Umut Baris Donmez: Proizvodnju smo povećali za čak 4 puta!

0 1.576

Agencija za unapređenje stranih investicija u BiH (FIPA) kao najznačajniijeg investitora u kategoriji “zajedničko ulaganje” u prethodnoj godini proglasila je Sisecam sodu Lukavac. Nagrada je bila povod našeg razgovora sa Umutom Baris Donmezom, generalnim direktorom SSL-a.

Recite nam nešto više o Sisecam grupaciji?

Şişecam pripada svjetski priznatim proizvođačima stakla i na polju te svoje osnovne djelatnosti zauzima mjesto među prvih 10 u svijetu, odnosno prvih 5 u Evropi. Od kraja 2006. pa do danas preko svoje poslovnice Sisecam Soda Lukavac d.o.o. (SSL) posluje i u Bosni i Hercegovini. Şişecam je 100% turska kompanija. U sklopu Şişecam-a se proizvode: ravno staklo, automobilsko staklo, staklena ambalaža i razna hemijska jedinjenja. U istovrijemeposjedujesvjetskebrandove kao što je recimo Paşabahçe. Proizvodi u 13 zemalja. Prodaje u njih 150. Govorimo o gigantu koji zapošljava preko 18 hiljada radnika.

Fabrika Sode izgrađena je davne 1893. godine, a 1. septembra 2006. prelazi u vlasništvo Sisecam grupacije. Odakle se javila potreba za ulaganje u staro zdanje u jednom malom industrijskom BH gradiću?

U to vrijeme Şişecam je istraživaomogućnostizaširenje na tržištu sode. Pošto je soda najvažnija sirovina za proizvodnju stakla, stoga je za nas to vrlo značajna industrija. Soda se zbog specifične sirovinske baze ne može proizvoditi svugdje u svijetu. Zato je i Bosna razmatrana između nekoliko alternativa koje su se tada nudile. Najiskrenije mogu da kažem kako Bosna i nije bila najekonomičnija opcija za Şişecam u odnosu na druge alternative, ali historijske i kulturne veze dviju zemalja su Bosnu stavile u prvi plan. Isto tako važnu ulogu je odigrala i želja Vlade Republike Turske za povećanje ulaganja u Bosnu i Hercegovinu.

Prilikom preuzimanja fabrike, vjerujem da ste bili primorani napraviti određene izmjene. Od čega ste počeli?

Kada smo preuzimali fabriku ona je proizvodila na nivou od 300 do 350 t/dan i to vrlo nestabilno. Fabrika je sa ogromnim dugovanjima na svojim plećima stajala na rubu bankrota. Od samog početka imperativ je bio povećanje kapaciteta proizvodnje, a to je zahtijevalo velika ulaganja u revitalizaciju i modernizaciju proizvodnih postrojenja. Zbog svega toga ukupna direktna ulaganja danas iznose 88 miliona EUR. Ako uzmemo u obzir kupoprodajnu cijenu od 24 milona EUR, trošak ukupnog projekta je već odavno prešao iznos od 100 miliona EUR. U ovaj iznos ne želim uopšte da dodajem ogromne gubitke koji su nastali u prvih 5 godina poslovanja, jer ovaj intervju želim da iskoristim kako bih govorio o lijepim stvarima.

Stoga kao najveće izmjene koje smo napravili u fabrici možemo navesti: dizanje kapaciteta proizvodnje, uvođenje novog proizvoda, teške sode i revitalizaciju opreme. Paralelno sa navedenim investicijama značajna sredstva smo uložili i u zaštitu okoliša. Kao dodatno, trudili smo se da uvedemo Şişecam-ovu kulturu poslovanja, koja se implementira u svim njegovim firmama bez obzira u kojoj zemlji se one nalazile.

Umut Baris Donmez / Foto: Dino Osmanović/SodaLIVE.ba
Umut Baris Donmez / Foto: Dino Osmanović/SodaLIVE.ba

Da li ste smanjili ili uvećali broj uposlenih tokom prve godine poslovanja?

Kada smo ušli u sodu broj uposlenih nije bio optimalan, čak možemo reći da je postojao značajan višak uposlenika. Toje biojedan od uzroka stanja u kojem se fabrika tada nalazila. Značajan broj uposlenika nije mogao biti penzionisan zbog neuplaćenih doprinosa, što je nakon našeg ulaska konačno i omogućeno. Sa jednim dijelom uposlenika uspjeli smo postići sporazumni raskid ugovora uz stimulaciju. Isto tako smo ustupajući jedan dio uposlenika trećim licima, uspjeli da predamo i dio uposlenika. Nažalost, posebno zbog gubitaka u prvim godinama poslovanja i tehnološkog napretka postignutog investiranjem, morali smo otpustiti jedan manji dio uposlenika zbog pojave tehnološkog viška. Na taj način broj direktno uposlenih danas se sveo na 567 uposlenika. Ali u suštini, mi danas omogućavamo ekonomsku egzistenciju većem broju ljudi nego kada smo tek došli u 2006. godini. Danas smo u situaciji da proizvodimo 1200 tonanadan. Znači, proizvodnju smo povećali za čak 4 puta. Stoga kupujemo više sirovina, koristimo više vanjskih usluga, trošimo više materijala i u konačnici indirektno utičemo na stvaranje i održavanje velikog broja radnih mjesta. Za građevinsko održavanje, jedan dio mašinskog održavanja, čišćenje, AKZ zaštitu, cjevomonterskeradove, građevinske mašine, društvenu ishranu, pakovanje i sl. usluge koristimo više od 300 uposlenika lokalnih malih i srednjih preduzeća i to na stalnoj osnovi. Ako uzmemo u obzir i uposlenike firmi koje angažujemo na investicionim projektima, sigurno se može konstatovati kako kreiramo ogromnu ekonomsku vrijednos tza lokalnu zajednicu.

Pored vladajuće finansijske krize, recesije, Sisecam grupacija je spašavala pogon Sode. Koliko ste uspjeli u tome?

Prve godine privatizacije su ionako bile kriza za sebe. Sa jedne strane smo trošili ogroman novac u fabriku, a sa druge još i ostvarivali velike gubitke. Da je umjesto Şişecam-a bila neka druga kompanija, nažalost puno je takvih primjera oko nas, mogao je uzeti što se uzeti da, te otići i ostaviti dugovanja i probleme iza sebe. Velika je sreća da smo iza sebe imali podršku jednog giganta kao što je Şişecam. Pošto smo prije pojave globalne ekonomske krize proživjeli svoju vlastitu krizu, u globalnu smo ušli dovoljno jaki da se sa njom uspješno izborimo. Bez obzira na sve što nam se dešavalo, mi danas proizvodimo 420 hiljada tona soda koje izvozimo u Evropu u cjelosti i u tom smislu možemo reći da smo zaista uspjeli. Sa druge strane nosimo teret gubitka od 55 miliona KM i kreditnog zaduženja od 120 miliona KM. Imamo još puno posla, jer se nastali gubitak mora pokriti, a krediti koje smo uzeli uredno vratiti.

Podaci iz 2011. godine govore da ste bili itekako uspješni, tačnije da ste zauzeli treće mjesto u BiH u kategoriji ulaganja u okoliš?

Otvoreno možemo reći da smo 2006. preuzelijednuekološkukatastrofu. Şişecam je po samom dolasku zanemario profitabilnuekonomsku stranu proizvodnje kaustične sode i istu ugasio zbog izrazito negativnog uticaja na okoliš, a njene pogone pretvorio u magacin gotove robe. Izgrađen je rashladnitoranj, na različitim lokacijama su postavljeni sistemi za otprašivanje, elektrofiltere smo u potpunosti stavili u funkciju i zbog svega navedenog kao i drugih poslova koje smo na ovom polju uradili, bez obzira na povećanje proizvodnje, teret zagađenja vodotoka je smanjen za tri puta, a emisija dimnih plinova stavljena u dozvoljeni okvir. Od 2010. godineposjedujemookolišnudozvolu i jedna smo od prvih fabrika sa TK koja je ispunila uslovezadobijanje iste.Našeobavezedefinisane u ovojdozvoliredovnopratimo i poštujemo.Nismostali, naprotiv nastavljamo sa investiranjem u ovu oblast. Planiramo izgradnju potpuno novog kotla kapaciteta 120 t pare/h. Zajedno sa kotlom i najmodernijim elektrofilterskim postrojenjem gradit će se prvi pogon za desulfurizaciju u Bosni i Hercegovini. Na ovaj način obnovit ćemo veći dio naše termoelektrane, a emisiju uskladiti ne samosalokalnimnego i saregulativom istandardima EU.

Kakvu saradnju imate sa inostranim, a kakvu sa domaćim firmama?

Rad sa inostranim i domaćim firmama iz privatnog sektora ne predstavlja problem, s obzirom da je naša saradnja bazirana na pravilima tržišne ekonomije. Domaće privatne firme pokazuju veliki stepen poslovneetike i konstantnonapredujušto nama olakšava poslovanje. Na žalost, to ne možemo reći za domaće državne firme. Državnim firmama se ne upravlja u skladu sa potrebama današnjice. Sa svakom promjenom vlasti dolazi do promjena u rukovodstvima državnih firmi. Dodatno, ove firme su prepune službenika koji su uposleni prema političkoj podobnosti radije nego prema svojim sposobnostima i kvalitetima. Bespotrebna birokratija i tromost koju posjeduju ove firme kvare cjelokupan poslovni ambijent.

Kada već govorimo o suradnji značajno je spomenuti kooperaciju sa rudnikom Soli iz Tuzle? Recite nam nešto više o tome.

Imamo zaista poseban odnos. Rudnik soli Tuzla je preduzeće u vlasništvu Vlade TK sa monopolističkim položajem, a mi smo jedan od dva jedina kupca i to onaj veći. Među nama postoji međusobna zavisnost. Slana voda je za nas jako kritična sirovina od životne važnosti. Bez soli, nema ni proizvodnje sode. SSL-u se trenutno dopremaju dovoljne količine slane vode za proizvodnju, međutim nismo sigurni da će Rudnik soli moći pratiti rast naših kapaciteta, odnosno da će implementirati potrebne investicije.Izuzetno je važno za SSL, koji je tokom 7 godina nakon privatizacije povećanjem kapaciteta osigurao stabilnost proizvodnje i tako postao lider na tržištu sode u Jugoistočnoj Evropi, a sve s ciljem eliminisanja opasnosti po kontinuitet proizvodnje, da se osiguraneprekidnosnabdijevanjetraženihkoličinaslane vode, po odgovarajućoj cijeni i odgovarajućeg kvaliteta. Svi vodeći proizvođači stakla i deterdženata u Jugoistočnoj Evropi svu potrebu za sodom osiguravaju dugoročnim ugovorima samo od SSL-a. Kako bi SSL mogao njima ponuditi sigurnost, prvo treba osigurati snabdijevanje svojih glavnih sirovina. Bez obzira na napredak koji je ostvaren u mandatu zadnje Vlade TK, mi po ovom pitanju još uvijek nismo u potpunosti sigurni. Posebno želim da naglasim da slanu vodu plaćamo 2-3 puta skuplje od našekonkurenciještoznačajnougrožava našu kompetitivnost na tržištu.

Prilikom obrade slanice i proizvodnje sode ostaje otpad koji se odlaže na popularno tzv. Bijelo more.

U januaru ove godine općinu Lukavac posjetila je delegacija iz Japana, predložili su strategiju rješavanja problema Bijelog mora što smatraju jednim od vodećih ekoloških problema općine Lukavac. Kakvo je vaše mišljenje o tome i imate li Vi neku strategiju vezanu za taj problem?
Proizvodnja sode bez Bijelog mora kao posljedice nije moguća. Bijelo more kako ga nazivamo nije štetno i opasno kako se smatra u javnosti. Sastav Bijelog mora čine natrijum i kalcijum. U svijetu se smatra ekonomski vrijednim materijalom. Mi imamo projekte kojima želimo da iskoristimo te vrijednosti. Može se koristiti za neutralizaciju kiselog poljoprivrednog zemljišta, za rekultivaciju površinskih kopova, kao građevinski materijal u niskogradnji, sanaciju deponija otpada, te za proizvodnju kalcijum hlorida. Isto tako sarađujemo i sa raznim univerzitetima. Otvoreni smo za svaki vid druge saradnje.

Špekuliše se da Sisecam planira premjestiti jedan dio pogona za proizvodnju stakla u Lukavac. Da li ima istine u tome?

To pitanje je iznad mojih ovlaštenja. Ako mene pitate, onda bih zaista volio da se ta ideja realizuje. Bosna i Hercegovina ima potrebu za investitorima kao što je Şişecam. Ono što sam čuo, ne znam koliko je ta informacija tačna, fabrika stakla koja je na samom početku planirana da bude u Lukavcu je zbog razočarenja u projekat privatizacije sode u prvim godinama, na kraju našla svoje mjesto u Makedoniji. Ova razočarenja su povezana sa komplikovanim administrativnim ustrojem, političkim diskontinuitetom i ogromnom i prekomjernom birokratijom koja nije atraktivna stranim investitorima.

Kakav je standard zaposlenih SSL Lukavac?

Danas je prosjek plata u SSL-u iznad prosjeka Federacije BiH. U isto vrijeme već drugu godinu za redom isplaćujemo maksimalni iznosregresa i u skladusanašimPravilnikom o radu. Firma smo koja je i u najtežim vremenima našla načina da barem skromno poveća platu svojim uposlenicima. U skladu sa modernim trendovima našim uposlenicima na svim nivoima omogućavamo kontinuirano usavršavanje i sticanje novih znanja.

Svake godine prigodnom manifestacijom pod nazivom “Family day” okupite uposlene i njihove obitelji kako bi ste s njima podijelili sreću i zadovoljstvo još jednom uspješnom godinom. Ta manifestacija održala se tri godine za redom, da li namjeravate nastaviti taj lijepi običaj?

Naravno da ćemo nastaviti. Ovakvim sadržajima dajemo puno važnosti. Isto tako svake godine organizujemo tradicionalnu podjelu novogodišnjih paketića za naše najmlađe. Mi smo u fabrici jedna porodica. Na taj način svaki uposlenik ima dvije porodice. Jednu kući, a drugu u fabrici. Za nas je jako važno da se obje porodice vole i to je razlogsprovođenjanavedenihaktivnosti.

Kakvi su Vaši planovi za budući period?

Prije svega nastavljamo sa povećanjem kapaciteta proizvodnje. Sa trenutnih 420 hiljada tona godišnjegkapacitetaplaniramopodizanjena 500 hiljada tona. Plan je da se ovaj cilj realizuje s početkom 2016. godine. Nastavlja se sa investiranjem. Ne želimo ostaviti niti jedno neobnovljeno mjesto u fabrici. Naravno da sve ovo moramo raditi sa fokusom na smanjenje troškova i povećanje efikasnosti. Samo na taj način možemo fabriku izgrađenu 1893. godine održati na nogama još narednih 100 godina u rastućem konkurentskom okruženju.

0 0 votes
Ocijeni članak
PREPORUČUJEMO
guest
0 komentara
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x