Lukavčanka Agadir Al-Safar Kadrić: “Po dolasku u Emirate dobila sam poziciju o kojoj mnogi sanjaju”

Na popularnom Bliskom istoku, tačnije u Abu Dhabiju locirali smo uspješnu Lukavčanku sa, nadasve, zanimljivim i nesvakidašnjim zanimanjem.

Lukavčanka, arapskih korijena Agadir Al Safar Kadrić, je diplomirala Žurnalistiku na Univerzitetu u Tuzli. Kako se nije pronašla u novinarskoj profesiji, otisnula se u PR-ovske i marketinške vode. Sa iskustvom koje je stekla u BiH, preselila se u UAE i tamo dobila posao iz snova – guest relation officer je VIP odjeljenja bolnice Danat Al Emarat for women & children, koji je odvojeni odjel, specijalno dizajniran za pacijente i posjetioce koji vole luksuz, raskoš i vrhunsku hotelsku uslugu u bolnici. Intervju za zenski.ba prenosimo u nastavku:

“Još uvijek je rano govoriti o mom poslovnom uspjehu ovdje, obzirom da sam došla prije svega 8 mjeseci, ali jako brzo sam napredovala i što je najvažnije poslodavci i menadžment su prepoznali moj kvalitet i ambiciju“, ponosno ističe naša sagovornica.

Kada ste odlučili da će ovaj poziv postati Vaš životni?

Onda kada sam počela da tražim šta je ono što volim i što me ispunjava, a da nije striktno novinarstvo, u kojem se jednostavno nisam pronašla. Tako sam sasvim slučajno svoj put pronašla u marketing agenciji kao PR menadžerica, ali sam ujedno bila zadužena i za organizacije raznih evenata i protokola istih, što je za mene bilo nezaboravno iskustvo.

I evo me sada na drugom kontinentu, miljama udaljena od svoje zemlje, ponosno nosim epitet uspješne poslovne žene koja je po samom dolasku u Emirate dobila poziciju o kojoj mnogi sanjaju. Jer, doći u nepoznat svijet potpuno drugačijih običaja, tradicije i kulture, drugačijeg stila života, a ostaviti svoj dom i sve što imaš i krenuti ispočetka u nekom drugom svijetu je baš pravi izazov. Za ovakve poteze treba hrabrost, a Boga mi, i ludost. Ja sam izgleda imala oboje.

Šta je najljepše što Vam Vaš posao donosi, ono zbog čega ga najviše volite?

Najljepše je to što svakim danom imam prilku upoznati nove ljude, razgovarati s njima, biti dio njihovih najsretnijih životnih trenutaka i meni najdraže od svega uživati u arapskoj tradiciji i kulturi. Počevši od običaja, hrane i pića, do raznih životnih priča i događaja. Stekla sam mnoga poznanstva i sretna sam zbog toga. Jednostavno sam očarana arapskim stilom života koji oni žive, i tako kada me pozovu na kafu i njihovu tradicionalnu hranu, osjećam se jako lijepo.

Pored toga, najvažnija stvar za mene je to što poslodavci vide i cijene svaki tvoj napor i trud, sve ono što radiš ulazi u zapisnik i onda dođe dan kada te jednostavno nagrade. Tako sam nedavno dobila priznanje i zahvalnicu za svoj trud, zalaganje i doprinos boljem kvalitetu usluge, te izvrsnom obavljanju svoje funkcije.

Da li Vam je dan dovoljno dug da završite sve obaveze?

Naravno da ne. Za jedan dan ne mogu završiti sve ono što je potrebno, posebno jer živim u velikom gradu, pa vremena baš i nemam da obavim sve što sam planirala. Tako onda rasporedim svaki dan po nešto, ali se uglavnom spetljam u svojim obavezama i tad nastaje haos. Inače sam mnogo pedantna i organizovana osoba, ali zbog raznih obaveza više ne uspijevam da stignem posložiti stvari na svoje mjesto… Tako da… sačekaću neka druga vremena. ?

Da se ne bavite Vašom profesijom postoji li bilo šta drugo što biste voljeli raditi?

Naravno. Biti slikarka.

Imate li “skriveni” hobi?

Oo da, itekako, mada ne baš skriveni. Meni najdraži hobi, zanimanje i moj ‘primarni’ životni poziv – slikarstvo. Oni koji me poznaju znaju o čemu pričam. Slobodno mogu reći da slikam cijeli svoj život, još od malih nogu. Jednostavno – umjetnička duša. To je neprevaziđena ljubav, to je nešto što ispunjava svaki dio mene. Slikarstvo je moja strast, i u tome sam jako dobra. Kreativnost je inače moja jača strana, i time se jako ponosim. Volim da uređujem i dizajniram stvari, od malih sitnih detalja do velikih stvari tipa dekorisanja, dizajna i uređenja doma.

Kako se opuštate nakon napornog dana?

Ne mogu se sjetiti kada sam se zadnji puta opustila, ali baš opustila. Stalno je neka frka, posebno od kako sam prije dvije i pol godine dobila titulu mame malog slatkog dječaka, od tada je moj život pravi ringišpil.

I kada nakon posla dođem kući tek tada nastaje prava turbulencija, jer naravno, moj dječak me čeka na vratima i krećemo u nove avanture. I tako svaki dan do kasno u noć.

Vikend koristimo za porodično putovanje i obilazak turističkih destinacija, odlazak na plažu obzirom da živimo svega 5 minuta udaljeni od plaža koje su inače prelijepe, posjećujemo parkove i zološki vrt, ili odlazak u neki tržni centar posebno u vrijeme ovih ekstremnih vrućina. To mi dođe kao opuštanje, ali naravno, ništa kao čaša dobrog vina u krugu porodice.

Šta je, po Vama, sreća?

Sreća je za mene porodica na okupu. To čudesno i blagoslovljeno okruženje voljenih osoba koje nam uliva mir, spokoj i nezamjenjiv osjećaj sreće. Meni je sreća mamin glas i zagrljaj, djetetov osmjeh i muževa ruka.

Mnogo sam vezana za svoju porodicu i jako teško podnosim odvojenost. Moja mala prodica je samnom (mislim na muža i sina), ali mi nedostaju ostali članovi porodice, sa kojima sam provela cjeli svoj životni vijek i koji su uz mene bili u svim životnim trenutcima. Ali, najvažnija od svega mi je njihova podrška i ljubav.

Kako bi definisali ljubav?

Ljubav je sve što nas okružuje i što nas čini srećnima. Ja ljubav vidim na više načina, u malim sitnim detaljima i u djelima ljudi. Također, bilo da se radi o ljubavi prema voljenoj osobi, djeci, članovima porodice, ljubav prema profesiji ili hobiju, vjeri, važnom predmetu ili omiljenom mjestu – sve je to ljubav! Bitno je samo da nas čini sretnima i da se osjećamo lijepo u svojoj koži.

Šta najradije čitate?

Najradije čitam djela Agathe Christie, mada uporedo koristim vrijeme da čitam i malo savremeniju književnost i zabavne romane novijeg doba sa opuštajućom tematikom.

Možete li pokušati definisati SUPER ŽENU?

Sudeći po svemu, za mene su sve žene super žene. Obzirom na to koliko tereta prođe kroz život svake žene, i koliko uprkos svemu uspjevamo ostati dosljedne sebi i biti jače od suprotnog pola, nositi se sa svim nedaćama i problemima i kao pravi borci definitivno zaslužujemo titulu SUPER ŽENE.

Kakav je Vaš stav o Festivalu savremene žene koji je po prvi put održan ove godine u Tuzli i koliko je značajno „žensko umrežavanje“, kako globalno tako i lokalno?

Obzirom da u posljednje vrijeme nisam pratila toliko dešavanja sa naših prostora, uspjela sam jutros na putu za posao pročitati nekoliko odlomaka na tu temu. Sviđa mi se ideja i zamisao, i jako je bitno organizovati ovakve evente koji rade na tome da podignu status žene u društvu. Svjedoci smo tome koliko su žene sposobne da napreduju u karijeri, koliko su kreativnije i smjelije u donošenju odluka od muškaraca, i mišljenja sam da moramo raditi na tome da se obezbijedi više mjesta za žene kako u politici tako i u ostalim segmentima društva, a najvažnija stvar je da se žene ”drže skupa” jedna uz drugu. Drago mi je vidjeti da se i u našoj zemlji organizuju ovako zanimljivi i, nadasve, kreativni događaji na svjetskom nivou. Sve najbolje želim!