Prema podacima iz Zavoda za zapošljavanje Tuzlanskog kantona u prvih deset mjeseci bez posla je ostalo preko 14 hiljada ljudi. Svi pokazatelji govore da će do kraja godine više od 70.000 radnika u Bosni i Hercegovini ostati bez posla. Ovako crna predviđanja i statistike, posljedice su ekonomske krize, koja se prije svega ogleda u broju otpuštenih radnika.
Prema Zakonu o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih, osobe koje su otpuštene s posla, a prijave se na evidenciju nezaposlenih, ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu i novčanu naknadu, koja zavisi od dužine trajanja radnog staža. Naprimjer, ako je osoba na radu provela 8 mjeseci do 5 godina ima pravo na novčanu naknadu od 3 mjeseca u iznosi oko 317 maraka. Zdravstveno osiguranje ostvaruje se po istom zakonu, ali se trenutno ovjera zdravstvenih knjižica vrši svakih 15 dana. Iako je kod privatizacije industrijskih postrojenja u Tuzlanskom kantonu jedan od bitnih segmenata bila obaveza strateških partnera da zadrži radnike, oni su nakon što bi bio potpisan kupoprodajni ugovor, otpuštali radnike. To je činjenica, tako da trenutno u TK oko 5 hiljada radnika nema uvezan radni staž, a nema ni novca za uvezivanje, jer bi za takav projekat trebalo da se izdvoji oko 10 miliona maraka.
Problem socijalnog zbrinjavanja otpuštenih radnika u našoj zemlji je puno teži nego što je društvo toga svjesno. Razjedinjenost države Bosne i Hercegovine uveliko doprinose podjeljenosti po pitanju socijalnog zbrinjavanja radnika. Dok u Republici Srpskoj i u nekim kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine nema problema sa uvezivanjem staža, u ostalim kantonima, među kojima je i TK ovo je najveći problem. Ako se ispune slutnje da će u našoj zemlji oko 70 hiljada radnika do kraja godine ostati bez posla, na koji način će se država, koja je ionako u ekonomskom kolapsu, brinuti o njima?
Odgovor niko, ne zna, ali svi slute. Radnici će prava tražiti na ulici.
(SodaLIVE.ba/FENA)
