Zoran Ćurguz: Zašto sam napustio FK Radnički 

Piše: Sadik Sinanović

U četvrtak 07.04.2016 godine u svojoj kancelariji na Saobraćajnom fakultetu u Doboju, našu ekipu ugostio je dekan ovog fakulteta, Zoran Ćurguz. Sada već bivši šef stručnog štaba FK Radnički govorio je o stanju u klubu, svlačionici kao i o razlogu svog odlaska iz Lukavca.

 SL: Kako ste dobili posao u Radničkom?

– Došao sam na nagovor mog velikog prijatelja Samira Džambića, koji je pratio moje utakmice i dok sam vodio dobojsku Slogu, te na preporuku Darka Vojvodića. Korektni, prijateljski odnosi, te armija navijača su ono što me dovelo u FK Radnički. 

SL: Kakav je Vaš sistem rada, da li ste imali potrebne uslove za ispunjavanje svojih ciljeva?

– Poznat sam kao trener, koji gaji takav način igre koji se zasniva na treningu s loptom, te zahtijevam aktivnu igru. Prva i najveća moja zamjerka je teren u Lukavcu koji je u katastrofalnom stanju. Svoje taktičke planove nisam mogao prenijeti igračima zbog takvog stanja terena, i često smo bili prinuđeni improvizovati, te igrati drugačije nego smo zamislili. Igrački kadar s kojim sam raspolagao ima takvu snagu i takav kvalitet da sigurno u ovom trenutku može biti među prvih 5 ekipa u ovom rangu takmičenja. To je jedna ekipa koja se bez obzira na sve, uvijek drži zajedno što je jedna lijepa timska osobina. Međutim, naš dobar rezultat je izostao zbog grešaka mene kao šefa u tom trenutku, mojih igrača i upravnog odbora sa kojim sam sarađivao. 

SL:Bez obzira na probleme na koje ste nailazili, ostvarili ste veliki uspjeh u kupu koji je realno malo ko očekivao

– Ispostavilo se da nam je KUP takmičenje na kraju zadalo najviše glavobolje, jer nismo imali potrebnu širinu na klupi kako bi se borili na dva fronta. Odigrali smo odlične mečeve protiv Olimpica, Travnika i Radnika, klubova koji su organizaciono i igrački visoko iznad nas, ali se ipak nije primijetilo da Radničkini igra niži rang od navedenih klubova. 

SL: Koje su to greške koje su uticale na ovako loše igre Radničkog?

– Jedan ozbiljan sportski kolektiv, koji je od velike važnosti za zajednicu ne mogu voditi samo dva čovjeka, previše je obaveza i odgovornosti, kao i tereta koji su tadašnji predsjednik Kenan Pekarić i sekretar kluba Zlatimir Omerović morali iznijeti. Što se tiče finansijske situacije u tom periodu, moram pohvaliti ispunjavanje obaveza prema igračima (plate i ugovorne rate) te prijateljski odnos prema igračima i napraviti zamjerku na stanje terena koji nam nije dozvoljavao da igramo svoju igru. Moji igrači su zajedno sa mnom kao šefom krivi za stanje na tabeli. Oni su sigurno mogli bolje, iako možda ni ja nisam izvukao njihov maksimum, ili ih dovoljno motivisao. Moram naglasiti i to da je velika sreća za FK Radnički bezrezervna podrška općinskog načelnika, koji je mnogo puta dolazio i na naše gostujuće utakmice i ja mu se na tome zahvaljujem. To malo koji klub ima i to je velika stvar za klub. 

SL: Šta se desilo u svlačionici pred ključnu utakmicu sezone?

– Zakazao sam sastanak sa igračima kao i prije svake utakmice, kako bi uradili pripremu i analizu meča. Mujagić, igrač iz prve postave kasni na sastanak dvadesetak minuta, a radi se o ključnoj utakmici za nas. Dečko je poslao SMS, ali bez nekog razloga kašnjenja. Plan utakmice sam napravio bez njega u prvoj postavi, jer nisam znao ni da li će se pojaviti, međutim u pola sastanka se pojavio i izvinio za kašnjenje. Ostavio sam ga na klupi a drugi igrač se pripremao i spremio za utakmicu. Nakon sastanka prilazi mi Mirsad Halilagić sa riječima “STAV UPRAVE JE DA MUJAGIĆ MORA IGRATI“, nakon čega ga pitam da li je siguran u te riječi, jer sam iz nekih klubova već odlazio baš iz tih razloga a što je on znao. Međutim, Halilagić mi odgovara “Kada je sve nakaradno, neka bude i to”.

To je trenutak u kojem sam odlučio da napuštam FK Radnički, a vjerovatno i fudbal. Vratio sam se i rekao Mujagiću da igra i da se spremi za a njegovom kolegi da se presvuče a da ja nakon ove utakmice dajem ostavku. Mujagić je nakon toga molio Halilagića da ne reaguje, te da ispoštuje moju odluku, priznao je svoju grešku te rekao “Šef je upravu”, ali je Halilagić ostao pri svom stavu. Mujagić je postupio korektno u toj situaciji, ali ni dan ranije se nije pojavljivao na treningu na kojem smo uvježbavali prekide (iz prekida smo savladali Metalleghe), na utakmicu je kasnio, a s obzirom da mu je ovaj klub dao sve takvo ponašanje je moralo biti kažnjeno. Ja sam ispoštovao odluku uprave, pogazio svoje planove, “prešao preko sebe” i ubacio Mujagića u prvu postavu. Rekao sam igračima da mi je ovo zadnja utakmica i tražio od njih da je odigraju za mene. Želio sam da se pobjedom protiv lidera oprostim od Radničkog i vjerovatno bh fudbala. Hvala im od srca za onakav veličanstveni preokret. 

SL: Vaš tim je preokrenuo protiv lidera na tabeli…

– Metalleghe je kvalitetan tim, sa dobro uređenom klubskom politikom. Rano smo primili gol, i nervoza je učinila svoje pa je kapiten Kuduzović zaradio crveni karton čime nam je vjerujte učinio uslugu. Gosti su tada pomislili da je sa njegovim isključenjem utakmica gotova te se potpuno opustili, što je nama dalo priliku ta preokret što smo i učinili.

SL: U tekstu koji je naš portal objavio prije nekoliko dana, pojedini igrači su optužili Vas da niste bili prisutni na treninzima, govorili o lošoj situaciji u klubu i dugovima prema njima, da li ste upoznati sa pričom?

– Kompletna lukavačka sportska javnost je prethodnih dana na neki način nasjela na priču iz svlačionice Radničkog. Ja sam dekan na Saobraćajnom fakultetu, predavač u N\FSBiH sa PRO licencom i tada trener Radničkog. Iako sa puno obaveza na trening nisam došao samo dva puta iz opravdanih razloga (smrtni slučaj u porodici, te obaveze prema savezu). Igrači su ti koji su u pola priprema odbili da treniraju u Bokavićima, pod izgovorom da im za to nije uplaćena naknada za prevoz. Sad da ja vas pitam, koliko je to novaca potrebno za putovanje od Lukavca do Bokavića? Na taj su način nanijeli veliku štetu sebi kao sportistima, klubu i meni kao treneru. Dešavalo se čak da treniram i sa šest igrača za vrijeme tog njihovog štrajka. 

SL: Imate li informaciju zbog čega su igrači stupili u štrajk?

– Dolaskom nove uprave, došlo je i do određenih promjena. Zbog nedostatka novca desilo se kašnjenje jedne plate za koju smo svi znali da će biti isplaćena u petak. Bez obzira na to, igrači u četvrtak odbijaju trenirati, iako je isplata u petak, a ključna utakmica za nas u subotu. To je za mene neshvatljivo. Pa ako uzmete za primjer samo jednog igrača Radničkog iz napada, i sve probleme koje je donio klubu zbog narušavanja discipline te bespotrebnog dobijanja kartona, onda je računica jasna. Taj napadač je na ime raznih kazni i svojih propusta morao ostati uskraćen za 1.900,00 KM, a trenutno mu se duguje 700, 00 KM. Niti jedna od zarađenih kazni mu nije naplaćena, a on je taj koji prvi odbija da trenira zbog navodnog duga prema njemu. Istog igrača sam molio da ne dobije karton jer mi je potreban za slijedeći meč, da bi u 85-oj minuti zbog prigovora dobio karton i suspenziju za naredno kolo. Izračunajte da li je njemu klub nešto dužan.

SL: Kada je krenuo pad Radničkog?

– Imali smo dobar start prvenstva, i opet je utakmica protiv Metalleghe u Jajcu bila ključna. Tada su domaćini preokrenuli i slavili sa 2:1. Za tu utakmicu UO odlučuje da kazni igrače, za šta ih ja molim da ponište odluku jer se radi o prekretnici sezone koja je lako mogla otići u nekom drugom, boljem smjeru. To je bio loš tajming za kažnjavanje, nakon čega su počele pobune igrača, stvaranje klanova i na kraju su iz kluba otjerani Jahić i Baščelić. 

SL: Što se tiče promjena u FK Radnički, po vašem mišljenju, od čega treba krenuti?

– Radnički, kao ni bilo koji drugi klub ne može funkcionisati bez disciplinske komisije, niti bez jasno određenih pravila ponašanja i odnosa prema klubu. Druga stvar, koja je možda još i bitnija, je revidiranje plata/ugovora igrača. Plaćanje igrača ne može biti izvršeno po dogovoru, nego po učinku, npr za 12bodova -120% plate, za 9 bodova – 100% plate, za 7 bodova – 70% plate i za 5 bodova – 50% plate, ispod 50% se ne ide. Na taj način igrači bi pružali puno više. Igrače morate nagrađivati za rad, ali i kažnjavati po zasluzi. 

SL: Šta ste učinili za FK Radnički?

– Radnički će se i dalje boriti za opstanak, ali sam ih ostavio u jednoj lagodnoj situaciji gdje sami odlučuju o svojoj sudbini. Indirektno sam donosio novce u klub, znalo se desiti da igrači nemaju iste trenerke pa sam preko sponzora izvršio kupovinu sportske opreme, i to u dva navrata, samo da bi izgledali kao kolektiv. Radi se o ukupnoj vrijednosti oko 14.500,00 KM. 

SL: Da li bi ste se vratili u Radnički?

– Ako sam ja taj koji će donijeti opstanak, dolazim odmah, ali u nekim drugim uslovima.

SL: Poruka za igrače i navijače Radničkog

– Sve su to igrači koji imaju kvalitet za puno više od ostvarenog. Imate jednog Kuduzovića koji je veliki borac na terenu, i veliki čovjek van njega, i da mu se nije desio taj nesretni slučaj na zimskoj pauzi pokazao bi puno više. Imate Jogunčića koji je najbolje ocijenjeni stoper lige, Konjhodžića koji je veliki profesionalac itd. Oni mogu puno više ali nedostaje karaktera i ja im poručujem da istraju u borbi za opstanak. Navijači su u Lukavcu posebna priča. Puno je lakše igrati pred punim tribinama, oni najvatreniji zaista vole klub  i pružaju veliku podršku, i ostale tribine bi se trebale ugledati na onu južnu. Oni uz ovaj klub moraju ostati do samog kraja. 

Poseban navijač

– Želio bih ovim putem da pozdravim navijača koji na utakmice dolazi u invalidskim kolicima. Zaista me obradovao njegov poziv nakon što sam podnio ostavku. On je preko informacija došao do mog broja, pozvao me da pita da li je istina to što se piše. To mnogo znači i dokazuje kakve Lukavac ima navijače.

Ekipa našeg portala se ovim putem zahvaljuje Zoranu Ćurguzu na izdvojenom vremenu i srdačnom dočeku, te profesionalnoj analizi situacije u klubu i na terenu.