[FOTO] Nestvarna ljepota balkanskih sela u kojima je vrijeme stalo

0 787

Ima neka tajna veza između bosanskog Lukomira, crnogorskih katuna, sela Darde u Albaniji, grčkog ribarskog sela… Do njih se dugo vozi i pješači, a još rjeđe u njih dolazi.

Ibro Comor jos uvijek radno sposoban

U ovim selima vrijeme je stalo, zajedno s običajima u kojim se dobro zna “da se muška mora poštovati“… U misiji nazvanoj “Boje Balkana” na svoj način upravo ta sela fotografijom je čudesno povezao naš fotoreporter Dragan Stojnić Giga.

Večera uz film

– Putovao sam za Zoranom Radonjićem, akademskim slikarom iz Prijedora, s kojim sam ranije radio dokumentarnu priču o Egiptu i Indiji, u organizaciji našeg Udruženja “Atma” (duša). Ovoga puta smo se odlučili za fotografiju, jer smatramo da ona na najbolji način može dočarati svu ljepotu ovih dalekih sela – kaže Stojnić, posebno fasciniran ljudima iz Lukomira, bjelašničkog sela u kojem je sniman film “Nebo iznad krajolika”.

U selu se i dan-danas, mada je slava uvijek kratkog daha, spominje film, a u jedinom konačištu, onom kod Mine i Muje, može se i pogledati. Film nude uz večeru, “pa ko voli, nek’ izvoli”.

katuni

– Nažalost, možeš da baciš tek pogled ili dva i onda utoneš u san. “Opije” te planinski zrak. Ljudi su ljubazni, gostoprimljivi, vrijedni… Nisu pravili probleme zbog mog fotoaparata, koji je zabilježio Ibru Čomora (87) dok je popravljao plot, ali i Nuru Čomor koja je sa svojih devedeset, uz malu novčanu nadoknadu, pozirala kao prava filmska zvijezda – kaže Stojnić, čiji je objektiv od zaborava sačuvao još nekoliko balkanskih sela.

Rijetki dolasci

U tom pohodu nastalo je više od hiljadu fotografija. Samo 20 najboljih bit će izloženo na zajedničkoj izložbi, najvjerovatnije početkom jeseni u prijedorskoj “Galeriji 96” ili Muzeju “Kozara”. Još se traži termin. A sjećanje na ova sela, u koja rijetko ko dolazi, nije ostalo zabilježeno samo na fotoaparatu već i u duši.

lukomir

– Ljudi iz tih mjesta žive sporim i jednostavnim životom. Nema interneta, a ni mobilnih telefona. Ne znaju nijedan drugi jezik, osim svoj maternji i vrlo teško se sporazumjeti, posebno u Dardama u Alabaniji, gdje se vjerovatno još prepričava naš prolazak kroz njihovo selo. Najžalosnije je što u tim selima žive uglavnom vrlo stari ljudi. Dječijeg smijeha i igre ima samo za vrijeme ljetnog raspusta, a onda sve utihne, padnu snjegovi i ljudi do kojih je tada nemoguće doći ostaju sami i čekaju … – kaže Stojnić, koji planira barem još jednom posjetiti Lukomir, ovaj put malo duže.

(SodaLIVE.ba/AVAZ)

0 0 votes
Ocijeni članak
PREPORUČUJEMO
guest
0 komentara
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x