Lukavac: Sjećanja na mješoviti hor, tamburaški orkestar, dramsku sekciju, kuglanu, DTV Partizan…

8 2.457

Nosioci su bili predratni Lukavčani, a pridružili su im se i u međuvremenu stasali mladići i djevojke. I opet je sve te aktivnosti sponzorirala, bolje reći finansirala Fabrika.

Tako je nastavljena tradicija horskog pjevanja. Postojao je muški i mješoviti hor. Horom je dirigirao majstor Josip Mihalji (njegov sin Brano bio je prvi golman kasnije proslavljenih lukavačkih rukometaša). Ponovo se aktiviraju i tamburaši. Ovoga puta je to bilo zaista masovno. Bio je tu pionirski orkestar, pa ženski i mješoviti. Maestro je bio Josip Doubek, uposlenik Fabrike.

Postojala je i dramska sekcija. Uglavnom su izvođene predstave iz narodnog života. Jedno vrijeme u Lukavcu je živio i Makso Dešić, amaterski glumac, koji je režirao neke od predstava, da bi kasnije, preseljenjem u Tuzlu, bio stalni član Tuzlanskog narodnog pozorišta. Svi ovi umjetnički sastavi imali su dosta uspjeha gostujući u okolnim mjestima, pa i u Srbiji i Vojvodini. U prvo vrijeme na ta gostovanja išli su fabričkim kamionom, ali to
im nije nimalo teško padalo.

Ženski tamburaški orkestar – čuče: Mira Majdančić, Marica Đaković, sjede: Emica Jelačić, xx, Štefica Bošnjak, maestro Doubek, Velida Kljuvić, Berna Pantić, Slavica Drolc, stoje Ružica Drolc, xx, Tončika Tunjić i xx, xx
Ženski tamburaški orkestar – čuče: Mira Majdančić, Marica Đaković, sjede: Emica Jelačić, xx, Štefica Bošnjak, maestro Doubek, Velida Kljuvić, Berna Pantić, Slavica Drolc, stoje Ružica Drolc, xx, Tončika Tunjić i xx, xx

No, o društvenom i zabavnom životu Lukavčana nešto više riječi bit će u jednom od slijedećih poglavlja.

Sportski život u Lukavcu poslije rata dobio je nove veće razmjere naročito onda kada je 1950. godine osnovano Društvo za tjelesno vaspitanje Partizan. Središte tog života bilo je u bivšoj Sokolani, koja je postepeno dograđivana. Pored prilično velike dvorane, koja je imala grijanje, svlačionice i kupatilo, sa uvijek toplom vodom, tu je bila i mala prostorija u kojoj je bio smješten bilijar, takozvani karambol, koji se igrao sa tri kugle.

Igranje krambola bila je prava umjetnost, trebalo je imati sigurnu ruku i precizno oko da bi se uvijek udarcem takom u jednu kuglu pogađale i ostale dvije. Najbolji karambolaši pedesetih godina bili su Milenko – Heli Radmanović i Burhanudin – Gema Gemić, koji će
kasnije postati istaknuti savezni rukometni sudija.

Pored prostorije za bilijar bila je prostorija, gdje, su uglavnom mlađi mogli uveče pratiti u to vrijeme poznate televizijske serije sa Rafom i Čkaljom u glavnim ulogama – televizor je, naravno kupila Fabrika. Do tv sale bila je mala čajna kuhinja u kojoj je u prvo vrijeme radila Manda Maksimović, a zatim Ankica Bakaj.

U produžetku kafe-kuhinje bila je kuglana, koja je bila, u popodnevnim i večernjim satima okupljalište brojnih Lukavčana.

Tu je, samo poznatim i pouzdanim osobama, Manda, pored ostalog, točila tada popularno piće Lavov, ali u fi ldžanima – “da se vlasi ne dosjete”.

Uz fiskultrunu dvoranu bila je i oveća prostorija sa desetak stolova i udobnim stolicama gdje su stariji simpatizeri DTV Partizana čitali novine, igrali šah i domine. U produžetku te prostorije bila je načelnikova kancelarija.

Ovu i mnoge zanimljive priče o Lukavcu možete pročitati u knjizi “Lukavac, kakav je nakada bio”, autora Faruka Kruševljanina.

Knjigu po cijeni od 15 KM možete naručiti putem e-maila na adresu izdavača: grafit@bih.net.ba

Leave a Reply

8 komentara za članak "Lukavac: Sjećanja na mješoviti hor, tamburaški orkestar, dramsku sekciju, kuglanu, DTV Partizan…"

avatar
najnoviji najstariji popularni
Milenko Blagojević
Gost
Milenko Blagojević

Oj,Lukavcu grade,
podiži brigade
da poćeraš One što ništa ne rade!

Zgembo
Gost
Zgembo

…drago mi je čuti ovako nešto,svaka čast !

Željo
Gost
Željo

Eh dobri stari Lukavac…….Poz.

Sale
Gost
Sale

A jest mi drago sto sam se rodio i zivio u toj “diktaturi” i opet bi da mogu ,nista mijenjao nebi.

ida
Gost
ida

Zivjela diktatura, svi su znali svoje mjesto i svacije se postovalo, danas se postuje jedino dubok dzep, postovanje sa racunicom, sve se izopacilo, malo sam zivjela u tom dobu ali dovoljno dugo da mogu napraviti poredjenje i reci da mi je zao sto je proslo to vrijeme.

Milenko Blagojevic
Gost
Milenko Blagojevic

…”Tamburasi ,tamburasi, svirajte nam malo…”

-Uz Marsala Tita, junackoga sina…

Milenko Blagojević
Gost
Milenko Blagojević

Po shvatanjima aktualnih politikanata demokracijska načela
garantuju i pravo da nejmaš nista.
Oni bukvalno parafraziraju onu filozofsku “da je znanje o neznanju,
ipak, neko znanje”.
Što u ovome konretnom slučaju znači da su tekovine “njihove demokracije”
maksimalno garantirale pojedincu i “društvu”da je negacija negacije-afirmacoja,
tj. da je nemanje nemanja- imanje!. Ko će trošit pare u tantavice i još se
zajebavat s njima?!
Pa mi smo , stvarno živjeli u “diktaturi”te vam fala što nas kurtalisaste belaja !

lolo bosanac
Gost
lolo bosanac

bila diktatura ,bilo puno dogadaja sve po naredbi partije, covjek nopiso knjigu .o danasnjim dogadajima nemoze se napisati jedna stranica…..