Napunimo baterije ljepotama Bosne i Hercegovine

Proteklu sedmicu sam iskoristio da sebi i porodici priuštim nekoliko dana godišnjeg odmora. Pošto nemam tetku u Orebiću i nikako da dođem do broja mobilnog barba Ive sa najjeftinijim smještajem u cijeloj Dalmaciji i okolini, odlučio sam se za domaći aranžman.

Od svega je najjeftinije bilo ostati kod kuće. Ali, već nekoliko godina pola Bosne, čuo sam i Hercegovine, dolazi kod nas u Tuzlu na glasovita Panonska jezera, a to mi je 15 minuta od kuće. Možda bih se i odlučio za to da ove godine nije počela dolaziti cijela Bosna i pola Hercegovine, pa nemaš gdje dahnut´, a kamo li peškira stavit´. Nije ovo antireklama, bože sačuvaj, dođite i posjetite Panonska jezera i druge tuzlanske znamenitosti. Tuzlaci su strpljivi i dobri domaćini. Ali ko još ide na godišnji odmor 15 minuta daleko od kuće?

Usput naletim na jedan zanimljiv članak o jezerima, koji kaže da je neko nekad izbrojao u bivšem Sovjetskom Savezu 2.854.160 jezera, pa je rekao da je po broju jezera Finska druga sa 65.000 komada. Za njima slijede Kanada, SAD, pa onda Poljska sa 9.296, Rumunija sa 3.400, Australija sa 763, Mađarska ima 110 komada manje, a bivša Jugoslavija tek oko 200 jezera, odnosno, dijeleći sa pet, Bosnu i Hercegovinu zapada oko 40 komada. Podijelim to sa dva entiteta, uz plus-minus pet posto greške u računu, dolazim do broja od 20. Od toga oduzmem sva vještačka, i dobijem rezultat na prstima jedne ruke.

I tako, vodeći se dubinom novčanika, manje više pouzdanim informacijama nekoliko prijatelja i pod devizom “Upoznajmo Bosnu i Hercegovinu” odlučim se za Prokoško jezero. Pošto je nama iz Tuzle sve lijepo obavezno i daleko, podjednako kao da sam na isti put krenuo iz Splita, napuni sam pun rezervoar i preko Doboja, Zenice, Busovače i Fojnice došao u podnožje planine Vranice.

Vranica je najpoznatija rudna planina u BiH, između gradova Uskoplja na zapadu i Fojnice na istoku.
Nalazi se na razvođu između rijeka Vrbasa i Bosne. Najviši vrh zove se Nadkrstac i ima nadmorsku visinu 2112 m. To je pitoma planina, sa dosta pašnjaka i površinskih voda.

Na 1636 metra nadmorske visine, udaljeno 22 kilometra od Fojnice dosta dobrim makadamskim putem preko Tocila, Jezernice i Vlaške ravni stiže se na taj prirodni dragulj, jezero u obliku gorskog oka.

Sam dolazak na Hrid, stotinu metara od jezera, otkriva predivnu sliku pravi prizor za ekologe. Veliki broj katuna oko jezera, ovce, zeleni pašnjaci zaustavljaju dah i mame u netaknutu, neviđenu ljepotu.

I da vam ne dužim, svakom od vas bih poželio da u jednom trenutku života, osjetite snagu koja zaustavlja vrijeme pa ga imate na pretek za sabiranje: gdje ste bili, gdje ste sada, gdje idete. Da osjetite snagu magije i obnovite vašu kreativnu energiju, da se vratite osnovama i ponovnom spajanju sa snagama prirode.

Za one koji se ne propuštaju vijesti u 19.30 obavijest da gore nema struje, ponekad se pojavi signal mobilne telefonije, a zamislite nema ni pravog supermarketa, osim jednog malog granapa.

Pa šta onda ima? Napretek vremena za vas i vašu poridicu. Možete šetati oko jezera, plivati u jezeru, pecati ribu, disati, udisati punim plućima i odmarati se, gledajući u preplavo nebo, slušati vjetar, slušati sebe, slušati tišinu…

Prenoćište se, uz prethodnu najavu, može naći za 10 KM po osobi, djeca gratis. Gostoljubivi domaćini vam mogu vam napraviti hljeb ili pitu, ponuditi mlijeko i kravlji ili ovčiji sir, borovnice ili brusnicu te čaj od trava za lijeka.

Vrijedni planinari iz PD Vranica su označili sve transverzale pa se ne možete izgubiti i nakon cjelodnevnog pješačenja u netaknutoj prirodi.

Ko želi napuniti baterije energijom koja izvire iz vode, vazduha, zemlje i kompletnog magicnog okruženja oko jezera našao je pravo mjesto.

Ljepotu možemo naći u BiH, ne moramo čekati vize..!

Napisao i fotografirao: Sejfudin Agić