Mašinski fakultet u Tuzli: Ispovijest studenta koji je napustio fakultet ispit pred diplomiranje

37 6.854

Koji su to razlozi napuštanja pročitajte u dopisu ovog studenta kojeg prenosimo u cijelosti.

Poštovani, Ovim dopisom želim da se obratim Naučno nastavnom vijeću Mašinskog fakulteta u Tuzli.

Za sve one koji me ne poznaju, ja sam Nedžad Ribić, imam 24 godine i bivši sam student Mašinskog fakulteta u Tuzli. Ovim dopisom želim da obznanim svima zašto sam napustio fakultet sa 54 ocjene u indeksu, bez i jedne obnovljene godine, tj. trebao mi je još samo jedan ispit da završim fakultet.

Nije problem bio samo u tom jednom ispitu već su se problemi nagomilavali kroz sve četiri godine studiranja, i taj posljednji problem je bio samo jedna kap koja je prelila jedno bure, a ne čašu.

Toliko mi se zgadila ta ustanova i ova država cijela, da sam jednostavno bio prisiljen na ovaj potez napuštanja i da mi je jedina želja postala da odem iz ove lijepe, uništene države. Odgojen sam tako da su mi poštenje, vjera i čist obraz na prvom mjestu. Ne bojim se istine, ne bojim se govoriti istinu, kao što se nisam bojao iznijeti surovu istinu, koju svi znaju a koju svi prešućuju, dekanu i pojedinim profesorima.

Navesti ću vam direktno neke probleme generalno svih studenata, kao i dešavanja koja su lično mene zadesila samo u apsolventskom stažiranju i posle.

1. Da li vam je normalno, da mukotrpno cirka 7 mjeseci polažete ispit i na kraju vam profesor kaže kako je danas odlučio da vas „PUSTI“, dok ostali naravno nisu položili. Namjerno ili ne namjerno to čovjeka povrijedi kada zna koliko je truda uložio da bi dobio ni manje ni više šest, i na sve to još i poklonjenu šesticu. Na nekim predmetima se ne zna za drugu ocjenu, čak si sretan kad je upišeš, kao da si deset upisao. Na stranu visina ocjene, ali da profesor ne može prelomiti preko jezika, da kaže, da ste zasluženo položili, pa to je sramota. Pojedini ljudi jednostavno uživaju u dokazivanju kako nešto, niko osim njih ne zna.

2. Zatim drugi slučaj. Da li je normalno da morate dva i više puta položiti jedan predmet, da bi jednom ocjenu upisali. Položite pa vas profesor vrati za sedam dana, a vi dođete za sedam dana, kad ono profesor otišao u banju, pa zatim čekate još sedam dana, pa kad i to dočekate, odjednom se izgube vaši radovi. I tako više puta radite pismeno i položite više puta a ocjene ni na vidiku. Svo vrijeme uz mene, bio je kolega Pandur Almedin, koji je također napustio fakultet, i koji nije ni dočekao da upiše nekoliko ocjena, a više puta je položio, upravo zbog navedenog problema.

3. Treći slučaj se nadovezuje na drugi. Zbog drugog slučaja smo se žalili u studentsku službu i već tada razmišljali o napuštanju fakulteta. Saznao je za to i profesor, pa nas je pitao, da li blefiramo ili zaista želimo da napustimo fakultet. I tada eto ja upisah ni manje ni više šest, i pri izlasku iz kancelarije profesor me zovnu i reče: „Kolega, znali ste za dosta veću ocjenu ali sam vam namjerno upisao ŠEST“. Na to sam se samo zahvalio i izašao. I naravno sa mnom je bio tu i kolega Pandur, koji ni tada nije upisao ocjenu, i poslije toga je išao jos jednom ponovo pismeno raditi. I tako u nedogled, iz dva predmeta kod tog profesora. Taj sistem nije niti Bolonja niti je stari sistem, to je jednostavno nekakav univerzalni sistem. Nekome se upiše ocjena odmah i to visoka dok nekima se postavi jedno pitanje, nekima više pitanja, a nekima se i ne postavi pitanje ali ga profesor obori, iako je na rezultatima položio. Čak nekih ne bude ni na rezultatima pa odu do profesora i upišu ocjenu. Zatim na tim predmetima ima redoslijed polaganja, tako da možete uraditi kako god ali nećete položit dok ne dođe red na vas. Ipak vjerujte mi da ima studenata koji su puno gorih iskustava imali na ovim predmetima. Što se tiče asistenta, na tim predmetima, nema se šta redi. To je jedan veliki čovjek. I na kraju, neka znaju svi profesori koji misle da im je fakultet očevina, da zbog njihovog sistema nemamo nikakvo znanje, da i kad položimo, na kraju ne znamo ni kako smo položili od svih tih tortura. I niko mi ne može reći da neću da učim, tome svjedoče moje 54 ocjene u indeksu. Ima puno predmeta koji su teži za naučit i obilniji, ali sjednete, naučite i pošteno položite. To su oni, koji vam ne gledaju u ime niti prezime, koji vam pruže znanje, a zatim sa pravom ga i traže. To su oni koji vam obezbijede svu potrebnu literaturu da bi naučili.

4. Da li vam je normalno da za cirka pola godine a možda i više, niti jedan jedini student ne položi pismeni dio jednog ispita. Ako uzmemo u obzir da imamo i usmeni dio ispita, na koji morate izadi minimalno tri puta, zbog nakupljanja staža, to je van svake pameti. Da li je normalno da godišnje upišu ocjenu tek dva ili tri studenta, još ako uzmemo u obzir da su tu studenti 3., 4. godine i plus apsolventi, imartikulanti itd., to je šokantno. Da li je normalno da postane ne pisano pravilo da vam je posljednja prepreka, ispit sa 3. godine, da bi dobili diplomu, pored svih stručnih i bitnijih predmeta na 4. godini koje položiš. I na kraju, bure mi je prelilo to što sam zamolio profesora da mi objasni neke nejasnoće, a on to ne htjede. Zatim sam ga pitao da li ima neko da ovo zna, želim da naučim, da uzmem časove. Na to mi je kroz osmijeh odgovorio: „Takav se još nije pojavio“. Na to nisam znao kako reagovati, pa i dalje sam nastavio da se žalim profesoru jer to niko od studenata ne zna. Nakon maratonskih dosađivanja reče mi profesor: „Možda bi nešto malo mogao znati neki student“, ne sjećam se imena studenta. Tu sam tek ostao bez teksta. Možda nešto malo. Takođe sam molio da mi profesor objasni neke stvari što ne možemo naći u literaturi. Ni tada ne dobih konkretno objašnjenje. Koliko god neko imao znanja to mu nije mjerodavno da je on dobar profesor. Šta mi imamo od tog znanja kada nam niti nakon sedam mjeseci polaganja i učenja jednog predmeta, nije jasno. I sada smo mi krivi. Mi smo krivi jer su vježbe ličile na sve ali najmanje na vježbe, ako su ikako i održavane. I ako se šta uradi, to prof. smatra da je prelagano pa nekada na preskok objasni nešto, ili nam to ostavi da kod kuće, kao sami nešto pokušamo, ali od toga nikad ništa. Ljudi ne shvataju da je i dijetetu teško razumjeti da je 1+1=2, dok mu se ne objasni njegovim jezikom.

-Sve ovo rekao sam i dekanu, kada je trebalo potpisati moju ispisnicu, i kada me pozvao dekan, da me pokuša ubijediti da ne napuštam fakultet. I sam dekan mi nije imao šta prigovoriti, i sam je priznao da ne može biti do mene, i da se nikad nije desilo da neko sa 54 ocjene uzme ispisnicu, i da su mi te 54 ocjene nepobitan argument. I tako su mi neki, više njih, nudili i da sredimo tu ocjenu, da ne idem, čak neki su mi više puta nudili to. Odbio sam, i nikad se neću kajati zbog toga. Neki de me možda razumjeti, neki će reći možda da sam lud. Gospodo ja nisam želio ništa da se sređuje niti želim poklon ocjenu, ja želim samo pravdu. Znam da bi većina njih na mom mjestu rado prihvatila da se urgira da polože, i tako bi riješili svoj problem. Ja nisam želio da se riješi samo moj problem. Ja želim da se riješi problem svih studenata. Ne želim da gubim obraz i poštenje na posljednjoj ocjeni, ne želim da dobijem olakšicu, ne želim da se sve zataška i da poslije mojim kolegama i prijateljima bude sve po starom. Pa kakav bih ja bio čovjek da to uradim, izdao bih sve svoje kolege koji su me podržali, neki su i krenuli za mnom. Časno smo vas napustili i časno ću se potruditi da se ovo ne zataška, časno ću se potruditi da moj slučaj i slučaj mog kolege Pandura i ostalih, bude slučaj zbog kojeg de se napokon stati u kraj nepravdi na tom fakultetu. Oni pošteni među vama će podržati ovo što radim, u to sam siguran. Dosta smo poginjali glavu pred nekim kvazi autoritetima, koji sijeku granu na kojoj sjedite svi vi, i koji sebe izdižu iznad svih vas i misle da su nezamjenjivi. Dosta nam je i onih kod kojih su puna usta patriotizma a sve čine da i ovo malo što je ostalo unište, i da nam prave odliv mozgova iz države.

U ustanovi Mašinskog fakulteta je potreban gazda, to sam rekao i dekanu, jer svako ko je i malo jak, politički ili na neki drugi način, misli da je fakultet njegov, da za njega ne važe zakoni. Takve nema tko da spusti na zemlju. Gospodo, taj hljeb što jedete shvatite da su vam ga studenti dali. Mi vas hljebom a vi nas kamenom.

Profesori sa tako niskom prolaznošću bi dobili otkaz nakon nekoliko rokova samo, na nekom od fakulteta u Evropi. Imam sestru koja je završila ekonomski fakultet, drugi u svijetu po jačini, u Beču. Kod njih npr. loša prolaznost znači da profesor nije prenio znanje studentima, da nije dobar profesor. Kod nas je to suprotno, što manje ljudi položi to je bolji profesor. Tako isto pričamo o zakonima a kod nekih profesora, student nema apsolutno nikakav uvid u svoje bodove, pa tako polaže do besvijesti i onda upiše najčešće šesticu, niti zna kako, niti zašto. Kod nekih morate uraditi 100% ispit da bi položili. Ako od pet pitanja ne uradite jedno ili dvoje, sigurno nećete položiti. Toliko o onih 54% koje treba zadovoljiti da bi položili. I tako su neki od vas, izgleda, na lijepe oči položili matematiku, dok su studirali, pa im jedno pitanje od pet iznosi više od 54%. Pa zar niste mogli nakon tri godine nepravde pustiti nas da makar tu posljednju, 4. godinu, završimo dosljedno i pošteno. Mome kolegi Almedinu Panduru je posao u Njemačkoj propao radi vas, jer nije mogao garantovati ljudima do kada će završiti fakultet, zar to nije žalosno.

Kao inovator sam osvojio mnoge nagrade na najprestižnijim sajmovima širom svijeta, i predstavljao sam BiH sa Asocijacijom inovatora BiH u najboljem svjetlu. Neke od njih su osvojene u Ženevi, Parizu, Sevastopolju, Skoplju, Beogradu, itd. Zatim sam izabran za najboljeg inovatora u BiH za 2012. godinu i tu nagradu mi je uručio načelnik Novog Grada Sarajeva. Zatim sam dobio nagradu i od EU u Sarajevu a uručio mi ju je gospodin Andy McGuffie. I u svemu tome nisam ni vas zaboravljao. Nisam dao intervju a da nisam naglasio da sam striktno vaš student, ponosno sam govorio „student Mašinskog fakulteta u Tuzli“. A vi pojma nemate da ste imali uopšte takvog studenta. I puno je kolega koji su ostvarivali zapažene rezultate u nekim aktivnostima a da to nikoga nije zanimalo. To sebi ozbiljna institucija ne bi smjela dozvoliti, ali opet kad razmislim, pa neće kruška ispod jabuke, pa takva nam je i država.

1.1.- Moram neke od vas prokomentarisati pojedinačno, one koji su meni predavali i koji su mi ostali u sjećanju po lijepom. Prije svega želim da kažem da studente ne zanimaju vaši odnosi u dekanatu i da li neko nekoga voli ili ne. Ma kako vi sve ovo primili ka svom srcu, to je tako. Ako želite upitajte studente, ali one prosječne, onu većinu, a ne one podobne, pa ćete vidjeti da imaju ista mišljenja kao što ću i ja to iznijeti. Studenti su najmjerodavniji sud, a naročito oni na 3. i 4. godini.

Poštovani prof. dr. Edin Cerjaković, je profesor o kome sam svima pričao nakon prvog susreta sa njim, na 3. godini. Jednostavno rečeno nisam mogao da vjerujem da postoji takav profesor. To je primjer pravog profesora. Profesor kojem ne treba ništa niti dodati niti oduzeti. Kao što bi jedan naš drugi poštovani profesor rekao za njega da je on spoj Japanca i Nijemca. Mislim da bi njegova predavanja trebali neki od vas posjetiti, jer taj profesor 120% daje sebe da bi objasnio nešto. Pored svega, nikad nikog nije vratio iz kancelarije, ako ste došli da pitate za neku nejasnoću, čak i kad ne znate odgovor na neko pitanje, pošaljete mu e-mail i on vam nađe i pošalje odgovor. I takođe me još fasciniralo to što nam je nakon jednog ispita donio radove na predavanje i podijelio nam, da vidimo kako nam je pregledao. I kod tog profesora se zna gdje vam je 0,0001 bod dat ili oduzet. Pa zar može biti poštenije.

Poštovana prof. dr. Sandira Eljšan, je profesorica koju iskreno nisam simpatisao na 2. godini, čak sam i prenio njen predmet na 3. godinu. Međutim teško je na 2. godini u svoj gužvi znati šta je uredu a šta nije uredu, to sam poslije i razumio. Kod te profesorice je sve kristalno jasno, sjednite i naučite. I jako bitno je to što vas maksimalno opskrbi literaturom, što vam i diktira čak, piše, crta, i što nikada nikome ne postavi pitanje a da to nema u svesci ili knjizi, po kojoj je profesorica radila, detaljno i kristalno objašnjeno. Nisam se žalio na njen predmet na kojem smo imali i grafički, i pismeni dio polaganja, i usmeni. Jednostavno, sjeo sam i naučio blizu 400 stranica i bez problema položio i upisao osam. Takođe na mene lijep utisak je ostavila sa tim što nam je besplatno podijelila knjige, i na kraju smo joj vratili te iste knjige. Čak, ako je neko želio da ima tu knjigu, profesorica bi mu je dala na poklon, besplatno. To su činjenice gospodo, ma ko šta mislio od vas.

Poštovana prof. dr. Indira Buljubašić, je profesorica koju beskrajno poštujem. To je osoba koja ima dušu i srce, i mislim da ta osoba ne zna misliti zlo. Profesorica koja ide maksimalno u korist student. Profesorica koja zna napraviti predavanje lijepim i interesantnim. I takođe profesorica koja vam podijeli svoje knjige, besplatno, i koje na kraju vratite. Sve što treba naučiti imate, i sve vam se objasni lijepo, čak se često i film neki pogleda, vezan naravno za materiju koja se obrađuje.

Poštovani prof. dr. Izet Alić, je jedan jako fin profesor, koji se trudi da nam prenese svoje znanje, sa kojim se uvijek o svemu možete dogovoriti, koji je dostupan studentu i koji nikad nije pravio probleme studentima.

Poštovani prof. dr. Alan Topčić, je profesor kojeg moram spomenuti, iako nam je predavao samo pola semestra. To je profesor za kojeg nisam čuo ružnu riječ među studentima. Profesor koji 120% ulaže truda da prenese znanje na studente.

Poštovani, vaš bivši kolega, prof. dr. Džemo Tufekčić, je profesor koji je ikona tog fakulteta. Nama je predavao na tek dva ili tri predmeta, ali to je bilo i više nego dovoljno da ostavi pozitivan trag na sve nas. To je profesor o kome studenti na sve strane pričaju nakon prvog predavanja kod njega. Profesor svjetskog kalibra, za kojeg bi mnogi studenti rekli da zna Bonton napamet. Jedini profesor koji nakon predavanja upita studente da li su zadovoljni sa predavanjima, da li imaju kakav prijedlog da se unaprijede predavanja. Jedini profesor koji neće skinuti sako na predavanju a da prije toga ne upita studente da li im to smeta, i da se izvine zbog toga. Jedini profesor koji je upućen i u van studijske aktivnosti studenata, i koji čestita studentu ako je ostvario neki uspjeh u sportu, ili nekoj drugoj aktivnosti. To je profesor koji neće odmoći studentu ako mu zatraži pomoć, iako mu ne predaje, iako ga prvi put vidi, iako to nema veze sa njegovim predmetom. U to sam se lično uvjerio na primjeru jednog mog prijatelja, kolege. Zatim, to je profesor na čijem sam predmetu dobio znanje kakvo nisam ni na jednom drugom i to na izbornom predmetu, Reverzibilni inžinjering. Tome svjedočimo nas petero studenata koji smo bili na tom predmetu. Prvi put da nešto sopstvenim rukama radimo, da koristimo 3D skenere sa asistentom, da jedan čitav semestar provedemo u laboratoriji i da učimo. Drugima je poslije bilo krivo što nisu i oni izabrali taj predmet, kada su vidjeli naše reakcije. Neopisiv je osjećaj za studenta kada nešto sam svojom rukom proizvede, kada je svjestan da je nešto naučio a da to nije samo teoretski. I sada, kada se prisjetim tih trenutaka osjedam se ponosno, i ponosim se na svog profesora što mi je pružio priliku da takvo nešto lijepo naučim. Žalosno je to, ali istinito. Jednom prilikom je profesor slučajno čuo na predavanju da jedan moj kolega i ja ne možemo naći literaturu za temu iz nekog seminarskog, koji nije vezan za njegov predmet. Tada nam je dao ključeve od svoje kancelarije i rekao da slobodno uđemo u njegovu kancelariju i da pogledamo njegove knjige na polici, i ako nađemo to što nam odgovara u nekoj od knjiga da je uzmemo, i naravno da mu je vratimo nakon što završimo seminarski. To je profesor koji svakog studenta pita kada mu upiše ocjenu, da li je zadovoljan sa ocjenom, i da li je bio zadovoljan sa predavanjima. I još jedna stvar koja je generalno sve studente impresionirala a to je da profesor svako predavanje dođe prvi u učionicu i čeka nas, spreman za predavanje. Ma ko šta mislio o ovom profesoru od vas, ne može pobiti istinu i ove činjenice.

Poštovani asistenti. Što se tiče asistenata, njima se, manje više, nema šta redi, samo se nadam da de biti prema studentima isti i bolji kada postanu profesori. Jednog među njima bih spomenuo a to je poštovani asistent Midhat Osmić. On nam je držao većinu vježbi i sa njim smo imali odnos za primjer drugima. Često nas je znao i nasavjetovati, a i sa mnom je često na vježbama razgovarao o nepravilnostima, koje sam uvijek iznosio, i nikad nisam šutio na nepravdu. I čast mi je kada mi takav jedan čovjek, najprije, kaže da sam u pravu.

– Da nije ovih profesora teško da bi studenti šta i vidjeli. Mnogi od njih su nas vodili, svojevoljno, u razne firme, protiv čega su bili neki od vas. Kao ne može to tako, to nije po zakonu. Znači bolje nam je da ništa ne vidimo, nego da vidimo. Kada biste se vi držati zakona tamo gdje treba, bilo bi puno bolje sve. Ni ja tada ne bih pisao ovaj dopis. Zatim, jednom prilikom nam dekan reče da sami studenti naprave spisak firmi gdje žele da idu, pa da se to preda nadležnim institucijama da to odobre. To ni dan danas ne mogu da shvatim. Pa zar mi trebamo praviti spisak želja, pa gospodo mi ne pričamo o ekskurziji, niti mi znamo gdje postoji koja firma da možemo nešto vidjeti u njoj. Valjda ste vi ti koji biste trebali da znate gdje treba odvesti studente. Zar je teško jedno NNV sazvati u tu svrhu, da svaki profesor iznese svoje prijedloge, jer vi poznajete mnoge firme, pa onda da se od toga vidi šta je mogude a šta ne.

1.2.Gospodo, iako sam mlad, kao što bi neki među vama vjerovatno rekli „balavac“, ponudit du vam jedno jednostavno rješenje. Neozbiljno bi bilo od mene da ovolike nepravilnosti navedem i da ne ponudim rješenje. Ne želim da povrijedim one poštene, korektne i vrijedne među vama, koje izrazito poštujem ali moram izdvojiti jednog među vama, to je poštovani profesor Edin Cerjaković. Ako želite Bolonju, ako želite ustanovu koja će biti primjer u državi i šire, ugledajte se na tog čovjeka. I ne žalite se na vladu i na državu kada vam platu smanje, samo se sjetite da ste i vi ogledalo te iste vlade i te iste države. Dok jedni razaraju, drugi šute i tako postaju saučesnici, iako su mnogi od njih dobri ljudi. Uzdignute glave sam vas napustio, čistog obraza, svjestan da ovo nije moja sramota, već naprotiv. Ovo je gospodo vaša sramota, sramota ove lijepe, razorene države. I potrudit ću se da moj slučaj bude prekretnica u toj državnoj instituciji, koja vam ništa nije skrivila, pa da se tako prema njoj odnosite. Potrudit du se da moj slučaj ohrabri druge studente, i one poštene među vama, da ne poginju glavu pred nekim kvazi autoritetima i pred politikom. I potrudit du se da sva javnost sazna za moj slučaj, i da sva javnost sazna zašto nam mladi odlaze iz države, i zašto nam državne institucije poput vaše propadaju. A ja ću se uz Božiju pomoć snaći, na nekom drugom mjestu, pa niste vi jedini.

0 0 vote
Ocijeni članak
PREPORUČUJEMO
guest
37 komentara
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments
Don Juan

Momak nisam fakultet zavrsio jer nisam imao mogucnosti ,al sam napravio kafu i procitao text u cjelosti Malo sam stariji od tebe al divim se tvojoj hrabrosti i nadam se da ces svoj cilj ostvariti i da ce konacno doci bolji dani za obrazovni sistem u BIH .Sretno momak na svim poljima da uspijes u onome sto si naumio ljep pozzz

pero

Mlad si još uvijek, krv vri, boli te nepravda… Savjet: završi fax i bježi odavde, borba je to s vjetrenjačama dječače dragi.

Slavica

Pažljivo sam pročitala ovaj tekst i moja osjećanja su pomiješana. Ponosna sam na madog čovjeka, koji je pametan i sposoban i svjesno ne želi biti više predmet maltretiranja pojedinih nestručnih, nerazumnih i nekulturnih profesora. Na fakultetima koji u Evropi imaju veliki ugled za profesora je student KOLEGA, te se tako prema njeima i odnose, što vjerujte jako mnogo znači. Žalostno je da takvi ljudi do te mjere nisu svjesni svojih nedostataka i neznanja, da i dalje sjede i kradu mladim ljudima vrijeme umjesto da to prepuste takvim čestitim stručnjacima, kakvi su profesori koji su dobili izuzetne pohvale od autora ovog teksta.
Sve čestitke takvim profesorima koji bi trebali biti primjer svakom ko želi da se bavi obrazovanjem mladih ljudi, jer je to izuzetno poslanstvo, koje ne bi smjeli podcijeniti.
Samo još ovo, da li postoji ikakva institucija, koja bi vršila kontrolu nad radom tih predavača, ako ima zašto ne rade svoj posao??????

nevenkagaragic

BRAVO MLADICU!
Svaka cast, iako je ovo samo kap u okeanu razloga za vrisak protiv jada i cemera u ovoj drzavi!

“I ne žalite se na vladu i na državu kada vam platu smanje, samo se sjetite da ste i vi ogledalo te iste vlade i te iste države. Dok jedni razaraju, drugi šute i tako postaju saučesnici, iako su mnogi od njih dobri ljudi. Uzdignute glave sam vas napustio, čistog obraza, svjestan da ovo nije moja sramota, već naprotiv. Ovo je gospodo vaša sramota,…”

BZE

SU pravu jesi i to je tacno,ali Nisu oni krivi mi smo,Negdje mora da pocne ili krene ali nazalost jos ce to da traje godinama i godinama i onda neka nova pobuna jadnog naroda koji nezna zasto sve to ali ide idu svi pa idemo i mi popaliti porusiti. I opet isto isto i tako zivot prodje a kad je sve ovo pocelo ja sam imao 2 Godine mozda i manje jer tad sam poceo da pricam razumijevam i ko zna i zavrsice se kad umrem.I tako neko novi kad se rodi isto ce da bude i tako dalje i dalje.A oni koji to rade oni uzivaju u tom i idalje ce da uzivaju.Mi smo i dalje plemena samo sto nam nas ponos ne dozvoljava da to priznamo i nikad necemo nista bolje ni biti,500 KM od nas Ljudi zive koji nisu nikad culi za rat ili za nemir Glad jad i nemam, Ali ne Mi smo bolji od njih Bosna je ”Najljevsa” pa jest kad nisi nikad nista drugo ni vidio,I danas dan je Od moje cure famelija losa a nasa je bolja.”hej znasli ti iz koje su oni famelije pa oni nisu nikad nista imai”. ja a nasa… Read more »

zlata

Momak blago majci I oci Koji Te imaju I Koji Su vaspitalit takvo dijete.Moje dijete je imalo I danas ima slicnih problems I ja Ko roditelj idem dekanu fakulteta a dekan mi doslovce odg.”znam ja gospodo da je taj kolega prof.problematican I da je na njegovom predmetu najniza peilaznost.ja cu razg.s kolegom”I naravno poslije moje dijete ponovo padne na ispiru.Pitam se kome CE iskimpleksirani prof.predavati kad vecina students prede na private fakultete

Armin

Zalostno je da se ovakve stvari dešavaju i dopuštaju.
Studiram u Europi, i sad sam treca godina i preuzeo sam funkciju predsjednika svijeta studenata mog fakulteta, i samo jedna činjenica “Ni jedan profesor ne moze biti zaposlen dok svijet studenata ne da pozitivno mišljenje o njemu, sa ti da pregleda njegova dostignuca, njegovu ocjenu od drugih studenata ili drugih fakulteta. I na osnovu iznjetih činjenica shvatam tek sad kakvu srecu imam da studiram izvan Bosne i kakvu srecu imam da se studenti cijene i poštuju izvan Bosne.
Zelim ti svu srecu u zivotu!

raza ziki ibr

Kako se zove taj “famozni”profesor zbog kojeg student napusti Fakultet ?

siki

A zasto je uopste to bitno?

almir fazlic

Nek se zna za ***

ida

svaka cast na hrabrosti, moja kcerka je zbog jednog predmeta na pmf izgubila tri godine i ni danas nebi polozila da profesor nije otisao a iz prve je kod drugog profesora dobila desetku, zato vjerujem u svaku rijec ovdje napisanu, da imaju kontrolu nebi nam pojedinci mucili djecu i silili ih da bjeze glavom bez obzira iz ove korumpirane drzave, lako je biti svetac gdje je bog otac, cast pojedincima ali izgube se u masi.

Ganiba Kaindlstorfer

Cijenjenome studentu najveće svjetske pohvale, priznanja kao i zahvalnice za istaknutu duševnu bol i nepravdu za istinom života koju želi da dokaže i uspio je! Žalosno je što stara uzrečica kaže-Kad se opanak popapuči?,- Dosta svijeta Namuči!!!! Drugo ja lično poznajem mnogo primjera naprimjer živim dugo u Austriji da sa našim strogim školovanjem po školama da smo baš mi mnogo uspješniji u znanju,radu brzini pa smo traženi u skoro svakoj drugoj, trećoj zemlji- ZBOB POZNAVANJA POSLA!- kao jezik engleski i njemački nam je normalno potreban! Istina,Čovjenčanstvo i Ljudstvo sa Obrazovanjem bi nas sa Karakterom i Povjerenjem brez predaje bi nasu Zlatnu Bosnu Dovela Brzo do Istaknuća! Cijenjenome Studentu Hvala na Iskrenim riječima kao i Velikom Primjeru za Mnoge Studente a i za Profesore moje drage Cijenjene i Voljene Tuzle!

Student

U potpunosti se slazem sa svime iznesenim, ovaj kolega je u textu iznad iznio maximum 10 % problema “Masinskog Fakulteta” i maximum 1% “Univerziteta u Tuzli”.

Mozda zvuci cudno to sto cu napisat ali u Tuzli da bih zavrsili Fakultet morate izucavat profesore a ne predmete kako bih ste polozili pojedine ispite.

Polovica profesora koju je kolega pomenuo je i meni predavala i jos jednom da napomenem sve sto je iznad napisano je istinito!!!!

Salem Turić

Momak svaka ti čast, za ovo što si napisao, jer poslije ovog tvog teksta koji sam i sam pročitao, sad razumijem svog sina koji studira Fiziku u Tuzli, i koji mi je pričao iste priče, koje ti navodiš, u svom tekstu, o ponašanju takozvanih profesora, koji “vedre i oblače” koji rade kako kako oni hoće i čije su diplome sumnjive kao i znanje, i koji ocjenjuju studente po svom nekom kriterijumu kako im se ko sviđa i uvlači, kao i sve drugo u ovoj državi jadno da jadnije nemože biti, pa dobri studenti koji imaju znanje napuštaju, ali zato, oni babini sinovi čiji su džepovi malo deblji prolaze u roku, ali ja mislim bitnije je znanje nego diploma, ti ćeš se snaći i na Zapadu i gdje ti je po mom mišljenju mjesto gdje se znanje cijeni i nagrađuje.Ja ti želim puno sreće i uspjeha.

Borislav

Jesi im se osvetio care moj kad shvatis da su njihova djeca gluplja od tebe i da su zavrsili fakultet i rade u BH telecomu i EP BIH a ti budes na cesti molices da se ponovo upises. Jos dok naberes staza na birou sa SSS ices traziti dekana da ti upise ocjenu. Ja sam zavrsio elektrotehniku prije 10 godina i to naravno kada sam shvatio kakvi glupsoni (telad) dobijaju ocjenu na poznanstvo stelu i vezu reko sam sebi zavrsit cu iz inata kad bih isao 10 godina radi tih shup…a ne sto volim i zelim biti ing. vec da vide da nisam glup. A da ti kazem da je i prije tako bilo covjek radi u BH telecomu i zakaze ispit u 6 sati navecer poslije posla donese laptop da studentu pitanja ti ispises 10 listova on uzme laptop (tek izmisljen tada internet i laptop) i vrti misom i ne gleda tvoj rad samo kaze ovo nije dovoljno. Ja sam licno izlazio 8 put na 1 te isti usmeni ispit i uradim 80 posto uvijek,covjek te naravno vrati i na kraju kada sam polozio rekao mi je isto da ne zasluzujem ni te 6 da mi je bio dobar… Read more »

Borislav

Kci od tog profesora koji me vracao 6 puta sa usmenog ispita nije ni zavrsila studij pocela je raditi u BH Telecomu i ima platu 2000-3000 maraka a ja u jami radim i imam 800-900 KM. Kci od drugog poznatog profesora za vrijeme SFORA radi kao prevodilac ne dolazi na labaratorijske vjezbe sve potpise ima. Asistent je zadnji dan pita Omov zakon 3 recenice ona kaze nisam danas spremila i takvi dobijaju potpise u indeks i ocjene. Danas je doktor nauka i radi najvjerovatnije u EP BIH gdje joj i brat radi na isti nacin zavrsili. Covjek koji je 90 posto pismenih zadataka poturio na ispitu, otac mu u SDA Kalesija zavrsio je Magisterij i sada je vjeorvatno DR. nauka. Meni su licno nudili da idem dalje polazem strucne ispite u Banjaluci, upisem magisterij ja sam rekao hvala vam meni je dosta i ovo i ponosim se sto sam ing. kada pogledam te danasnje doktore nauka. Mogao bih ti roman ispisati samo steta sto nisi zavrsio i polozio i taj ispit da budes svoj covjek a g… ce isplivati na povrsinu kad tad nece uvijek to prolaziti.

Dragan Peko

Sam pogled na zgradu s vana dovoljno govori o unutrasnjim prilikama. I ja sam u toj zgradi diplomirao , ali na RGF-u 1987.Zalosno je sto avangardanaseg drustva dopusta ovakvo stanje. Jedino ti zznanje niko ne moze oduzeti. I ja sada radim , cak u drugoj struci , u Austriji.Idi hrabro svoj put, a oni ce ostati ulizice sistemai i destruktori nauke. Sretno

Amajla Ćamo

Fasciniralo me tvoje pismo.
PAMETAN SI. Malo mi je žao, ali nema veze.
“Nema zime za tebe”, rekli bi stari ljudi.
Znam da ces isplivati. Pozdrav, drzim fige, samo hrabro.
Profesore svih profesora! :-))

Mašinac

Sve ovo stoji, momak je uradio to što je uradio,ali izgleda da i dalje nema petlju reći o kojem se profesoru radi, ima nas još koji smo završili Mašinstvo u Tuzli, pa bi ga mogli ili podržati ili reći da nije u pravu. Na kraju se sve svelo na to da je on napustio Fakultet, nahvalio profesore koje je volio a pravom problemu nije dao IME.

brljgud

Ma care moj, kakav nam je obrazovni sistem takva nam je i država. Da je imenovao profesore, mogli bi ga tužiti još, a s obzirom kakva nam je država i sudstvo – i dobili bi parnicu. A to da će ga studenti podržati, to objesi mačku o rep, da su htjeli do sad bi se podigli zbog torture, ali miševi ne dižu glave. Ovaj momak je car i samo je skrenuo pažnju na fakultet, pa sad trebaju svi da se zabrinu, to je problem svih. Ja ne vidim ni ovdje u anonimnim komentarima da je neko imenovao profesore, a svi govore protiv, – to ti dovoljno govori o hrabrosti podrške. Eto ti si završio Mašinstvo, pa komentariši!

Hrustanovic Semko

Tuzlanski Student.

bih

“Mozda zvuci cudno to sto cu napisat ali u Tuzli da bih zavrsili Fakultet morate izucavat profesore

da li ti znas kada se koristi “bi” a kada “bih”? nije ni cudo sto imas problema na fakultetu, prvo se nauci pravopis.

Ja

Imali ste priliku upoznati dobre i lose profesore. Dobri su vam ulili znanja a losi borbenost i samostalno ucenje. Vjerujem da su ti losi profesori nesvjestno to radili, ali vi ste se od toga vise naucili nego sto su oni to htjeli-sami trazili gradivo i nasli odgovore na pitanja koja ste trazili, sa tim ste poceli sami razmisljati i traziti moguca rjesenja. To ste pokazali sa svojim postupkom napustanja fakulteta. A sto se tice upisivanja ocjena i ostalog na to nemam komentara, ZALOSTNO. Cestitam na uspjehima i neodustajte od scojih snova. Sretno

Jelena Blažeković

I ja sam u Tuzli na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu ŠEST puta izlazila na ispit iz statistike. I ne samo ja, nego i jako puno studenata na II ciklusu studija.

Jasmina

Svaka cast momak!
Nasi fakulteti su tortura izkompleksiranih profesora. Treba da dodji u Svecku da vide kako se studira i kako se cjene studenti. Ovdje ako bar 50% ne polozi ispist onda se profesor upita zbog cega takva neuspjeh to je odgovornost profesora a ne studenta.Studirala Sam i u Sarajevu prije rata i u Sveckoj i nemoze se uporediti plus da fakulteti odozdo se ne cjene na isti nacin. Ovdje sam morala uraditi ponovo jedan dio ispita jer nisam stigla da uradih sve ostalo iz prve plus da Sam imala dvoje malo djece tad. To nikad nebi uspjela dolje zato idete u svjet pametne glave ne dozvolite da se izivljavaju na vas bolesne duse ! Srecno !

Marko

Za svaku pohvalu je tvoja borba. Jeste da izgleda Don-Kihotovski, ali ko zna, mozda tvoja principijelnost pokaze ostalima kako se trebaju boriti za SVOJA PRAVA. Najlakse je podviti rep i upasti u masinu.

Pozdrav i puno srece!

ida

Ovdje ne komentarisemo gramaticke ni pravopisne greske. Cesto smo ljuti, iznervirani i bijesni zbog nemoci da nesto izmijenimo ili natjeramo ljude da obrate paznju na nas pa se sve to odrazi na nacin pisanja i izrazavanja kao kod ovog momka “da bih zavrsili fakultet “, ne mora znaciti da je to razlog sto nije zavrsio fakultet. Ja bih, ti bi. on bi. mi bismo, vi biste, oni bijahu…tako je nekada bilo a danas kazu da je drugacije. Kako god, Nedzadu svaka cast, nije on na gubitku, kad je imao hrabrosti da javno progovori imat ce snage i da diplomira negdje gdje ce cijeniti njegovo znanje i bez trunke ljubomore podrzati ga.

neko2

Vidi ovog komentara, cuj sjetit ces se kad budes ljepio plocice u svabiji!!…Sta fali lijepiti plocice u svabiji, zaradit ce vise nego sa fakultetom u BiH, ko voli da radi zaradit ce, vi mladi mislite zavrsit cu fakultet i sjediti cu necu nista raditi, pa upravo ti sa fakultetom bi tebo da radis, i da zaradis….al ne ovdje u ovoj drzavi, tako da i da ljepi plocice zivjet ce bolje nego ja i ti

Student

bih sep 10, 2015 at 19:37
“Mozda zvuci cudno to sto cu napisat ali u Tuzli da bih zavrsili Fakultet morate izucavat profesore ”

“da li ti znas kada se koristi “bi” a kada “bih”? nije ni cudo sto imas problema na fakultetu, prvo se nauci pravopis.”

Zalosno je ako je to vas komentar na navedeni dopis i da ako ste tako pametni jel znate mozda da se recenica pocinje sa velikim slovom.

Milenko Blagojevic

Jedna slamka među vihorove…
Individualni, moralni čin dostojan poštovanja.

P.S. Ali, masa sili ubrzanje daje.
Gdj su ostali , gdje je kolekivna reakcija ?

azem

Evo laik sam al pomalo pratim situaciju a pogotovo mlade inovatore. Pada mi u oči dvije tri rečenice iz ovog teksta a ostalo me ne interesuje. Dovoljno je bilo samo da to pročitam i sve mi je jasno. Prva neistina: Mladi Nedzad nikada nije bio najbolji inovator u BIH u 2012 i kakve veze ima načelnik Novog Sarajeva da mu oda to priznanje. Mladi Nedžad je bio samo jedan od MLADIH inovatora koji je bio hajmo reći uspješan sa svojom inovacijom u toj godini. Nesmije se zaboraviti da se MLADI inovatori nagrađuju ne zato što ta inovacija nešto posebno vrijedi već da se STIMULIŠU za daljni rad. To se radi diljem svijeta i posebna pažnja i stimulans se poklanja ženama, jer su one bile zapostavljene. Nisi tu realan mladi Nedžade prema ostalim inovatorima iz BiH u oba entiteta, od Mostara do Banja Luke. Druga neistina: Mladi Nedžad je osvojio drugo mjesto u klasi MLADIH inovatora u 2013. godini a prvo mjesto je osvojila MLADA inovatorka iz Cazina Meliha Klopić. Evo dokaz : http://radiosarajevo.ba/novost/125928/meliha-nedzad-i-mirza-su-najbolji-mladi-bh-inovatori Dragi Nedžade ja tebi želim svu sreću ovog svijeta, mogu ti djed biti, ali nemoj nikada stražnjicom zatvarati vrata bilo koje ustanove pa ni dućana a kamo… Read more »

Ahmet

Svi komentatori koji govore svasta o tome kako je momak ucinio negativno samo sebi napustajuci fakultet zaboravljaju cinjenicu da osoba sa intelektom i motiviranoscu poput ovog momka ce zavrsiti skolu ma gdje to bilo ovdje ili u svijetu. Osoba koja je spremna da uradi nesto poput ovoga iz principa ce postici mnogo vise nego sto bi postigao sa Masinskim Fakultetom iz Tuzle. Slicno autoru pisma i ja sam napustio Masinski fakultet u Tuzli iz istih razloga, ali samo nakon jedne godine studija. Sada sam u Kanadi i zavrsio sam college i uskoro treba da diplomiram sa Game Development programa. Prema tome jedina sramota koja bi trebala da bude bilo kome je Masinksom fakultetu u Tuzli i profesorima koji su djubrad do te mjere da se izivljavaju na studentima, na kraju krajeva nasi fakulteti i nisu priznati nesto narocito bilo gdje u svijetu tako da najbolja opcija i jeste da momak zavrsi fakultet negdje drugo i da zivi normalniji zivot nego sto bi u BiH.

kamen

Azeme covjek i nije napisao da je osvojio 1. nagradu od EU, vec samo nagradu sto podrazumjeva bilo koju poziciju od prve 3. A i nije bit u svemu tome, zbog takvih ljudi, koji gledaju pravopisne greske a ne bit teme, nam i jest ovako u drzavi. I 2012. je najuspjesniji mladi inovator bio, i jedini je od mladih i dobio priznanje za 2012., upucen sam kao i vi, ako ne i bolje. Mozda se pogresno izrazio ali opet kazem da to kolko vidim nije pojam teme. Bas me zanima da li bi vi imali hrabrosti za ovo sto je ovaj mladi covjek uradio. Najlakse je sjedit, pisat i pametovat. A da li se to desilo tebi ili tvom dijetetu onda bi se zalio na sve strane kakav smo narod i ne znamo podrzati. Preporucujem ti da ponovo procitas dopis jer je ovo surova realnost. Sve najbolje zelim Nedzadu.

Dino

Od svega ovdje meni je jedino upalo u oci da ljudi koji koriste rijec ZALOSTNO daju sebi za pravo da uopste komentarisu! E pa stvarno ZALOSTNO!!

Neko

Ma bravo Kolumbo ! Znaš u kakvoj državi živiš, bit ćeš aktuelan sedam dana i svi će te zaboraviti. A svoje četiri godine života si bacio u nepovrat. Jako glup potez, u njemu nema ništa pozitivno, samo si sebi naškodio. To ćeš kasnije da skontaš, kad budeš lijepio pločice po Švabiji. Nadam se da griješim, uglavnom SVAKO DOBRO…

JA

Nije glup potez, ona 54 ispita koje je ranije položio nemože mu niko poništit, sad jednostavno uzme prepis ocjena i ode na bilo koji drugi univerzitet, položi taj jedan ispit i diplomira… Nista mu neće propasti. A ovim potezom je skrenuo pažnju na sebe, pokazao da je pošten i da ne trpi ne pravde u okruženju. Budi siguran da postoje kompanije kojima takvi radnici trebaju.

Darius

ja sam završio fakultet. Kako se ode u Njemačku da lijepim pločice.
Budi drug pa mi pomozi. A diplomu ću ti kući poslat, šaraj ponjoj ili poturi je pod regal ako ti ukrivo stoji.

37
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x