Lijepa odbojkašica ispraćena na vječni počinak: Uvijek je bila nasmijana, spremna da pomogne, svi su je voljeli…

0 7.943

Neizmjerno tužan dan u Lukavcu. Na mezarju među nišanima tišina. Među prisutnima u Lukavac mjestu šok i nevjerica. U očima suze. Nema više lijepe Amile. Otišla je na vječni počinak…

Riječi hvale

Brojna rodbina, prijatelji, saigračice i sugrađani ispratili su na vječni počinak 20-godišnju Amilu Čorhodžić.

O mladoj odbojkašici ŽOK “Lukavac”, koja je u nedjelju izgubila bitku za život na UKC-u Tuzla, svi imaju samo riječi hvale.

– Uvijek je bila nasmijana. Spremna da pomogne. Srce je ostavljala kako na terenu, tako i među prijateljima. Svi su je voljeli – rekao je u razgovoru za portal Avaz.ba Saib Malović, jedan od organizatora dženaze.

Amilu je, kaže, poznavao godinama. Nekako su u isto vrijeme došli u ŽOK „Lukavac“. Bilo je to prije pet i po godina. U klubu su, može se reći, bili gotovo podjednako važni. Oboje su imali više zaduženja. Saib u administraciji kao sekretar i predsjednik, a Amila na terenu kao univerzalna figura – pokretač, motor.

– Vjerujte mi, koliko god da bi čovjek o njoj rekao, bilo bi malo. Teško je naći riječi kojima biste opisali našu Amilu – kazao nam je Saib.

Amili je pozlilo u subotu, 18. novembra, na prvenstvenoj utakmici Superlige FBiH koju je njen “Lukavac” igrao protiv “Bihaća”.

– Prije same utakmice, žalila nam se da se prejela. Kad se to desilo, mislili smo da joj se povisio pritisak. Kad sam joj prišao i upitao je šta joj je, rekla je da je boli glava i da ne vidi. Umio sam je, ali joj nije bilo bolje. Odmah smo je odvezli u Dom zdravlja Lukavac. Naš vozač prošao je kroz sva crvena svjetla na semaforima – priča nam Saib.

Dva infarkta

Ispostavilo se da je Amila tokom utakmice dobila prvi infarkt. Nažalost, drugi ju je pogodio sutradan na UKC-u Tuzla. Od tada, pa do svojih posljednjih trenutaka, bila je na aparatima i u šoku.

– Umrla je u nedjelju, negdje između 16 i 16.30 sati. Mi smo upravo tada igrali prvenstvenu utakmicu protiv Amilinog bivšeg kluba – „Smeča”. A onda nam je došla informacija o njenoj smrti…nikome se više nije igralo… – priča nam vidno potreseni Malović.

Amila je bila omiljena među rajom. Završila je Ekonomsko-hemijsku školu u Lukavcu, a radila je u jednoj kladionici.

Školu odbojke u mlađim kategorijama prošla je u ŽOK „Smeč“, odakle je prije 5,5 godina prešla u „Lukavac“.

Niko nije imao snage ni hrabrosti

Na dženazi prisutnima je trebao biti pročitan jedan emotivni tekst. Međutim, ostao je nepročitan. Među prisutnima za to hrabrosti i snage nije bilo.

U nastavku vam donosimo sadržaj tog teksta, koji  potpisuje Amilin klub ŽOK “Lukavac”:

Moj Bože!

Ti nas daješ na ovaj svijet i Ti nas uzimaš sa ovoga svijeta. Danas si uzeo još jednu mladu, veoma mladu, djevojku, koja je bila među nama. To je bila naša draga Amila. Djevojka, vedrog i nasmijanog lica, borbena bila na svakoj utakmici, srce na terenu ostavljala uvijek. Njen glas i eho navijanja je odjekivao u svim dvoranama, toliko jačine je imala, ona se nikada predavala nije. Ona nije znala biti ljuta. Ona je sve nas ohrabrivala kada nam je najteže bilo. Danas, mi, radi nje, ne bismo trebali suzu pustiti, već bismo trebali osmijeh na lice staviti, da bismo potvrdili ono što je ona bila nekad. Jer naša lutka ide na bolji svijet, sigurno je. Naša Amila, bila je pet godina sa nama, u našem klubu. Ona je bila dio naše male porodice, zadnje jedinice snage za odbojku i ovaj klub ostavljala, čvrsto vezana je za nas postala od prvog treninga sa nama. Ona je doista svima nama pomagala, savjete davala, nasmijavala nas u onim najtežim dijelovima pojedinih utakmica, ta djevojka, naš veseljak pravi je bila. Ona je ostala i uvijek će biti naše sjajno sunce. Njeno mjesto u ovom klubu će ona sigurno čuvati sa drugog svijeta i njega niko zauzeti neće, njeno ime ćemo spominjati i njen dres će na zidu kao dobra uspomena na nju ostati. Amilice naša, neka ti Bog podari džennetske bašče, sa kojih ćeš pratiti sve naše sljedeće utakmice i bodriti nas. A u srcima našim, vječno ćeš boraviti, ti i tvoj lik sa osmijehom i vedrinom na licu. Ostat ćeš nam u lijepim sjećanjima provedenim s tobom zajedno ovih pet godina predivnog prijateljstva, čarobnog drugarstva, hvala ti za sve, draga naša.

Leave a Reply

Be the First to Comment!

avatar