fbpx

U susret Pravoslavnom Božiću u Puračiću

7 min. za čitanje

Piše: Mihad Sakić

U svom radu prof. dr. Edin Mutapčić pod naslovom „Područje današnje općine Lukavac u XV i XVI stoljeću“ objavljenom u Zborniku radova, kulturno historijsko i prirodno naslijeđe općine Lukavac, nastalom na naučnoj konferenciji održanoj 31.10.2015. godine između ostalog je zabilježio:“U narednih 15-ak godina (do 1548. godine) stanje je slično. Tako Puračić te 1548. godine ima 22 kuće, od čega muslimanskih 7, nemuslimanskih 14, u selu živi i primićur Radosav, koji drži baštinu Milka. Prihodi sela iznose 4.747 akči, najviše od pšenice. Prvi su popisani (1548) Šahin, sin Vukadina, i Jusuf, sin Grgura (Katastarski popis Zvorničkog sandžaka iz 1548).“

Navedeni podaci nedvosmisleno ilustruju viševjekovnu multietničku i multireligijsku tradiciju Puračića. Pravoslavlje je na prostorima Puračića prisutno gotovo svo vrijeme trajanja Osmanske vlasti. Pravoslavna crkva odigrala je značajnu ulogu u razvoj i širenje pismenosti među srpskim i drugim pravoslavnim stanovništvom na području Puračića i šire. Mr. Mirko Nikolić u svojim zapisima iznio je podatke da je Srpska osnovna škola u Puračiću postojala 60-tih godina XIX vijeka. Prema njemu dostupnim podacima ova škola je i zvanično otvorena 1875. godine, jedno vrijeme radila je u parohijskoj kući, zatim u kući Todora Lukića, sve do 1885. godine kada je izgrađena školska zgrada. Kao prvi učitelj, Nikolić je zapisao, bio je Stevan Vasiljević, rodom iz Babica Sprskih. Za vrijeme Osmanske vlasti u Puračiću je u tzv. Gornjoj čaršiji izgrađena pravoslavna kapela. Ovaj objekat svoj značaj počeo je gubiti nakon izgradnje crkve (Hram Sv. proroka Ilije, 1881. godine). Doduše, kapela je postepeno devastirana da bi definitivno krajem 70-tih godina XX stoljeća izgubila svoju ulogu. Na mjestu gdje je postojala kapela ostao je određeni broj kamenih elemenata koje je bivši sveštenik, protojerej Dragoljub Milovanović, poznatiji kao pop Drago, u 80-tim godinama XX stoljeća prenio u crkveno dvorište, ali su vremenom ti elementi gotovo potpuno isčezli. Puračićka crkva, Hram Sv. proroka Ilije, od strane Državne komisije BiH za nacionalne spomenike, proglašena je 2007. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Prema nezvaničnim podacima na području mjesne zajednice Puračić do rata 1992. godine živjelo je blizu 500 stanovnika sprske nacionalnosti. Ratna dešavanja ostavila su teške posljedice u smislu drastičnog smanjenja broja stanovnika srpske nacionalnosti a samim time i pripadnika pravoslavne vjere. Tokom rata u Puračiću je ostalo nekoliko desetina građana srpske nacionalnosti. Među tim stanovništvom kada je u pitanju zaštita imovine Sprske pravoslavne crkvene imovine, brinuo se mali broj parohijana.

Fotografija iz 1993. godine, u dvorištu porodice Stanković. Na slici su Bosiljka – Cika Trakilović-Stanković, Mihad Sakić, Miloš T. Jovanović, Miomir Trakilović i Dušan Trakilović.

Oni su imali podršku od strane Ratnog štaba mjesne zajednice Puračić. Ova podrška ogledala se u zaštiti i čuvanju objekta crkve, parohijskog doma, starog Prosvjetinog doma, sprskog pravoslavnog groblja „Brdo“, te zaštiti prava i sloboda svih građana koji su u to vrijeme živjeli u Puračiću. Veliku ulogu u očuvanju i radu crkve i njegovanju srpskih-pravoslavnih običaja i tradicije imao je Tomislav Jovanović. Ovaj čovjek preminuo je 2008. godine i od tog perioda njegov istinski nasljednik je Miloš T. Jovanović, koji je i u periodu rata i neposrednog poraća  odigrao ogromnu ulogu u očuvanju identiteta kako crkve tako i njegovanju vjerskih i drugih običaja puračićkih parohijana. U periodu od 2005. pa do 2016. godine u Puračiću je službovao sveštenik, jerej Slavko Pantelić.

On je ostavio značajan trag kroz svoj rad i djelovanje, ali je iz nekih razloga premješten na službu u drugu parohiju. U protekle 3-4 godine službu u Hramu Sv. proroka Ilije obavlja jerej Jelenko Lazić. Puračićki Srbi uvijek su poklanjali odgovarajuću pažnju obilježavanju Božića, velikog hrišćanskog praznika. Tako je i ove 2020. godine Miloš T. Jovanović poštujući porodičnu, nacionalnu i vjersku tradiciju pokrenuo određene aktivnosti na pripremi i obilježavanju Božića. Nekada davno za Badnjak se brinuo Momir Bilanović poznatiji kao Mićo Kazandžija. U novinama „Puračić“ br.1 objavljenim uoči vašera 2006. godine stoji i prigodan tekst kojeg evo objavljujem uz ovaj kratki zapis.

Najpoznatiji puračićki slastičar, rahmetli Asim Begić, vlasnik čuvenog „Bosfora“ sve do svoje smrti uvijek je znao počastiti vjernike kako je volio kazati „braću pravoslavce“ svojom tahan i bijelom halvom. Asim je tu naviku i običaj naslijedio od svog oca Bege. To pravilo za Asima važilo je povodom Božića, Petrovdana i Ilijindana.

Danas, 5. januara 2020. godine, Miloš T. Jovanović sa svojim prijateljima: Mehmedom Bašićem, Minelom Bjelobrvićem, Semizom Vilićem, Željkom Krivokapićem i Stojanom Simićem, priprema Badnjak za Božić.

Palenje Badnjaka obavit će se u ponedjeljak (06.01.2020. godine u 16:00 sati) u neposrednoj blizini Hrama Sv. proroka Ilije, a sveta božićna liturgija bit će upriličena u 08:00 sati 07.01.2020. godine u istom hramu. Čuvar srpske-pravoslavne tradicije u Puračiću, Miloš T. Jovanović, pobrinuo se da i ove godine sve bude po pravilima i propisima. Kako je nekad zapisao Mujaga Ćosić, kompozitor u pjesmi „Puračiću, čaršija te krasi“:

Kada dođem, što je gledat lijepo
malu varoš, puračke ljepote.
Staru bukvu a još pod njom česma
tu se pjeva sevdalinka pjesma.

Šta je želim, to ja neću kriti
svoje gnijezdo tu ću i ja sviti.
Puračiću, čaršija te krasi
naš ponosu, uvijek lijep da si.

Miloš je istinski baštinik pravoslavlja i zaštitni znak puračićke tradicije.

Puračić sa svojom tradicijom prkosi zubu teških vremena. Puračić ima ljude, kada imaš ljude imaš i čaršiju. Takav primjer čovjeka, građanina, vjernika, a prije svega zaljubljenika u puračićku čaršiju danas je oličen u Milošu T. Jovanoviću. Sa potpunim pravom ovaj humanista nastavlja tradiciju koja je zapisana u jednom dokumentu s kraja XIX stoljeća:

„Mi,

Predstavnici srpske pravoslavne crkveno školske opštine u Puračiću, dajemo na znanje onima koji će pošlje nas doći, ovo što šljeduje:

Svim pripadnicima pravoslavne vjere želim srećan Božić uz tradicionalni pozdrav „Mir Božiji, Hristos se rodi“.

Podijeli ovaj članak
32 komentara
Subscribe
Notify of
32 komentara
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments

Sretan praznik zelim svima koji ga slave.Dajte sta za nacelnika dugo nista nije bilo.Izgleda ide po volji nekima pa se nepise nista u posljednje vrijeme.Pozelio sam da vidim kada se naloze ovi negativci sto im nista nevalja.

Hasane, lati se polikite pa citaj o demagogu iz Krtove.

Hmm,polikita… Nedostaju nam ubojiti napisi naseg Samira Sestana.Radovao bih se da nesto napise o danasnjem vaktu i vilajetu!

Prošle godine član SD ,čitaj SDA,uslikan s 3 prsta za Bozic

Mir bozji,vaistinu se rodi ! Lijepa cestitka za pravoslavni Bozic.Tipicno za Puracic,Bosnjake i Mihada Sakica. Vrijeme harmonicnog suzivota i blagostanja.Bilo jedno vrijeme koje je ,zahvaljujuci carsiji koja ima dusu,ostavilo duboke korijene u obicajima i kulturi dobrih mojih carsijana koji su ostali doslijedni sebi i onda kada je bilo vrijeme teze od najtezeg.

Kao istinsko svjedocanstvo i potka merhametluka jednog naroda, ostala je pravoslavna crkva,pravoslavno groblje.Ostade i Milos,sin Toma Jovanovica,Dobri Covjek kojemu je tesko naci premca, covjek na strazi cojstva ponesenog nekada iz Majske Crne Gore.

Iskonski mir,dobrocinstvo i izuzetna i duboka ljubav prema njegovoj i nasoj carsiji, koju je stalno pokazivao i dokazivao u svim vremenima,i onim majtezim.Jedno istinsko prijateljstvo sa piscem ovih redova,Mihadom Sakicem, razvilo se u jedno zivo svjedocanstvo koje ce ostati zapisano u memoriji svakog dobronamjernika.

Fotografija ,fotografisana u basti ispod Stankovica kuce,prem crkvi i starom orahu.

Teta-Cika,neponovljiva zena,majka mog pokojnog druga i kuma,Miomira -Miska Trakilovica,rano i prerano umrlog.

Zena,koja nam je omogucila jednu istinsku i nezaboravnu mladost. Koja nam je poklonila veliki dio svoga zivota. Koja nas je znala da prati u nasem odrastanju i da tolerira sve nase mangupluke,kasnjenja i pijanstva. Da nas ceka i doceka sa jednim dubokim i vjecnim osmijehom koji je ostao da lebdi od Puracica do Tuzle.Da nam oprosti polomljeno staklo i kljuceve tuzlanskog stana.Da nas nahrani i napoji u neko nevrijeme i sitne sate kada se sabah radjao u ezanu Omer-Efendije i Mrahorovic Efendije, sa nase dzamije.

Jedan pjevajuci zivot koji se savrseno uklapao u zvuke harmonike ,nasega Stojke Simica i prvog vokala ,jarana -Nemke Prelica.Pjevao je i Kico slabinac ,sa jednog gramofona,”Zbog jedne plave zene”.Bijase to duboka emocija naseg druga i kuma Miluna koja se pretvarala u izjavljenu ljubav na cosku Meharica,prema Devetackoj.

Teta Cika bijase druga polovina moga jin-jana.Neraskidivi dio mojega vaspitanja.Moje pravicne ali stroge majke,koja nije mogla,ili nije znala da nam pruzio dio toga sto je Teta Cika znala.

Zelio sam samo da se samo zahvalim na lijepim zeljama,ali eto… Ne preostaje mi nista drugo nego da napisem,nekada-SVE.

Mir bozji,dobri Ljudi Moji Mihade, Minele,Mehmede,Semize. Mir Bozji,Hristos se rodi,Milose,Zeljko i Stojane!

Hvala Mihadu na odlicnom tekstu i Milenku na tome sto je svoje lijepe uspomene podijelio sa nama. I svakako, svim pravoslavnim vjernicima Sretan Bozić.

@the clash Hvala ti na lijepom komentaru i cestitanju.

Vaistinu se rodi.Milenko, Mile.Mihade ..dok je Vas bit će i Čaršije.

Borac Armije BiH. Hvala ti cestitanju i lijepom misljenju protkanom optimizmom.

Ispravka.
,,Puracki pravoslavci ,, a ne Srbi. Srbi su u Srbiji.
Svi smo bosanci a po vjeri neka bude tko sta zeli.

@Miri očito neznaš ni sam ko si, a daješ sud nama koi se izjašnjavamo da smo Srbi…nije to lijepo od tebe, nego gledaj u svojoj avliji da je sve kako treba a druge pusti da zive svoj zivot…Mir Bozi Hristos se rodi

U Srbiji su Srbijanci. Srba ima po cijelom svijetu.

Ovi nasi sto su otisli u Njemacku, nisu izgubili etnicitet i postali Nijemci, isto ko ni Turci, Kurdi i ostala mraka po Njemackoj.

Pravoslavlje na nasim prostorima se ne moze izjednaciti samo sa jednim narodom.Srbi jesu najbrojniji,ali ne i jedini. Moj primjer to najbolje pokazuje .I po djedovskoj i roditeljskoj liniji moji preci su iz Crne Gore i dalji i blizi..Iz Crne gore prije 1918.koja je imala i drzavu i crkvu.Onda se desila 1918.kada smo svi “prekomandovani” u Srbe i SPC,sto ne odgovara ni pravu,ni povijesti ,ni istini.I svi dobro znamo kakve probleme i dan-danas ima Crna Gora sa Srbijom i srpskim nacionom i SPC.E,sada ,kao etnicki Crnogorac sam rodjen u Bosni I Hercegovini i kao takav moja rodna gruda je Bosna i Hercegovin,Tuzla,Lukavac,Puracic.I svi koji smo tu rodjeni,odrasli i zivjeli ,smo bili i priznati i poznati kao Bosanci i Hercegovci,bez obzira na religiju.Jezicki i pravopisno gledano,drzavljani Srbije su Srbijanci,a ovi iz R.Srpske-Srbi sa jednom religijom i crkvom.Prakticno gledano,svi se osjecaju Srbima i imaju SPC i tu nema nista sporno.Sporno je sto svoju naciju i crkvu svo ovo vrijeme permanentno namecu i drugima.Da nije toga,puska ovdje nikada ne bi pukla niti bi icija majka zakukala.I jos nesto,krucijalno.Neka mi neko pokaze negdje gdje su Srbi velika vecina,da se odnose prema drugim vjerama i nacijama kao sto je slucaj u Puracicu.,kako se Bosnjaci odnose prema Srbima i pravoslavcima.Na zalost,toga odgovora jednostvno jos -nema. Srbe, i ne samo Srbe,Puracani su drzali ko malo vode na dlanu. NITI JEDAN COVJEK,POGOTOVO SRBIN,NIKADA NIJE PROTJERAN ILI POBJEGAO STO JE MORAO.Nasi, puracki Srbi, su na pocetku rata, od strane SDS, “prekomandovani “na Ozren.Prije rata ,jludi su se selili iz raznih razloga.Mene je zivot i sticaj okolnosti odveo,ali moja jedina rodna gruda je Bosna i Hercegovina.Lukavcanin po rodjenju i Puracak po ubjedjenju i cuvenju. Sada posjedujem austrijsko drzavljanstvo i veoma volim i postujem drzavu koja mi je mnogo dala.Kad sve saberem i oduzmem( Crna Gora-Bosna i Hercegovina-Austrija ,suma.sumarum je da sam samo -covjek.Zato je i Zeljko Krovokapic. svio gnijezdo u Puracicu Ja sam vjencani kum Ceda Krivokapica ,jednog izvrsnog covjeka .Inace Krivokapici pripadaju Cucama,pitajte Zeljka.Upoznao sam ga jedne prilike u Puracicu i odmah mi je bilo jasno da mu je cojstvo vrlina.Mir bozji svima !
P.S.Bozic je prosao,dolazi nam Bajram.Valja nam cestitati i veseliti se.Jos Begici peku halvu…

Ja ne znam o čemu ti pričaš. Da li lažeš sebe ili si neinformisan. Izguglaj naslov Zijad Srabović i ostali na sajtu detektor.ba pa pročitaj kako su prošli Srbi koji su ostali u Puračiću.

Zrtve su oni koji neopravdano ispastaju. na bilo koji nacin. Zaboli necija psovka,neopravdana optuzba.Zaboli i samar ili bilo kakva psiho-fizicka kazna. Zaboli nepravda.I za sve postoji zakon.Ali ,nisu sve zrtve iste .Niti nacin na koje je neko djelo pocinjeno,niti njihov broj,niti intenzitet.
Zrtve u ovome slucaju su ipak zive i svjedoce. I pocinioc-i nema-ju nikakve veze sa Puracicem i Puracanima.
Zivi su puracki Srbi ,koji su rat prezivjeli sa svojim komsijama u Puracicu.Oni su zivi svjedoci.Samo zrtve koje j velikosrpske soldateske potpuno drugacije.One ne mogu ni da svjedoce.Sve su mucki pobijene.
I u Srebrenici,i tuzlanskoj kapiji i sirom stratista BiH-e.Jos nema katarze,jos nema,zala,jos nema prave odgovornosti.I jos se pocinioci ovih gnusnih zlocina stite, slave i njima podizu spomenici. Ovdje se niko od pocinilaca nedjela ne slavi, niti im se spomenici podizu. Nedjelo i zrtve postoje u ovome bespotrebnom i uzasnom ratu,ali ipak se izmedju njih ne moze staviti znak jednakosti.Jer sve nije isto: niti uzrok,niti posljedica.

Ja ću se složiti da je većina Puračkih domaćina bila čestita u ratu ali nigdje nisam pročitao da se iko ogradio od počinilaca zločina nad Srbima u ratu.Ni pojedinačno niti MZ kao institucija.Djed Nikola svakako nije svjdočio pred Sudom BiH a pitanje je šta bi se desilo sa vojno sposobnim Srbima da su ih zatekli u svojim kućama.Istina nije crno-bijela a tvoji stavovi nisu ni blizu istine.O autoru teksta sve najbolje. Bio i ostao veliki čak i kada je bilo najteže.Čestitim Puračanima,Bošnjacima,veliki pozdrav i priznanje na svim lijepim djelima kojih neosporno ima. Akcija na Puračkom groblju je najbolji primjer za to.

I da…Kao predratni žitelj Puračića i pripadnik VRS osuđujem sve zločine nad nevinim Bošnjacima .Stidim se toga iako nisam učestvovao niti ičim doprinio da se to desi.O uzrocima i posledicama sukoba će istorija dati svoj sud ali bi bilo strašno da ne izvučemo pouku za neka buduća vremena.Znam da se vrijeme ne može vratiti ali i kao ateista vjerujem da pravda postoji i da će počinioce zločina svakako stići.. Crkva u Puračiću? Pop Drago u Beogradu vjerovatno često pomisli na nju sa osmjehom jer mu je mnogo para donijela. Možda i jeste spomenik kulture ali i pored popa pred rat je tu bilo dosta mračnih faca koji se ne mogu pohvaliti čojstvom. Po meni su to tada bili ipak samo zidovi. Posleratni pop Slavko joj je mogao dati dimenziju spomenika kulture.Imao sam čast upoznati ga ali njegov odlazak pokazuje da smo daleko od razuma i normalnih odnosa.

Fino zboriš komšija.I fino primjećuješ.Djed Nikola je žrtva neke budale koju vjerovatno nije niko kontrolisao u III smjeni, niti ga organizovao.Proces je pokrenut- budali će se suditi i osuditi. Budala vjerovatno nije Puračak.Vaga zločina nije izmišljena, ali da je ima ovo bi bila mrva spram organizovane Srebrenice, Prijedora …Ali i za mrvu će se odgovarati na ovoj strani.Ali šta se dešava na drugoj strani. Zločinci se slave, plakatiraju. po njima se nazivaju institucije.Hvala tebi što se stidiš i ograđuješ od zločina i dok je takvih postoji nada da će se u budućnosti pojaviti snage koje će nas ponovo povezati na zajedništvo.To bi bio jedini garant da se istorija ne ponovi.I da puške ne vise na klinovima već budu vraćene MUP ovima i uništene.Drago mi je da se sjećaš predratne situacije i popa Drage, sjeti se i Mlinara Slavka i Karadžića koji je dolazio u njegovu vukojebinu.Sad mi na kraju kaži kako ste skoro do jednog napustili Puračić, na par dana pred početak sranja u Tuzli.A da stvari niste izvukli, šta su Vam rekli, kako su Vas organizovali? Šta znači ograđen tor žicom u Sižju ? i sl. Šta misliš da li je to organizacija i kako je porediti sa budalom koja je djedu Nikoli presudila?

Ako ti stvarno misliš da su mlinar Slavko,Milun i slični njima bili u stanju organizovati bilo šta onda ih nisi ni poznavao.Ako misliš da su bilo autoriteti koje bi mi ostali slijedili onda nisi poznavao nas.Ipak,oni su tada bili u koaliciji sa SDA,vezali su zastave na mitinzima pa bi ti trebao pitati Senka Osmanovića na primjer kako ih je odabrao za pajtaše i saveznike.Senko me na dan izbora fizički napao jer sam cijepao plakate SDS a u Puračiću.Odbranila me policija a za istinitost mojih riječi možeš pitati Haćeta ,Iskru i velikog Senada Gegu kog ovim putem pozdravljam.Zašto smo otišli bolje je reći zašto sam ja otišao?Tolika količina oružja kod Patriotske lige i rezervnog sastava JNA nije svakako najavljivala veliko slavlje na kojoj bi se pucalo.I lud je vidio da se nešto ružno sprema i da je zli duh iz boce oslobođen.Mogla se birati samo strana,u ratu neutralnih nema. Ozren je bio izbor jer je obećavao živu glavu u sledećih par dana dok sve ne prođe i budale se ne dogovore.A iste te budale se evo ne dogovoriše ni do današnjeg dana.I dalje su na vlasti,od svega napraviše unosan biznis i potpirujući mržnju i netrpeljivost vladaju gotovo tri decenije.Nisu li u koaliciji na raznim nivoima i dan danas? Nisu li vjerski službenici njihova desna ruka kojoj se velikodušno oduže čim prigrabe vlast i dočepaju se novca iz budžeta?

@jugoslaven.Postujem dijelove tvojih stavova. I istina nije crno-bijela ,nego jedna , cjelovita i nepobitna:razbijanje Jugoslavije i svodjenje na “veliku Srbiju” je bilo planirano u glavnom gradu Srbije-Beogradu i sprovodjeno putem “republickih filijala” od Slovenije do Makedonije.Najstrasniju cijenu velikosrpske agresije je platila Republika Bosna i Hercegovina i Bosnjaci.I to je nepobitno.U svakome ratu se gine i desavaju zlocini.Samo ne u omjerima koji bi mogli biti”fifti-fifti”. Pogotovo u nametnutom ratu Bosnjacima koji im je bio nametnut i kojeg su docekali skoro nenaoruzani za razliku od Srba koji su udarili svom snagom jer su imali 90% naoruzanja bivse JNA. I prije rata Ozren je bio pun oruzja dok je Puracic imao nekoliko pistolja i lovackih pusaka,sve sa dozvolom.Poslije su se i Bosnjaci naoruzavali kako su znali i umjeli .Bilo je pitanje GOLOG OPSTANKA. Tako je bilo i u Puracicu.Istna se ne moze pobiti nikakvim pretpostavkama kao “.. pitanje je šta bi se desilo sa vojno sposobnim Srbima da su ih zatekli u svojim kućama…”Samo jedan primjer ljudina Milos Jovanovic je bio Srbin ,vojno sposoban.Ostao je kao zivi simbol prosle i danasnje istine.Zdravka Bilanovica je ispratio cijeli Puracic.Poslije rata se doselio Crnogorac Zeljko Krivokapic i nasao svoj dom u tome Puracicu. I ja sam dolazio i dolazim poslije rata.Toiko dobrodoslice, dubokih suptilnih osjecanja NIKADA I NIGDJE NISAM OSJETIO. Vec oboljeli otac Mihada Sakica,rahmetli Avdo ,me je docekao na poststelji.Zagrlio me,poljubio i zaplakao.Od srece uz rijeci;Milenko, srecan sam sto sam dozivio da te vidim. ”
Mislim da mozes zamisliti kako mi je bilo. Dusa mi se kidala od duboke boli.I sad dok ti ovo pisem ,sa skoro 66 godina, suze ne mogu zadrzati. tako je bilo u mome Puracicu.Bacici,Dervisbegovici,Burgici,Cosickici,Catovici.Tinjici,Sakici,Dugonjici,Fatusici,Sarajlici,Dedici,Glibanovici,Tufekcici ,Mrahorovici,Milinkici,Ahmicevici,Camdzici,Osmanovici…Sad su me ophrvale emocije i nisam ustanju da dalje pisem. Nastavicu sutra…

Tvoje stavove ne mogu i neću više komentarisati jer u njima ima gluposti i nebuloza a na tom nivou su argumenti nemoćni. Izvini.Ovo se ne odnosi na dio teksta o čestitim ljudima i porodicama koje pominješ.

Nogici,Bajrici,Hodzici,Jasasrevici,Morankici,Osmici,Mehinovici,Muminovici, Handanovici.Turkici,Mahmutovici…Sve same cestite i velike FAMILIJE.I ne samo domacini,nego i njihovi cerke i sinovi-omladina.Omladina koja je morala da zivote da braneci se od bestijalnog granatiranja Puracica.A Sinovi odose u vjecnost .SIN VELIKOG JUGOSLVENA,TITOVOG MORNARA,Galiba Tinjica; pa Kriger,kojega moja sjana drugarica Vesna nikada nije prezalila;sin Handanovic Bahrije mirnog i smjernog covjeka,koga ubi prva granata mucki ispaljena na centar carsije na civile…Mucko granatiranje Tuzle,Lukavca.. O Sarajevu da ne zborim.Preko 430 dzamija porusenih …Logori i logori… Ako sve ovo smatras nebulozama i glupostima,onda aferim” Jugoslove n” ! Mene licno,iako se sigurno znamo, mozes mrziti ,pljuvati ,ignorisati… sve to mozes.Ali nemoj i ne mozes ISTINU.Kamo srece da je ovo sto pisem svih ovih godina moja konstrukcija , laz ili nebuloza.KAMO SRECE,ali nije. Pisem javno ,imenom,prezimenom .Nego,sto se ti ne potpisa? I taj odgovor znam-bojis se “svojih” i razumijem te . U carsiji je sloboda ,sve mozes zboriti i pisati,bez straha i poprijekog pogleda. Ipak te respektujem za dio one istine koju su rekao .Ostaj mi zdravo i pisi i dalje .Bolje bi bilo svima…

Miljenko moj kralj

Ti Milenko stvarno toliko lupas da sam se umorio citajuci tvoje komentare. Razumijem da si u Lukavcu, da si pacifista itd ali ujedno ne mozes biti veci Bosnjak od Bosnjaka niti katolik od Pape. Ako ne mozes da se odlucis za sta si i ko si onda se barem mani smaranja drugih ljudi ovde uvijek “pisajuci niz vjetar”. Te si bosanac, te crnogorac, te velika Srbija te ovo. Da covjek ne zna, rekao bi da je onaj jadni Komsic u pitanju.

Mihad kaze :Ratna dešavanja ostavila su teške posljedice u smislu drastičnog smanjenja broja stanovnika srpske nacionalnosti a samim time i pripadnika pravoslavne vjere.
Ispravka: Ratna dešavanja ostavila su teške posljedice u smislu drastičnog smanjenja broja stanovnika nesrpske nacionalnosti a samim time i pripadnika svake druge vjere osim pravoslavne.

90% stanovnika srpske nacionalnosti a samim time i pripadnika pravoslavne vjere iz Puracica je otislo na Ozren 91 po uputama sds-a i ostalih srpsko crnogorskih radikala (plave koverte sa uputama).

Malo ste se zeznuli, Puračić je od 46 u nemilosti zbog zelenog kadra i ostale stoke kako su je nazivali lafo jugosloveni. Puracani postuju tudje, dokaz je crkva a sada vec manastir ali na svoje ne daju. To najbolje znaju muhadziri koji su bili u puracicu i koji su ostali u njemu ili se rado vracaju.

Puračić je ostao bastion bošnjaštva i jedne liberalno tolerantne sredine ali ko krene na njih tenkom vraca se konjskom zapregom, u najboljem slučaju.

Otkopan kalas i tri prsta u zraku. Nema mira dok Baja mali knindza sa radija svira.
Posten i miroljubiv narod. Nema sta.

Mir Boziji, Hristos se rodi.
Ovaj hukile nema gdje nije turio nosinu.
Al opet Puracic blablablablablabla.
Novi naziv za portal puraciclive.

Dzeko de ti turi svoju nosinu ako si pametan ko naš Mihad, Pišeš ovdje 100 x više od Mihada i to same gluposti.Ovo što Mihad objavi jednom u godini vrijedi para. On je kulturni radnik, čovjek od pera, prof.istorije.Ako on neće pisati o Puračiću ko će ?

Sta znaci rijec “hukile” ?

Dobro i interesantno pitanje.Odrenica “hukile”se cesto uprabljala u purackom,carsijskom slengu.Oznacavala je kada neko ,bolje receno-vise osoba ,negdje nagrne tj. nahrupi-stihijski i bez razmisljanja. To je moj dozivljaj i tumacenje tog lokalizma i nije mi poznato da postoji u govorima drugih krajeva.

Mislim da se to kod nas kaze “cukile”, meko c k'o u cilim.

Dzeko,potpuno si profulo .Posto je Mihad Sakic moj komsija ,drug i prijatelj,koji je jedan od najvecih ljudi odanom miru MEDJU SVIM LJUDIMA koje poznajem,samim time zasluzuje postovanje.Osim toga,kao angaziran kronicar i univerzitetski skolovan ,akademski gradjanin, kompetentan je da dokumenta i nevjerovantan volumen sjecanja obilikuje u jedan esej koji nije samo suhoparna povijest ,nego izuzetno citljivo stivo koje ce ostati generacijama da se ne zaboravi.I jos nesto- Avdu Sakica,oca mu rahmetli ,znam i pamtim kao covjeka koji je pamtio i bio cestit i miroljubiv covjek .Znaci da je Mihad Sakic imao i sta naslijediti.