više ili manje uvijek imalo senzibiliteta kada je riječ o planiranju pozorišnih predstava, u prvom redu onih koje je davalo Tuzlansko narodno pozorište te pozorišta iz Beograda, Sarajeva i drugih gradova bivše Jugoslavije. Međutim, finansijska pozicija je ponekad uslovljavala redukciju tih planova. Zaokret je učinjen u drugoj polovini osamdesetih godina kada je zaključeno da se sve predstave koje u toku godine postavi Narodno pozorište iz Tuzle izvedu i na pozornici velike sale Doma kulture Lukavac, ponekada i premijerno. Inače, pored pozorišta iz Tuzle, svoje programe su lukavačkoj publici prezentirala pozorišta iz Beograda, Sarajeva, Banja Luke, Mostara, Zemuna i drugih gradova sa prostora bivše Jugoslavije. Lukavačka publika je u periodu od otvaranja Doma kulture gledala predstave iz pomenutih i drugih gradova, zatim pojedince i grupe glumaca koji su priređivali monodrame, humorističke te lutkarske i druge predstave za djecu.Pored ostalih, gostovali su Pozorište „Šopalović“, Savez dramskih umetnika Srbije, Pozorište na Terazijama, Pozorište na točkovima, Pozorište lutaka „Pinokio“ iz Zemuna te više pojedinaca i grupa glumaca sa raznovrsnim programima (za djecu i odrasle), među kojima su bili: Miodrag Petrović Čkalja, Žarko Miličević, Ljubiša Samardžić, Zlata Petković, Branko Kockica, Ljiljana Derk, Dragoljub Milosavljević Gula, Josip Pejaković, Nada Đurevska, zatim glumci Narodnog pozorišta iz Tuzle (Kerošević, Mitrović, Krstić, Osmić i dr.). Dramska sekcija (studio) KUD-a „Veljko Lukić Kurjak“ Lukavac Grad, u režiji Nedžada Ibrahimovića (profesor maternjeg jezika), izvela je nekoliko dramskih ostvarenja (Garavi sokak, Sirotice, Tantanttadru itd.), a dramska sekcija KUD-a „Rudar“ Lukavac Mjesto, u režiji Muniba Efendića, dvije predstave (Vlast Branislava Nušića i Žena, ili vrag, ili – i žena i vrag Abdurahmana Nametka. Dramske predstave Kartotekamjuzikl Tadeuša Ruževiča (reditelj Nedžad Ibrahimović) i Vlast Branislava Nušića (reditelj Munib Efendić) uspješno su izvedene na smotrama drame na nivou Međurepubličke zajednice kulture Sava u Vukovaru i Loznici. U konkurenciji više gradova, osvojeno je nekoliko priznanja za opći dojam i pojedinačne uloge. Pored toga, u okviru Dramske sekcije KUD-a „Veljko Lukić Kurjak“ Lukavac Grad, Muharem Osmić, prvak drame Narodnog pozorišta iz Tuzle, režirao je dramu Zar je moguće, drugovi, da smo svi mi volovi koja je dobila visoku ocjenu, bila veoma zapažena i prihvaćena od lukavačke publike te na smotri drame u Beočinu na nivou MZK „Sava“. U Domu kulture 528 Lukavac Grad gostovalo je više amaterskih pozorišta iz Tešnja, Zenice i drugih gradova sa nivoa Međurepubličke zajednice kulture. Interes lukavačke publike za dramu bio je na zavidnom nivou, posebno u godinama u kojima je bilo više nastupa pozorišta, grupa i pojedinaca sa atraktivnim sadržajima. Pozorišne predstave u 1983. godini pratilo je oko 3.500 posjetilaca, a taj broj se narednih godina povećavao (i do 5.000, u drugoj polovini osamdesetih godina prošlog stoljeća). 3. Djelatnost kulturno-umjetničkih društava i Muzičke omladine (značajne kulturne manifestacije) Snažan podsticaj osnivanju i radu kulturno-umjetničkih društava i Muzičke omladine dala je Općinska konferencija Saveza socijalističke omladine Lukavac u okviru realizacije principa Kulturno-umjetničko društvo u svakoj mjesnoj zajednici opštine Lukavac. Ovdje se ne vrši analiza rada tih društava i Muzičke omladine, već ističe značaj Doma kulture Lukavac Grad koji je svojim načinom rada omogućio da se razvija, podiže kvalitet, širi i prezentira njihova djelatnost te uspostavlja snažnija veza i saradnja društava i klubova na nivou općine, Bosne i Hercegovine i Međurepubličke zajednice kulture Sava Šid/Brčko. U planiranju (srednjeročnom i godišnjem) ostvarena je koordinacija i neposredna veza Samoupravne interesne zajednice kulture i informisanja, Radne organizacije za obavljanje kulturnih djelatnosti te kulturno-umjetničkih društava i klubova, Muzičke i Književne omladine općine Lukavac. Planirana je saradnja, posebno kada je riječ o pružanju usluga za realizaciju programa, organiziranju smotri i revija, književnih večeri, nastupa društava, folklornih i muzičkih ansambala iz općine, Bosne i Hercegovine, SFRJ i inostranstva. Samoupravna interesna zajednica je donosila odluke o značajnim manifestacijama kulture koje će finansirati i sufinansirati u toku svake godine. Odluka je uglavnom obuhvatala sljedeće sadržaje: · Februarsko takmičenje pjevača – amatera narodnih i zabavnih pjesama (KUD „Mladost“ Puračić); · Regionalna smotra kulturno-umjetničkih društava Susret mladosti (KUD „27. juli“ Prokosovići); · Smotra drame osnovnih škola općine Lukavac; · Smotra horova osnovnih škola općine Lukavac; · Smotra izvornog stvaralaštva Ozrenski susreti (KUD Brijesnica Donja); · Lukavački likovni susreti (KUD „Veljko Lukić Kurjak“ Lukavac Grad i KUD KHK „Boris Kidrič“); · Septembarski dani kulturnog stvaralaštva (RO Dom kulture); · Književni kamp (Književni klub„Mostovi“ Lukavac). 529 Pored ovih sufinansirani su i drugi sadržaji koji su se iz godine u godinu nametali svojim kvalitetom. Najznačajnije i najsadržanije manifestacije realizirane su u okviru Septembarskih dana kulture (Lukavački likovni susreti i dr.) te Smotra kulturno-umjetničkih društava Susret mladosti (KUD „27. juli“ Prokosovići). Lukavački likovni susreti, počev od septembra 1982. godine, okupljali su slikare i vajare sa prostora bivše Jugoslavije. Nosioci organizacije bile su likovne sekcije kulturnoumjetničkih društava Lukavca Grada i KHK koje su vodili umjetnici Goran Hrvić, Ernest i Eduard Piljić, Jakub Mahmutović te Milorad Đorđević, Behaudin Trakić, Duško Banjac i drugi aktivisti pomenutih društava i članovi Organizacionog odbora tih susreta. Lukavački likovni susreti su održavani najčešće na Svatovcu u izvanrednom ambijentu radničkog odmarališta KHK „Boris Kidrič“ Lukavac. Bila je to omiljena manifestacija na kojoj su učešće uzeli: Ismet Ajanović (Sarajevo), Boro Arsovski (Kumanovo), Ivica Fišter (Vugrovac), Mladen Kefelj (Vrbovec), Nikola Peričić i Bruno Paladin (Rijeka), Vojo Pećanac (Bihać), Kasim Kapo i Cvijo Popović (Banja Luka), Slavko Puljek (Valpovo), Drago Košir (Sodržice), Dragan Stupar (Sanski Most), Drago Sminderović (Vrapče kod Zagreba), Miroslav Benaković (Ernestinovo), Mato Tijardović (Osijek), Marija Vojnović (Beograd), Jože Volarič (Kranj), Ljubica Kroflin, Anđelka Tušek i Mladen Vukelić (Zagreb), Velimir Rosandić (Trebinje), Mitar Bijelčević (Zavidovići), Pero Mandić i Dušan Brajić (Sanski Most), Milivoj i Milica Mirić (Bečej), Božo Marić (Petrinja), Mirsad Bijedić (Čapljina), Katarina Parađ Vojković (Nova Gorica), Ivanović (Ustikolina), Fuad Abdelaziz Abu Samra (Sudan), te Marija Babović, Ozren Ibrahimović, Đulejman Isić, Goran Hrvić, Jakub Mahmutović, Ernest i Eduard Piljić, Ćamil Osmanović, Ismet Hodžić, Zijad Sakić, Džafer Omerović, Slavko Babić, Veselin Janačković, Mirsad Jukić, Mehmed Šišić i drugi sa područja Lukavca i regije Tuzla. Sva djela (slike i skulpture), ostvarena na Lukavačkim likovnim susretima ostajala su u Lukavcu i iz godine u godinu bogatila zbirku umjetničkih djela i ukrašavala izložbene i druge prostorije Doma kulture. Susret mladosti je smotra kulturno-umjetničkih društava sa područja Tuzlanske regije koju je u drugoj polovini sedamdesetih godina organiziralo KUD „27.juli“ Prokosovići. Učesnici tih manifestacija su uglavnom nastupali sa folklornom, bosanskim sijelima, narodnim i zabavnim pjesmama, horovima, muzičkim ansamblima i dramskim prilozima. Na smotrama su nastupala društva: „Zvonko Cerić“ iz Tuzle, „Mladost“iz Kiseljaka kod Tuzle, „Litva“ iz Banovića, „Mladost“ iz Bratunca, „Mijo Kerošević Guja“ iz Husina te društva iz Bosanskog Petrovog Sela, Boljanića, Gračanice, Miričine i drugih mjesta. Sa područja općine, pored organizatora, nastupala su društva iz Lukavca Mjesta, Lukavca Grada, Puračića, Poljica Donjeg, Dobošnice i drugih mjesnih zajednica. Smotre Susret mladosti su pobudile veliki interes građana svih godina njihovog trajanja, posebno u periodu potkraj sedamdesetih i u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog stoljeća. Organizacioni odbor ove veoma uspješne manifestacije je nekoliko puta u Domu lulture Lukavac Grad po završetku smotre organizirao reviju najuspješnijih i 530 nagrađenih priloga, a u programu je od 1980. godine učestvovalo i KUD iz Kucure kod Vrbasa, kasnije i Univerzitetsko kulturno-umjetničko društvo Jedlinjok (Jedliniok) iz Vroclava (Poljska). Regionalna smotra Susret mladosti snažno je inicirala razvoj kulturnoumjetničkog i zabavnog amaterskog stvaralaštva i bitno utjecala na kvalitet kulturnih sadržaja. Najuspješniji sadržaji KUD-a „27.juli“ Prokosovići i drugih društava sa područja regije javnosti su prezentirani u okviru TV Sarajevo na kraju Šestog ciklusa društvene akcije Znanje–imanje u kojem je Mjesna zajednica Prokosovići proglašena najuspješnijom u Bosni i Hercegovini i, zahvaljujući tome, bila je sredinom 1979. godine domaćin revijalne TV-emisije Znanje–imanje u kojoj su učešće uzela najuspješnija društva – učesnici tog ciklusa iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Pored toga, kulturno-umjetnička društva „27.juli“ Prokosovići, „Veljko Lukić Kurjak“ Lukavac Grad i KHK „Boris Kidrič“ Lukavac su odabrana da sa folklornim sekcijama učestvuju na otvaranju ZOI Sarajevo ¢84, u najmasovnijoj folklornoj izvedbi, tački u kojoj se pojavilo 1.200 folklorista.Bila je to kruna uspjeha lukavačkog amaterskog stvaralaštva i nagrada za višegodišnji uspješan rad folklornih sekcija koje su uglavnom radile pod vođstvom Faruka Imširovića, koreografa, te poznatih stručnjaka Hadžića, Miloševića, Popovića i drugih koji su povremeno organizirali seminare i postavljali nove koreografije sa kojima se nastupalo i na MZK Sava Šid/Brčko. U okviru kulturno-umjetničkog stvaralaštva općine posebno mjesto zauzima djelatnost Muzičke omladine koja je 1977. godine na incijativu Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Bosne i Hercegovine formirana pod nazivom Općinska konferencija Muzičke omladine Lukavac. Inicijatori osnivanja su bili Rizah Hamzić, Nenad Simić i Ibrahim Iljazović – aktivisti Općinske konferencije SSO-a. Za prvog predsjedavajućeg Muzičke omladine izabran je Zikrija Isaković, profesor muzike. Muzička omladina je u svom sastavu imala ženski hor i orkestar Srednjoškolskog centra, hor Muzičke škole, duhački orkestar FSL-a, gradski mješoviti hor itd. Ova organizacija je ostvarila izvanrednu saradnju sa RO Dom kulture „Đuro Pucar Stari“ Lukavac kao i saradnju sa Muzičkom omladinom Bijeljine i Travnika.Nastupala je na susretima Muzičke omladine Zvuci pobjede u Neumu koje je svake godine, u vidu smotre, organizirao Savez amaterskih KUD-ova i O BiH. Muzička omladina općine Lukavac je u periodu od osnivanja održala brojne koncerte, posebno u okviru obilježavanja državnih i međunarodnih praznika, kao i drugim prigodama. U isto vrijeme organizirala je i zajedničke nastupe te koncerte među kojima je od posebnog značaja izvanredan program Zagrebačkih solista, ansambla koji je izveo poznata djela velikih majstora klasične muzike: Mocarta, Korelija, Šostakoviča, Baha i drugih.Zahvaljujući aktivitetu Muzičke omladine, koncert je bio veoma posjećen. Pored Zagrebačkih solista u Domu kulture su prethodno izvedeni koncerti umjetničke muzike kao što su: koncert gitariste Ehata Muse iz Pariza, horskog ansambla iz Manile sa Filipina, ansambla Kathakali iz Indije 531 itd.Time je Muzička omladina širila krug potreba građana i za umjetnošću koja do tada nije imala prođu niti značajno mjesto u jednom malom gradskom miljeu. U radu Muzičke omladine najveći doprinos su dali Zikrija Isaković (profesor muzike), Hamid Hrvanović Dodo (radnik FSL-a), Sead Sijočić (profesor muzike), Ferida Kavgić (nastavnica muzike), Zora Grdinić i Blanka Zarić, profesorice Gimnazije, te više drugih amatera općine Lukavac. U Domu kulture su gostovale i Djevojke sa Neretve, horski ansambl koji je vodio Sergije Beljajev, nastavnik muzike koji je ranije radio u Lukavcu, u nekoliko navrata priredio je izvanredan program, najčešće povodom Dana općine Lukavac. Rad Kultura i kulturno stvaralaštvo (Dom kulture Lukavac, 1979–1990) obuhvata bitne segmente kulture, kulturnog stvaralaštva i kulturnih događaja u naznačenom periodu, s obzirom na ograničenost vremena u kojem je trebalo prikupiti, analizirati, odabrati i sintetizirati sadržaje koji su prezentirani lukavačkoj publici u okviru djelatnosti Radne organizacije Dom kulture „Đuro Pucar Stari“ Lukavac. Tek bi opsežnija i dublja istraživanja vezana za kulturu i kulturno stvaralaštvo u cjelini dala odgovor na brojna pitanja i probleme i u tom kontekstu smjernice za razvoj kulture u općini Lukavac u periodu koji slijedi. 4. Zaključci Adekvatni prostorni uslovi, uz finansijske i kadrovske potencijale predstavljaju polaznu osnovu za razvoj kulture i kulturnog stvaralaštva. Izgradnjom modernog objekta i formiranjem Radne organizacije za obavljanje kulturnih djelatnosti otpočinje nova faza kulturnog napretka u općini Lukavac: · Biblioteka i Bioskop predstavljaju okosnicu djelatnosti Radne organizacije koja se odvijala po ugledu na razvijenije i veće sredine (gradove) u Bosni i Hercegovini. Broj knjiga i čitalaca je iz godine u godinu bivao sve veći, dok je Bioskop u potpunosti realizirao svoje planove rada i bio samoodrživa jedinica Radne organizacije. · Redovna programska djelatnost Radne organizacije predstavljala je suštinu njenog rada, neovisno o neadekvatnoj strukturi zaposlenih među kojima nije bilo animatora za pojedine oblasti kulture i razvoj kulturnog stvaralaštva uopće.Ta djelatnost je bila usmjerena u dva pravca – prezentaciju kulturnih sadržaja drugih (izvan općine) i stvaranje povoljnih uslova za razvoj i afirmiranje kulturno-umjetničkog amaterizma u općini, odnosno kupovinu i proizvodnju kulture. · U objektu Radne organizacije otpočeo je kontinuirani proces prezentacije pozorišnih predstava profesionalnih i amaterskih pozorišta/studija po čemu je Lukavac postao prepoznatljiv širom bivše Jugoslavije.Mogli bismo reći da je došlo do renesanse (preporoda) pozorišne djelatnosti po ugledu na pređašnju tradiciju vezanu za austrougarsko i postratno doba (period potkraj 40-ih godina prošlog stoljeća). Lukavačka publika je znala cijeniti kvalitet i punila je veliku dvoranu Doma kulture bez obzira da li su gostovala profesionalna ili amaterska pozorišta/studija (Dramski 532 studio KUD-a „Veljko Lukić Kurjak“ Lukavac Grad i Dramska sekcija KUD-a „Rudar“ Lukavac Mjesto su pored više uspješnih nastupa u općini gostovali u više sredina, kao i gradova MZK „Sava“ Šid/Brčko i na smotrama drame osvajali zaslužena priznanja.) · Kulturno-umjetnička društva Lukavca Grada, Lukavca Mjesta, KHK-a, Prokosovića, Puračića, Brijesnice Donje (Rosulja), Smoluće i drugih sredinasvojim aktivitetom i kvalitetom uspostavili su brojne kontakte i uzeli učešće na smotrama i revijama kulturno-umjetničkog stvaralaštva širom BiH, bivše Jugoslavije i nekoliko zemalja Evrope: KUD „27. juli“ Prokosovići i KUD iz Kucure kod Vrbasa, KUD „Rudar“ Lukavac Mjesto i Univerzitetsko kulturno-umjetničko društvo „Jedlinjok“ (Jedliniok) iz Vroclava (Poljska), KUD „Jedinstvo“ Puračić i KUD iz Jasike, KUD „Smoluća“ i KUD iz Bojmoka, KUD „Brijesnica Donja“ (Rosulje) i KUD iz Borova Sela, KUD KHK „Boris Kidrič“ i više društava bivše Jugoslavije i inostranstva, KUD „25. maj“ Dobošnica Donja i KUD iz Novih Banovaca . · Lukavac je bio prepoznatljiv po manifestacijama kulture koje su bile koordinirane, finansirane i sufinansirane od SIZ-a i OUR-a, a najznačajnije su: ¾ Regionalna smotra KUD-ova Susret mladosti Prokosovići; ¾ Lukavački likovni susreti (u okviru SEDAKUS-a Lukavac); ¾ Ozrenski susreti Brijesnica Donja (Rosulje); ¾ Festival kulturnog stvaralaštva Krtova I; ¾ Februarsko takmičenje pjevača amatera narodnih i zabavnih pjesama Puračić; ¾ Smotra horova i drame osnovnih škola općine itd. · Muzička i Književna omladina (Književni klub „Mostovi“, Književna radionica) bili su uspješni organizatori više manifestacija na državnom, republičkom, regionalnom i općinskom nivou i stvaraoci kulturnih vrijednosti (hor, orkestar, izdavačka djelatnost) po čemu je Lukavac bio poznat širom bivše Jugoslavije. · U kulturnoj djelatnosti općine Lukavac značajno mjesto zauzima Klub „Manaki 8“ koji je veoma uspješno vodio Milorad Đorđević, nastavnik maternjeg jezika, dugogodišnji istaknuti kulturni stvaralac i djelatnik koji je osvojio više nagrada u oblasti filmske umjetnosti. · Učenici osnovnih, posebno srednjih škola, predvođeni nastavnicima i profesorima, u svim godinama od otvaranja Doma kulture izveli su više kulturno-umjetničkih i zabavnih programa, uglavnom povodom državnih i međunarodnih praznika, značajnih datuma, događaja i ličnosti. Njih su vodili profesori i nastavnici maternjeg jezika i muzike, a najveći doprinos u tome dali su Zora Grdinić, Zikrija Isaković, Ferida Kavgić, Blanka Zarić i drugi. · Radna organizacija Dom kulture „Đuro Pucar Stari“ je u periodu od otvaranja objekta, zaključno sa 1990. godinom dala veliki doprinos u razvoju i afirmiranju kulture, 533 zahvaljujući izvanrednim prostornim uslovima i izvjesnom broju zaposlenih, među kojima su bili radnici Biblioteke i Bioskopa, dekorater Šefik Krkalić (nastavnik likovnog odgoja) te drugi radnici koji su obezbjeđivali adekvatne uslove za razvoj kulture i kulturnog stvaralaštva. Takav aktivitet i rad snažno je poticao i razvijao akulturacione procese, poznanstva i prijateljstva i razmjenu iskustava i znanja u oblasti kulture na općinskom, regionalnom, državnom i međunarodnom nivou. Napomena: Ovaj rad napisan je na osnovi analize dokumenata arhivske građe Javne ustanove Centar za kulturu Lukavac, listova 13. septembar Lukavac i Front slobode Tuzla te razgovora sa kulturnim i javnim radnicima općine Lukavac. Svima onima koji su odvojili dio svog slobodnog vremena i doprinijeli da se dođe do neophodnih saznanja upućujem zahvalnost, posebno direktoru i radnicima JU „Centar za kulturu Lukavac“ te direktorici i radnicima JU „Javna biblioteka Lukavac“.

„Novogodišnja razglednica” u velikoj sali Doma kulture Lukavac 1985. godine
Članovi kolektiva RO „Đuro Pucar Stari” povodom obilježavanja 15. aprila – Dana Doma kulture 1988. godine
Nusret Habul diriguje orkestrom limene glazbe koji je djelovao u sastavu Fabrike sode Lukavac

Nastavit će se…

4
Komentari

avatar
2 Comment threads
2 Thread replies
0 Followers
 
Most reacted comment
Hottest comment thread
3 Comment authors
DzekoUpucaj seSahbaz Recent comment authors
newest oldest most voted
Sahbaz
Guest
Sahbaz

Hahahaha gledaj Muniba na slici , stariji bio 88 nego sad
Hahaheehee
Da da dobro ste čuli ” …. je u našim rukama” !

Dzeko
Guest
Dzeko

Dzabahljebarosi zivi. Sve sami pjesnici i umjetnici. Samo da se nista ne radi a bere plata. A vidim da se Puracic spominje u svalom tekstu i to velikim slovima. Pretpostavljam da urednik ima neke korijene iz te carsije.

Upucaj se
Guest
Upucaj se

Ti “dzabahljebarosi” kako ih ti zoves su sto puta vise uradili za ovaj grad nego ova danasnja bagra, danas ovi TVOJI ne mogu okreciti ono sto su stari lukavcani svojim rukama zidali i pravili… Stid neka te bude za komemtar, 90% tih starih je pomrlo a ti tako pises za temelje ovog grada….

Dzeko
Guest
Dzeko

Dzabahljebarosi nego sta. Direktorske i sefovske pozicije, trosobni stanovi, vikendice na Ozrenu, upravni odbori…sta ti to govori?
A Muslimani garsonjere, rudnik, koksara…
Pa poslije rata dvije dzamije,selamualejkum,sda…
Popisam se ja na sve te temelje.
Nema mene u tom,a Bogami ni u buducem Lukavcu.
Zato dragi moj moleru okreci i u drugu ruku.