Brojke su najbolji argumenti

0 1.273

Ne pišem ovo zato što ova materija nije poznata, nego u želji da podsjetim da se jedino transparentnošću, strukom i znanjem može boriti protiv onih čije neznanje, nestručnost i vlastita pohlepa debelo koštaju ovaj narod i državu.

Pišem ovo i zato što držim da nikada nije kasno aktuelizirati neku priču i raspravljati o onome čemu smo bez mogućnosti našeg uticaja (čitaj: bili prisiljeni) samo nijemo – svjedočiti, no neoprostivo bi bilo to, samo tako, i zaboraviti.

Riječ je, o zdravstvu i zdravstvenim (a našim) parama, okojima se pričalo, priča se, i stalno će se pričati, ali, čini se, vrlo malo će se i „raspravljati“ s aspekta važne nam znanosti – ekonomije. Jer, „uhodao se sistem“ da svake godine Federalni zavod zdravstvenog osiguranja, „napravi“ i (sa zakašnjenjem dovoljno dugim za zaborav) objavi na svojoj oficijelnoj web stranici Obračun sredstava u zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine, no nemojte se iznenaditi ako vas ovo ponuka da „odete“ na stranicu (http://www.for.com.ba/) i tamo, kao poslijednji, aktuelni!?, nađete obračun za 2010. godinu.

Niko me ne može uvjeriti da se nema vremena biti brži u izvještavanju kako bi se i narodnim masama, što pune ine državne i entitetske fondove, omogućilo da na koncu ove 2013. godine razmatra i ocjenjuje poslovanje zdravstava bar u prošloj 2012. godini, jer s aspekta ogromnih para koje „prođu“ kroz zdravstveni sektor i ponavljanja iz godine u godinu te prakse zakašnjelog informiranja – nikada nije kasno prelistati i stari, (a najnoviji) obračun za 2010. godinu. Zar nije „malo previše“ da od tadašnjih ukupno 28.822 djelatnika u javnom i privatnom zdravstvu F BiH, njih 7685 nezdravstvenih – vjerovatno većinom administarivnih djelatnika, eto ne stiže ni za dvije godine uraditi obračun, ili se možda blagovremeno urađeni obračuni smišljeno i planski objavljuju javno – tek za dvije do tri godine.

Istina, „ima tu posla“, jer po okončanju obračuna sredstava u zdravstvu, koji sadrži i ocjenu stanja u zdravstvenom sektoru Federacije BiH sa preporukama u cilju poboljšanja stanja, obračun sredstava u zdravstvu razmatra i, prema dosadašnoj praksi (obavezno) usvaja Upravni odbor Federalnog zavoda osiguranja i reosiguranja, a nakon toga se, putem Federalnog ministarstva zdravstva, dostavlja Vladi i Parlamentu Federacije BiH na razmatranje i usvajanje, nakon čega isti biva i zvanično objavljen. Nije zabilježeno do sada da iz nekog ili nekih razloga ovaj obračun nije usvojen.

markicaObavezu dostavljanja podataka Federalnom zavodu zdravstvenog osiguranja imaju sve zdravstvene ustanove, ordinacije, apoteke…, bez obzira da li su javne ili privatne, no od ukupnog broja registriranih 1.026 privatnih djelatnika, njih 759 dostavilo je podatke za Obračun sredstava u zdravstvu za 2010. godinu, odnosno 74%, dok 267, ili 26 % zdravstvenih privatnika nije dostavilo obavezni obračun, od kojih najveći broj (njih 164 ili 61,4%) se odnosi na privatne zdravstvene ustanove iz Kantona Sarajevo. Obiđe li njih 267 ikada kakva inspekcija i da li je bilo kakvih sankcija – nema podataka.

Obračun sredstava, između ostalog, bavi se i podacima o broju osiguranih lica i to po raznim osnovama. Posebna epizoda ove priče je činjenica da je te 2010. godine prema evidenciji Federalnog zavoda za statistiku bilo ukupno 367.255 nezaposlenih, od kojih je 219.068 bilo prijavljeno na zdravstveno osiguranje. Znači, od ukupnog broja nezaposlenih, 60% imalo je pravo na zdravstveno osiguranje po osnovu nezaposlenosti, a preostalih 40% bilo je neosigurano jer je vrlo malo vjerovatno da su bili osigurani po nekom drugom osnovu. Gdje su bili, jesu li se uopće liječili i ko je neoporezovano naplaćivao liječenje gotovo 150.000 nezaposlenih osoba… neko bi morao znati. U ovom moru nelogičnih računica i podataka dobro je jedino to ukoliko ovolika armija ljudi nije ni imala potrebe tragati za zdravljem.

Doista je puno podataka u obimnom materijalu obračuna sredstava u zdravstvu, pa je možda površan i ovaj moj monitoring ukupne finansijske situacije i tokova novca u zdravstvu Federacije BiH, jer dio „privatnog zdravstvenog sektora” ovim obračunom ipak nije obuhvaćen. Zato s razlogom stoji procjena da su novčana sredstva koja građani izdvajaju za pružene zdravstvene usluge u privatnom sektoru “direktno iz džepa” znatno veća od prikazanih u ovom obračunu. Korisnici inih informacija koje pruža ovaj obračun, (a specijalno se to odnosi na poslanike u Parlamentu Federacije BiH koji su ovaj obračun „ k’o biva razmatrali i – usvajili), doista su imali (i propustili) mogućnost cjelovitog sagledavanja problematike finansiranja zdravstvenog sektora. Tako se možda i ne bi desilo da je naše federalno zdravstvo u konsolidaciji svoje poslovanje za 2009. završilo, sa 25.041.605 KM viška rashoda nad prihodima (gubitka), 2010. godinu sa gubitkom od čak 33.911.568 KM, 2011, 2012. i ovu 2013. – ko bi to već znao!?? No, zbog toga se niko „plaho” ne uzbuđuje.

dopunsko_zdravstveno_osiguranje_522a59dec4c86_540xrPrimjećuje se da su prihodi ostvareni izvan obaveznog zdravstvenog osiguranja iznosili gotovo 334 miliona KM, te da se iz godine u godinu povećavaju, mada još uvijek zdravstveni djelatnici u privatnom sektoru prihode iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ostvaruju najvećim dijelom po osnovu ugovora zaključenih sa kantonalnim zavodima zdravstvenog osiguranja za finansiranje nabavke i izdavanja lijekova na recept, a tek manjim dijelom po osnovu pružanja zdravstvenih usluga. Ovo navodi na zaključak da su pacijenti (ili bolje reći vip klijentela) privatnih zdravstvenih ustanova ipak iz reda onih sa „dubljim džepom“, jer je dosta realna opća procjena da su sredstva ostvarena u privatnom sektoru dosta veća od onih iskazanih i javno publiciranih. Zanimljivo, zabrinjavajuće, ali na žalost vrlo tačno i istinito je da federalni i kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja nemaju instrumenata prinudena dostavu podataka, pa tako ni kontrole tačnosti dostavljenih podataka, niti su bilo kojim aktom propisane sankcije za slučaje venerealno iskazanih podataka o ostvarenim sredstvima.

Ukupna potrošnja u zdravstvu Federacije BiH u 2010. godini iznosila je 1,568 milijardi KM i rasla je za 2,4% u odnosu na 2009. godinu i čak više od 8% u odnosu na 2008.godinu. Potrošnja raste, kvalitet zdravstvenih usluga pada, a korak sa savremenim tokovima medicine se gubi, jer su kapitalna ulaganja u odnosu na 2009. godinu pala za 32%, a u odnosu na 2008. godinu čak za 42%.

Prosječna ukupna potrošnja iz obaveznog zdravstvenog osiguranja po osiguranom licu u Federaciji BiH u 2010.godini iznosila je 556 KM i ista je po kantonima neujednačena. Najniža prosječna potrošnje je u Unsko-sanskom kantonu i iznosila je 423 KM, a najveća je u Kantonu Sarajevo, a iznosila 822 KM. Prosječna potrošnja u Kantonu Sarajevo je veća za 47,8% u odnosu na prosječnu potrošnju iskazanu na nivou Federacije BiH, a u odnosu na najnižu prosječnu potrošnju iskazanu u Unsko-sanskom kantonu veća je za čak 94,3%.

Stopa rasta prosječne potrošnje lijekova na recept niža je od stope rasta ukupne i prosječne potrošnje za zdravstvenu zaštitu. Prosječna potrošnja lijekova na recept po kantonima se kretala od 32 KM u Posavskom kantonu do 141 KM u Kantonu Sarajevo. Navedeni podaci ukazuju da je neophodno HITNO uskladiti liste lijekova sa esencijalnom listom lijekova utvrđenoj na nivou Federacije BiH, a što proističe i kao obaveza iz Odluke o osnovnom paketu zdravstvenih prava.

Ako bi iz pozicije pacijenta (a i to je pozicija krajnje koristi od utrošenih sredstava), ukupne troškove klasificirali na „naše – pacijentske“ i „njihove – zaposlene u zdravstvu“, onda bi s pravom mogli reći da strukturu „naših“ troškova predstavljaju:

a) lijekovi sa 358 milona KM,

b) sanitetski, laboratorijski i ostali medicinski materijal sa 115 miliona KM,

c) ortopedska pomagala sa 20 miliona KM,

d) (pa neka bude i) amortizacija 69 milona KM

što ukupno čini cca 562 milona KM, ili 36 %. Preostalih 64 %, odnosno 1,006 milijardi KM utrošeno je u zdravstvu za ostale namjene (ali u ime „nas – pacijenata“), pa neka svako sam sebi razabere koliko je kome pripalo, zapravo. Naime, uproštenom računicom dolazimo do podatka da nas je svaki zaposlenik u zdravstvu u 2010. godini u brutu koštao prosječno oko 35 hiljada KM (dnevno blizu 100 KM), dok je 1.976.421 osigurano lice svojih 562 milona KM trošilo u prosjeku dnevno po 0,78 KM… tanko, al’ jednako!!!

No, da ne bi bilo zabune, istaknimo ipak da su bruto plaće i naknade zaposlenika u zdravstvu u brutu iznosile 643.239.785 KM (41 % ukupne potrošnje u zdravstvu), ili da je poreske obveznike samo po osnovu lične potrošnje svaki „bijeli mantil“ za 2010.godinu koštao prosječno 22.318 KM, odnosno cca 1.860 KM mjesečno. U zdravstvu su bruto plaće sa prosječnih 1.374 KM u 2006.godini, „narasle“ na 1.860 KM u 2010.godini. Kolike li su sada, saznat ćemo – 2016!!!

Građanstvo, i kada ćuti, pod utiskom je da ljekari odlično zarađuju, „dobro“ u „državnim“, a još bolje popodne u privatnim ordinacijama. Kuloarske priče o korupciji u zdravstvu i “plavim kovertama” ne može ućutkati niko… Ljekari, opet, smatraju sebe ljudima elitnog društvenog statusa i hoće adekvatno finansijsko vrednovanje, pa nije ni čudo što su u dosta kantona već osnovali svoje strukovne sindikate ljekara. Na drugoj strani, svjedoci smo da medicinari (pogotovo mlađi) ne propuštaju ni jednu ukazanu priliku da zbog bolje plaće bez trunke emocija i nostalgije promjene državu rada i prebivališta.

Činjenica je da u ukupnim troškovima u zdravstvu Federacije BiH u 2010.godini sadržani su troškovi po osnovu PDV-a u ukupnom iznosu od 86,5 miliona KM. Ovo je podatak koji sigurno ne ostavlja ravnodušnim nikoga ko se iole slaže sa tezom da Zakon o PDV-u prema zdravstvu – ipak nije bio u potpunosti pravedan.

I dok je nekima taman, onima „odgovornim“ izgleda čak i malo ili beznačajno, nama, običnim osiguranicima – građanima, baš je, brate, mnogo 34 milona KM ukupno iskazanog konsolidovanog gubitka u zdravstvu Federacije nam BiH. Jer, pored toga, na kraju 2010. godine uzdravstvenim ustanovamasuzatečenanenaplaćenapotraživanjauiznosuod 132 milona KM (što je za 49% više nego na kraju 2009.godine i što, vjerovatno, niko ne zna ili ne smije reći kolikojeuovojcifri „ćoravihi ‘zalud” kao prihod iskazanih sredstava, jer je i dalje prisutna praksa da zdravstvene ustanove svoje računovodstvene evidencije vode po kontnom planu za privredna društva i prihode priznaju na bazi fakturisane realizacije.

S druge strane, neizmirene obaveze preko 90 dana sa 31.12.2010. godine iznosile su 131 milon KM, takodaostupnjunelikvidnosti zdravstvenihustanovaovebrojkesamedovoljnogovore.

Ukupan stupanj otpisanosti stalnih sredstava u zdravstvenim ustanovama, i pored evidentnih ulaganja u stalna sredstva, sa stanjem 31.12.2010. godine bio je 50 %, no u slučaju medicinske opreme stupanj otpisanosti je čak 67%. Ako je prosječna godišnja stopa amortizacije 20%, (a u stvarnosti može biti samo niža!!!), onda znamo na kako staroj i isluženoj opremi se liječimo.

I, što reći na kraju, a kao razumno ljudsko biće, pa tek onda osoba od struke i pera, ipak se morati pomiriti s vlastitim nezadovoljstvom što, ispisujući poslijednje retke ovoga teksta, još uvijek na oficijelnom site-u Federalnog zavoda zdravstenog osiguranja Federacije BiH nema javno dostupnog (objavljenog) aktuelnog izvještaja o rezultatima poslovanja federalnog zdravstva niti za 2011, a kamoli za 2012. godinu. Što reći, osim da nam je odgovornost i transparentnost ipak najdeficitarniji resurs…

S tri tačke na kraju, naravno!

0 0 votes
Ocijeni članak
guest
0 komentara
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x