Imena i kraće kriminalne biografije članova IO N/FS BiH koji su pokušali sahraniti bh. fudbal

Vedrili su i oblačili više od četiri godine i konačno im dolazi kraj! Iako su dali zaista sve od sebe da to postanu, ovih četrnaest članova Izvršnog odbora Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH ipak neće ući u historiju kao grobari bh. fudbala, jer će fudbal nastaviti živjeti i bez njih, piše Dnevni avaz.

Ipak, svojim postupcima dali su najveći doprinos suspenziji Saveza, čime su zaslužili da ostanu upamćeni dok je ove države i najpopularnije igre.

Nije riječ samo o suspenziji, koja će možda ispasti nešto najbolje što se desilo bh. fudbalu, nego o njihovom cjelokupnom djelovanju, koje je vodilo ka destrukciji Saveza. Njihov produženi mandat, koji je već istekao, ostat će upamćen po serijalu gluposti, nerezonskih odluka i sitnih interesa.

Članovi Izvršnog odbora mogli su se dogovoriti samo o tome kada da se sastanu i koliko da to naplate. Kada su pitanja bila malo teža, hvatali su se za vratove poput kafanskih pijanica u seoskim birtijama.
Sjećamo se slučajeva Stefana Gavarića, tragedije u Širokom Brijegu i niza drugih nedaća koje su nas zadesile, a na koje fudbalska vlada nije postupila onako kako treba nego se dijelila zavisno od interesa u svakom pojedinačnom slučaju, bilo individualnom, bilo nacionalnom.
Članovi su se na sve načine gurali uz reprezentaciju, putovali su o trošku Saveza pod velom tobožnje ljubavi prema državnom timu i uzimali premije od pobjeda da bi ga poslije pokušali pokopati pod izgovorom ugrožavanja nacionalnih interesa i, kako to Josip Bevanda voli reći, jednakopravnosti.
O njima se svašta može reći, ali ono najvažnije je – da im je suspenzijom UEFA-e i FIFA-e odzvonilo! No, zaboraviti ih niti treba niti se smije. Njihova imena trebaju ostati masnim slovima urezana u historiju bh. fudbala, kao ljudi kojima treba zabraniti da se loptom igraju i na livadi.

Sulejman Čolaković, predsjednik

Čovjek kamenog lica i nepouzdane riječi, osoba kojoj iskrenost nije najjača
vrlina. Poznat i po izjavi da je sudija utakmice Portugal – BiH zaslužio batine, za koju je poslije, u strahu od UEFA-ine odmazde, rekao da je izmišljena. Neprikosnoveni je vladar zeničkog fudbala zbog jednostavnog razloga – što je one koji su ga birali, štedio plaćanja kotizacije. Kao ekonomist, ali ne i diplomirani, radio je u računovodstvu Željezare, a neusvajanje statuta pretvorilo ga je od običnog penzionera u – fudbalskog suspenzionera.

Iljo Dominković, potpredsjednik

Rodom iz Bukove Grede, Dominković je procvjetao u poslijeratnom bh. fudbalu. Orašju je od tuđeg novca osigurao sportski centar, a sebe je, navodno, počastio nekretninama u Zagrebu i na moru. Vodi se na radnom mjestu u Općini, ali niko ne zna na kojem. Ljubimac menadžera, Iljo je ljubitelj putovanja o tuđem trošku.
Na SP-u u Njemačkoj uslikan je u kockastom dresu iako je tamo otišao s ulaznicama od NSBiH. Za razliku od Čolakovića, zna sastaviti gramatički relativno pristojnu rečenicu pa je uporedo sa mandatom u Savezu gradio i karijeru sportskog dopisnika. Prilikom glasanja o novom statutu u tri navrata imao je tri različita stava.

Bogdan Čeko, potpredsjednik

O Čeki se ne zna baš mnogo. Iako je ostavljao dojam mirnog, tihog i staloženog čovjeka, biznismen iz Lukavice nije nas jednom iznenadio notornim lažima. Na jednoj od sjednica Izvršnog odbora postavio je ultimatum: “Ili Kodro ili ja”, a poslije se novinarima hvalio kako je, navodno, svoj mandat ponudio na raspolaganje kao visokomoralni čin.
Drugom je prilikom, također na sjednici Odbora, ničim izazvan počeo govoriti kako nije potpisao odluku u kojoj N/FS BiH Munibu Ušanoviću dodjeljuje novac za odbranu pred Sudom BiH da bi mu potom pred nos stavili tu istu odluku s njegovim potpisom.

Mensud Bašić

Uglavnom je bio protiv usvajanja statuta N/FS BiH sve dok mu klub koji predstavlja – Sarajevo, nije naložio da glasa za. S obzirom na to da je predstavnik najmnogoljudnijeg i najjačeg kantona u državi, od njegovog angažmana u Izvršnom odboru očekivalo se mnogo više pa je, valjda, i zato nedavno doživio poraz od Jusufa Pušine.

Mirsad Ibrišimbegović

Arhitekt iz Travnika. Ako ćemo o sudijama i lobiju u sudijskoj organizaciji, uz Dominkovića, jedan je od najjačih ljudi u državi. Obavljao je sve moguće funkcije kojih se dočepao, od kantonalnih do državnih, a istim putem poslao je i brata Mesuda i sina Senada.
Presretni je dobitnik na internoj kladionici kada su čelnici Saveza, novinari i još poneko prije nekoliko godina pogađali rezultat utakmice Rumunija – Bosna i Hercegovina (2:0) pa je naš poraz utolio u mirisu osvojenog novca. Osumnjičen je za nelegalne radnje na Vlašiću.

Muhidin Raščić

Iako Goražde nikada nije imalo premijerligaša, Raščić je skoro standardan član Izvršnog odbora. O ovom dužnosniku, poznatom po neizostavnoj čačkalici između zuba, koju nije vadio čak ni u društvu najuglednijih predstavnika drugih saveza, pričalo se da ima zanimljiv hobi – prodaju utakmica Goražda za 10.000 KM. Ipak, suze u njegovim očima nakon odbijanja Skupštine N/FS BiH da usvoji statut kažu da nije baš u potpunosti čovjek bez duše i da mu je, pa makar i u dlačici u nosu, stalo do BiH.

Ivan Perić

Policajac iz Livna o kojem se skoro ništa ne zna. Anonimus i u biznisu i u politici, a u nogometu naročito. Na pitanje zašto je u Izvršnom odboru N/FS BiH, teško da postoji odgovarajući odgovor. Njegovo prisustvo bilo bi opravdano samo ako bi, shodno svom poslu, pohapsio svoje kolege.

Miroslav Ćorić

Jedan od onih kojima se bavi Tužilaštvo. Dok je bio predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, zapao je u skandal s naručivanjem automobila za policijske potrebe zbog čega su ga optužili za zloupotrebu položaja. Navodno je oštetio budžet za osam miliona KM. Iako je proces u toku, Ćorić je uredno obavljao dužnost u N/FS BiH, uredno ga uništavajući s kolegama.

Ranko Cvijić

Navodno, jedan od onih koji se u Banjoj Luci pitaju za nešto. Dok je bio direktor Rudnika Ljubija onemogućio je postavljanje ploče za 353 žrtve zatočenika prijedorskih logora. Nogometni pedigre mu je nepoznat pa bi se trebao držati dalje od njega, tim prije što ima unosan posao profesora na fakultetu.

Slaviša Vujić

Vujić, direktor zatvora u Bijeljini, ostavlja dojam čovjeka s kojim bi se privatno možda i mogla pronaći zajednička riječ. Bio je jedini član IO-a N/FS BiH iz Republike Srpske koji je došao u Zenicu da gleda utakmicu BiH – Rumunija, a poznato je da je o svom trošku znao otputovati na gostovanja reprezentacije.
Ipak, s obzirom na to da se na sjednicama pri svakom važnijem pitanju ostavlja pamet kod kuće i priklanja se ostalima iz svog entiteta, ide u isti koš s ostalim destruktivcima bh. fudbala.

Živko Marjanac

Politički angažirani Banjalučanin i zamjenik ministra odbrane, ali bez ikakvog nogometnog pedigrea. Nedavno je izjavio da sumnja da je neko u FIFA-i i UEFA-i uzeo pare da provede ideju pojedinaca o preuzimanju vlasti u N/FS BiH. Postavlja se pitanje – šta je ovaj čovjek, čiji bi posao trebao biti prodaja helikoptera i sudbina bh. vojnika u Afganistanu, uopće radio u Nogometnom/Fudbalskom savezu BiH?

Marjan Jelić

Ovaj privatni ugostitelj i vlasnik kladionica u Izvršni odbor došao je preko svog brata, pokojnog Milana. Dok u Izvršnom odboru važi za čovjeka koji se ne bori za interes bh. fudbala nego za Modriču, Jelić je, zapravo, najveći borac za sebe, jer se u gradu ulja priča kako je novac od transfera Nikole Vasiljevića u Koreju (35.000 eura) završio u njegovom džepu. Ispunio je “bosanski san”, jer je, navodno, nekada radio na benzinskoj pumpi.

Suad Salibašić

Osumnjičen je da je neovlaštenim potpisivanjem isplate dnevnica i putnih naloga, kao i točenjem goriva, oštetio Savez Tuzlanskog kantona za desetak hiljada KM. Poznat je po učešću u farsi u vezi sa slučajem Stefana Gavarića, kada je svojim slavodobitnim odlascima minirao sjednice na kojima se trebala donijeti odluka. Prevrtljivost je dokazao često mijenjajući mišljenje o usvajanju statuta NSBiH, za šta ga je osudila i njegova baza – Tuzlanski kanton.

Josip Bevanda

Gologlavi Širokobriježanin lijepih kravata i oštrog jezika poznat je po borbi za, kako voli reći, jednakopravnost Hrvata u institucijama N/FS BiH. No, dok u Savezu ima dosta njegovih sunarodnjaka, u klubu u kojem je zaposlen – NK Široki Brijeg – nikada nije kročila bošnjačka noga, čak ni u ulozi prodavača košpica. Jedan “miješani” uspio je nakratko ući – Predrag Šimić, ali samo dok se nije saznalo da nije “čistokrvan”, nakon čega je izbačen. Toliko o jednakopravnosti koju zagovara tvrdolinijaš iz Širokog Brijega.

(SodaLIVE.ba/AVAZ)