Majskim poplavama 2014.godine, rudnik Šikulje je pretrpio višemilionske gubitke, a zabrinutost radnika o samom opstanku je bila itekako opravdana. Proljetne poplave 2014. donijele su gubitak od 6 miliona KM.
Danas je situacija nešto drugačija, bar što se tiče finansijskog dijela, iako je prema informacijama sa kojima raspolažemo, opstanak i dalje upitan. Prethodnih godina trajao je izlazak iz minusa nakon poplava, a prošlu godinu je zabilježeno pozitivno poslovanje u iznosu od 1 milion KM, što je skoro beznačajno u odnosu na dobit u prva četiri mjeseca 2020.godine koja iznosi preko 5 miliona maraka.
Na prvu, mjesta za zabrinutost nema, ali su očajni rudari u molbi da se naša redakcija pozabavi ovim problemima, ispričali drugu stranu priče. “Postali smo robovi Uprave u Tuzli, kvalitet uglja nam niko ne može osporiti, a svakodnevno se podižu granice eksploatacije, pa danas imamo na Šikuljama oko 140 tona po radniku, dok Mramor izbacuje 30, a Dubrave 40 tona.”
Naš sagovornik kaže da ništa od toga ne bi ni bilo čudno, da je ulaganje u ova tri rudnika ravnomjerno. Na Šikuljama kažu investicije i ulaganja ne postoje, te rudnik služi samo da bi se iscrpio ugalj u narednih par godina. “Nevjerovatno je da dođete na posao I na oglasnoj tabli osvane interni konkurs za prebacivanje rudara iz Mramora na Šikulje. To je apsurd, godinama nije uposlen niko sa područja naše opštine, a Uprava iz Tuzle svakim danom samo povećava ciljeve. Od Šikulja žive i Mramor i Dubrave. Mi vraćamo njihove dugove, a svoju dobit dijelimo s njima.”
Naš sagovornik kaže da postoje I stvarni razlozi, odnosno vladari iz sjene, koji planski rade na urušavanju ovog rudnika obzirom da je kapacitet Šikulja podignut na 3000 tona, dok je Mramor na 800 tona, a Dubrave na 1500 tona dnevno. Radi se kažu o jasnim namjerama da se zalihe lukavačkog rudnika opustoše u narednih nekoliko godina, kako bi sa pokretanjem Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, rudnik Dubrave počeo upotrebljavati sve svoje zalihe, povećavajući na taj način cijenu uglja i ostvarujući enormnu dobit. Šikulje bi na taj način bile praktično ugašene, a maćehinski odnos Uprave Kreke prema ovom rudniku to jasno i pokazuje.
U narednom periodu rudari su se međusobno obavezali da će izvršiti pritisak na širu društveno – političku zajednicu, kako bi spasili ono što se spasiti može, jer kako kažu, “nećemo biti svjesni važnosti Šikulja, dok ih tiho ne izgubimo!”
U prilog tvrdnjama našeg sagovornika idu i dokumenti, odnosno stav sindikalne organizacije Rudnika Šikulje, na fotografijama u prilogu:
Gdje ste vi rudari bili kada se godinama iz PK Šikulje crpio novac, za eksproprijaciju su isisani milioni maraka, priča se da su pojedinici naplaćivali imovinu u ogromnim sumama i to po nekoliko puta, vi ste još tada trebali pokrenuti štrajkove i sačuvati vaše pare, ali se to nije događalo jer u taj kriminal su involvirani svi, od vrha rudnika u Tuzli do rudara u otkopu. Sada ste doćerali cara do duhara, to je samo vrh ledenog brijega kriminala i rasipništva, sada je kasno za štednju, i neka propadnete i treba, većina vas je sve ovo znala a mislili ste da su Šikulje krava muzara, deri dok ne prisahne, e pa tu je to negdje komarati.
Glavni krivac za isisavanje rudnika sikulje je rukovodilac,koji cuva svoju fotelju..krvoloci iz kreke kad bi tražili 5000 hiljada tona dnevno on nesmije pisnut..
Nazalost nisam kompetentan za ovu temu.
Samo hocu da kazem da nam treba veca lopata druze.