fbpx

Muris Vehabović: Brigo moja pređi na drugoga – građanska ravnodušnost umjesto aktivizma

6 min. za čitanje

Građani Bosne i Hercegovine ne uzdižu državu na nivo predizbornih obećanja, jer je to posao onih koji su imali usuda obećati. Nepomični građani, kao lovci na čeki, čine da obećanja ostanu jalova, crna slova na papiru.

Građani moraju biti u stanju da, narodski rečeno, “čačnu mečku”, da prate čime se bave vladajuće strukture, i ako situacija zahtijeva, da daju do znanja da nisu ovce kojima čobani upravljaju kako im je volja. Upiranje prsta u druge članove društva neće odmrsiti čvorove bosanskohercegovačke mreže.

Takav princip je koristan samo u namjeri da situacija i prilike ostanu neizmjenjene. Kada bi režirali pozorišnu predstavu po motivima trenutne situacije u državi, žanr bi bio tragikomedija, a građani bi bili statisti ili sporedne uloge koji cijelo vrijeme vrte iste replike: “Šuti, samo nek’ ne puca”, “Nema ovdje države”, ili “Da mi je otići odavdje”. Šta je potrebno da bosanskohercegovačko društvo sazrije i djeluje?

Vrtložno prebacivanje odgovornosti

U oluji krivice i odgovornosti pušu vjetrovi raznih smjerova. Mladi krive starije zbog izazivanja trenutne situacije, a oni im uzvraćaju optužbom za ljenčarenje i neproduktivnost. Građani prebacuju političkim strankama zbog frtutme u državi, koje predaju štafetu krivice sebi sličnima. Ljevičarske stranke kritikuju desničarske stranke, a one formiraju koaliciju, i onda ide novo izadnje već ispričane priče. Ako se pokuša zamisliti rad kartografa na mapiranju početaka i ishodišta krivice, i subjekata koji krivicu guraju od sebe, rezultat bi bio složen, kružni labirint, s mnoštvom stranputica i slijepih ulica, ali sigurno bi bio ulaz i izlaz. Rješenje bi podsjećalo na žvrljotine trogodišnjaka nastale kao ispoljavanje prvotne dječije kreativnosti. U konačnici, kružni labirint predstavlja simbol trajnosti i nezaustavljivosti prebacivanja krivnje i odgovornosti: jednih na druge, drugih na treće, trećih na prve, pa ispočetka. Kružnici je nemoguće pronaći početak ni kraj. U ovakvome zadatku, neophodno je odrediti početnu tačku preuzimanja odgovornosti. Lična odgovornost građanina se nameće kao najbolja početna tačka, jer svaka ličnost samo za sebe može garantovati. Preuzimanjem odgovornosti, brigom o njihovoj zajednici i opominjanjem drugih, građani će, prije ili kasnije, pronaći istomišljenike koji će postati kritična masa za promjene.

Projektovanje kao omiljeni hobi društva

Projektovanje je odbrambeni mehanizam kojim se ljudski ego brani od nesvjesnih implusa i osobina, tako što negira njihovo postojanje kod sebe i pripisuje ih drugima.  Postojanje nefunkcionalnih odnosa, u većini slučajeva, ukazuje na projektovanje. Pojedinci i društvene grupe često se nađu u izazovnim situacijama u kojima je projektovanje neodoljivo. Drugi članovi društva pribjegavaju takvoj taktici, što je razlog ugrađivanja projektovanja u strukturu sopstvene ličnosti. Česte su izjave: ”Svi su nesposobni i lopuže, samo mi nismo.”. Grupe, koje daju takve izjave, često nisu svjesne da opisuju sebe tako što govore o tuđim nedostacima. Neophodno je da svaki građanin zaviri u sebe, s ciljem uočavanja ličnih nedostatka i nesposobnosti. U procesu postajanja najbolje verzije sopstva, uočavanje mana predstavlja prvi korak. Nastavak koračanja putem poboljšanja je najbolji herbicid protiv korova ličnosti, zvanog projektovanje ličnih nedostataka na druge. Građani će prestati biti ravnodušni, i postaće tvorci akcionih, spasonosnih i razrješujućih planova

Obraćanje pažnje na bitna dešavanja

Građani prate fudbalske lige sa velikom pažnjom, a često se desi da serije i takmičenja u pjevanju budu glavna tema rasprava. Ponosni samoprozvani fudbalski stručnjaci se razmeću znanjem o klubu iz druge njemačke lige, a nesuđene estradne zvijezde hvale izbor pjesme nekog takmičara. Sport i muzika su potrebni, ali ne smiju biti prioriteti. Građanska pažnja mora biti usmjerena prema tokovima novca u državi, jer to su porezi koji se odbijaju od njihovih plata. Kada bi građani pratili državne tokove novca sa istom pažnjom kao što prate cijene transfera fudbalera, za kratko vrijeme bi bili izbori za zastupnike u evropskom parlamentu. Što više ljudi prati odvijanje aktivnosti, kvaliltet kojom se aktivnost izvršava znatno raste. Fudbalska takmičenja prate milioni ljudi, krajnje su zahtijevna, i ne može se svako baviti fudbalom. Jedna sitna greška, mali pad koncentracije i igrač ide na klupu. Kada bi većinu stanovništva zanimala potrošnja državnog novca, on bi se trošio na prioritete, a ne na novog Mercedesa u voznom parku. Pojedinaca, koji ne zna trošiti novac, građani će poslati na klupu. Organizuju se izbori za novog službenika, koji će pomno biti posmatran. U slučaju da ni novoizabrani službenik nije dovoljno sposoban, praviće društvo na klupi prethodnom službeniku. Poslije nekoliko promjena pojaviće se sposoban kandidat, zato što su građani bili inicijatori promjena. Građanski novac mora postati građanska briga, i ne smije biti ostavljen u ruke rasipnicima. Aktivni građani unapređuju bosanskohercegovačku ligu političara praćenjem učinka vršioca funkcija.

Porcija mudrosti za ponijeti

Nisu bosanskohercegovački građani nemoćni, već ih je strah preuzeti odgovornost za njihove postupke. Građani znaju da preuzimanje odgovornosti vodi do rada na njima samima, i da se njihov glas mora čuti kao reakcija na sebičnu govoranciju zlobnika. Stanovništvo se mora baviti bitnim stvarima, i biti podrška jedni drugima. Brige moraju biti sila koja gura društvo naprijed. U suprotnom će drugi praviti planove za građane, a njihova uloga u takvim zamislima će biti ponižavajuća.

Esej je rezultat Ljetne političke škole organizovane od strane omladinskog pokreta “Revolt”. Esej će biti objavljen u zajedničkoj zbirci eseja koja je trenutno u štampi.

(Politički marketing)

Podijeli ovaj članak
Napišite komentar
Subscribe
Notify of
0 komentara
Inline Feedbacks
View all comments