Registar parafiskalnih nameta ispisan je na oko 600 stranica teksta, a u sebi sadrži ukupnu brojku nameta; više od 3.000! Nameti, objasnio je analitičar Faruk Hadžić na svojoj facebook stranici, nemaju veze sa raznim porezima i akcizama koji se također prikupljaju. Ovakva opterećenja čine našu zemlju jednom od najtežih ”terena” za pokretanje biznisa. A to je samo vrh ledenog brijega, javlja RTV Slon.
‘‘Znači za otvaranje bilo koje firme, kada se odlučite za to, treba vam 180 dana. U drugim državama vam treba 15 dana za to. Da vam ne govorim o parafiskalnim nametima gdje svaka lokalna zajednica od općine preko kantona, Federacije ili RS utvrđuje svoje naknade koje se pojave iznenada” rekao je Safudin Čengić, iz Udruženja poslodavaca KS.
I to nije sve, jer… opterećenje brojnim nametima privrednici kompenziraju niskim plaćama radnicima, zbog čega u konačnici ovog problema – ostaju bez radnika. Opterećenje nametima najbolje oslikava činjenica da privatnik za svaku izdvojenu marku radniku, 70 feninga izdvaja državi. S druge strane iako parafiskalni nameti, jednostavno kazano, podrazumijevaju naknade koje se plaćaju i za usluge državne administracije – ta im administracija najviše otežava.
”Vi imate poreskog obveznika koji radi nešto, pravi, stvara prihod i plaća poreze. Država od toga živi, nema druge prihode. Iako je našim političarima, nekim pogotovo, iako se oni stalno mijenjaju, njima je teško reći ”poreski obveznik”. Dok je na zapadu poreski obveznik svetinja. Poreski obveznik je sve, jer tamo na zapada znaju da žive od poreskog obveznika” rekao je Senad Mujkanović, vlasnik firme Tom Cat.
Rezultat: 430 hiljada nezaposlenih u BiH
Da je problem glomazan administrativni aparat, mnoštvo nameta, privatnik najbolje uoči odmah na početku svog puta ka registrovanju i etabliranju firme.
”Kada prijavite poreski broj sve moguće će vas inspekcije obići, napričat će vam toliko propisa i pravila da će vam se život zgaditi… Nemaju osjećaja da to rasporede u neki vremenski period, nego apsolutno svi dođu u prvi mjesec”objašnjava Mujkanović.
Takav odnos prema privatnicima osim što otežava poslovanje postojećih, ono sprečava i pokretanje novih firmi. Toga su svjesni u ministarstvu privrede TK – no ministar nam otkriva drugi problem; a to je deklarativno izjašnjavanje svih društvenih aktera o smanjenju nameta, ali bez konkretnih koraka!
”Stav Vlade je da ove parafiskalne namete treba smanjiti, ali i povećati lične dohotke zaposlenim. Svi tražimo da parafiskalni nameti budu smanjeni, ali napor da to uistinu napravimo se ne vidi kao pomak ni od koga; ni od vlasti, poslodavaca ni od onih koji upravljaju” rekao je za RTV Slon Osman Puškar, ministar privrede u Vladi TK.
Zbog svih ovih razloga, više od 430 hiljada ljudi u BiH je nezaposleno, dok u Federaciji oko 118 hiljada osoba zarađuje minimalnu platu. Značajno povećanje plata bi bilo ostvarivo jedino smanjenjem, kao što smo vidjeli, epskog broja nameta. Ipak, najopasnija činjenica je, smatraju analitičari, to što građani sve manje protestvuju protiv ovakvog rukovođenja, pa se tako čini da su digli ruke od promjene sistema koji je, poručuju, postao svrha sam sebi.
Već sam više puta rekao da uposlenici javnog sektora ponajviše svojim neradom, neznanjem i bahatošću, od 1996 godine dovršavaju politiku režima Slobodana Miloševića, samo na jedan malo prefidniji način, tj. pokazući svima da je ovo njihov begovat i da ostali nemaju šta da traže tu. Još malo pa će Bosna biti očišćenja i od Bošnjaka. Ali, također, sve je rađeno zajedno i sa našim privrednicima. Od 1996 godine masa je ljudi koji su radili po firmama, a nisu bili prijavljeni (ni dana radnog staža, a za slučaj da se povrijedi na poslu prilikom posjete ljekaru su morali reći da je to bilo kod kuće). I gdje su završavali ti novci koji nisu uplaćeni? Pa naravno, u halama, opremi, mašinama, stanovima, vilama, džipovima i putovanjima naših privrednika, te jednim djelom i u džepovima službenika javnog sektora koji su ih štitili. A da još ne pričam o dijelu namještanja tendera za javne nabavke i sl.
I vidi sada čuda. Smanjile se strane donacije i konačno treba da se plaćaju fiskalni i parfiskalni nameti (što se inače svugdje u svijetu plaća već stoljećima). Pa naravno da ih je previše. Pa do jučer ih nije ni bilo. Daš inspektoru milju, dvije i sve savršeno cvjeta.
I opet masu nebuloza napisanih u članku.
“I to nije sve, jer… opterećenje brojnim nametima privrednici kompenziraju niskim plaćama radnicima, zbog čega u konačnici ovog problema – ostaju bez radnika.” – Ne zbog nameta, nego zbog vila, džipova i putovanja i kompletnog luksuza na koji su se navikli poslodavci, a radnik jedva preživljava.
”Kada prijavite poreski broj sve moguće će vas inspekcije obići, napričat će vam toliko propisa i pravila da će vam se život zgaditi… Nemaju osjećaja da to rasporede u neki vremenski period, nego apsolutno svi dođu u prvi mjesec”objašnjava Mujkanović.” – Svaka čast ako ovako rade naši inspektori. Šta je tu loše? Pa to su savjetodavne usluge koje ne morate platiti. Kažu vam ljudi na šta trebate obratiti pažnju, koja vam je evidencija potrebna, da li vam treba zaštita na radu i koji oblik, koji su to minimalno tehnički uslovi i sl. Pa valjda je bolje da ste upućeni u propise da ne napravite neki prekršaj. Ipak, mislim da je tu najgore što inspektori govore šta poslodavac ne smije raditi, a a to je poduzetnik već uplanirao da radi.
“Znači za otvaranje bilo koje firme, kada se odlučite za to, treba vam 180 dana. U drugim državama vam treba 15 dana za to.” Ja otvorio firmu za manje od dva mjeseca i nikome ni jedan fening nisam dao. Naravno, ako se hoćete baviti lijekovima, medicinskom opremom, nekim hemikalijama i djelatnostima koje zahtjevaju poseban monitoring, to možda u negdje u Africi ima još jedna zemlja gdje možete otvoriti za 15 dana i dobiti dozvolu za rad. Naravno da kod takvih firmi procedura provjere mora da traje dosta duže, dosta se više uslova mora ispuniti i sl. Pa to je kao da tražite dozvolu od države da sutra zbog svog nemara niste krivi što ste vašim načinom rada pobili ili potrovali 100 ljudi.
I za kraj.
“Dok je na zapadu poreski obveznik svetinja.” – Takva svetinja ide u zatvor za najsitnije utaje poreza na zapadu. Možete li zamisliti koliko bi naših svetinja bili u KPD. Pa imali bi više svetaca od svih država zajedno. Pogledajte na stranici uprave za indirektno oporezivanje listu svetaca (dužnika) za indirektne poreze. Samo da vam sugerišem da to nisu jedini sveci. Imaju oni i za direktne, kao i oni za privredni kriminal i tako dalje. Uglavnom. Puni smo svetaca.
Odlično rečneno! Respect… Naši privatnici (ja ih nazivam lokalni vazali ) žele preko noći da se obogate i ostvaruju ekstra profit tako što zakidaju državu i radnike. U tom im više nego pomažu korumpirani državni službenici (korumpirano je sve… mišljenja sam da, ako svoj posao obavljaš savjesno u državnoj službi, si crna ovca odnosno lud što se tako ponašaš). Drugim riječima, državni službenici (većina) radi protiv interesa države a privatnici to vješto iskorištavaju i sa izgovorom da npr. “70% primanja radnika ide državi kroz razne poreze”, “postoji preko 3000 parafiskalnih nameta”, “skupa i glomazna državna administracija” itd. ostvaruju ekstra profit kojeg nema nigdje u EU. Da ne govorim način bogaćenja većine “velikih BH preduzeća” – iskorištavanje gladnog stanja svojih sugrađana tokom rata! Što mislite da su sada “nadošli”, te da su dotakli neke akademske (moralne) vrijednosti završavajući fakultete u Travniku tokom jedenja 15 s lukom?! Mnogi od njih opušteno kupuju stanove po Beču, cijeli sprat u zgradama i kontaju da je to sasvim normalno uraditi za 10 godina rada firme! Radnike izrabljuju maksimalno dok inspektori im dolaze u “prodavnice” i kupe šta požele na račun firme.
Neki dan čujem jednog privatnika ljutog na svoje radnike: “… to (radnike) treba vezat ko kerove, tuć i držat na korici hljeba cijeli dan…”
To je ta surova realnost koja koči razvoj BH privrede a ne neki državni fiskalni i parafiskalni nameti!
Nepoznavanje prava (kanton nam vode pretežno injžinjeri,ekonomisti i travnički/tuzlanski pravnici koji tokom svog obrazovanja nisu imali imali prilike dovoljno upoznati šta je pravo, kazna, sankcija, nesavjesno poslovanje itd….). Pogledajte sve razvijenije države zapada – pa šta mislite da kod njih ne postoje ti nameti, već je problem korupcija (svi smo u nju više manje upleteni, ja kažem da i nerođeno dijete kod nas postaje sredstvo korupcije!) i njeno nekažnjavanje.
Bit će ljudi još gore… Naši čuveni vazali, koji još uvijek kontaju da je Srednji vijek, ne žele vam dobro…
Nije sve bas tako kako pisete. Ne placa se svih 3000 nameta, ne treba 180 dana… malo se raspitajte. Vi pisete kao da poduzetnik mora platiti svih 3000 nameta. Na zalost velika vecina toga je i istina, doprinosi od 65 posto, nezaposlenost, minimalci
Prijatelj mi radi u Dubaiju na otvaranjima i vodjenju firmi za klijente, uglavnom po cijelom svijetu. Kaze da otvori firme po Singaporu, Hong Kongu i Dubaiju za 48 sati.
Kada ga klijenti pitaju da li vrijedi ulagati u BiH o otvarati biznis, jednostavno kada kazete ove informacije, ljudima se smuci i da nas turisticki posjete.
znam nekoga ko čeka otvaranje firme 5 godina zbog zamjenika pravobranitelja