100 novih radnih mjesta u samo jednoj firmi

3 275

carsija_novaNa 11.000 metara kvadratnih ispunjenih mirisom drveta u posljednjih mjesec i po 100 ljudi dobilo je posao, a prosjek godina uposlenika je 27. U ovoj firmi samo u Puračiću više od 250 uposlenih godišnje proizvede više od 300 000 latoflex ležaja za zapodnoeuropsko tržište.

Najmlađi uposlenik, Emrah Bekić, tek je završio srednju školu:

“Imam 17 godina, ustvari osamnest sam napunio sad u septembru. Završio sam saobraćajnu školu, za vozača, i odmah sam se ovdje zaposlio. Probao sam, vidio gdje ima posla. Ovdje su me primili. Sada ovdje sastavljam ove letvice i dobro mi je.”

Muhamed Murselović, direktor FEN-a BiH, 1998. posao je pokrenuo sa samo tri uposlenika: “Od polovice augusta proizvodnja je najveća u odnosu na ne samo na prošli period nego i na sami početak proizvodnje. Mi smo taj krizni period uspjeli pretvoriti u jednu pobjedu.”

Većina radnika FEN-a nikada ranije nije radila ovaj posao. Sve su učili u hodu, a svima koji su htjeli raditi nije bila presudna dipoloma. Prije nekoliko mjeseci počeli su proizvoditi i madrace.

Emira Tripunović, uposlenica FEN-a BiH za samo pet mjeseci uspjela se zaposliti i postati šefica tekstilnog odjela: “Tu sam došla sa nekim prethodnim iskustvom, držala sam krojački salon šest godina. Ovo gospođe tu su uglavnom početnice. Prva sam počela raditi tu. Pravila sam uzorke, kad je firma to prihvatila onda smo uvodili jednu po jednu ženu. Ja sam imala vremena da svaku od njih obučim i one sada rade samostalno.”

” Nisam ovo prije vidio. Ovdje učim od drugih radnika. Zanimam se i ja sam. Oko dvije sedmice mi je trebalo da naučim ovo što sada radim. Ima još toga što ja ne znam, ali učim uz pomoć drugih.” – objasnio je Emrah.

Sve u FEN-u BiH počelo s jednom rashodovanom mašinom postali su jedna od pet najuspješnijih tvornica u Europi.

Uspješni u Europi, nepriznati kod nas.S nekoliko bh firmi surađuju, ali neznatno objasnio je Muhamed Murselović: “Konjuh već dugo vremena ne može zadovoljiti naše potrebe tek 10 posto. Krivaja ima kapacitet, ima kvalitet, ali su i do 30 posto skuplji od cijena na europskom tržištu. Mi ćemo i ove godine biti prisiljeni da uvezemo robe u vrijednosti 6 miliona maraka.”

A svih tih šest milijona moglo bi ostati unutar BiH. Međutim, izgleda da je lakše uvesti drvo sa Urala ili iz Rumunjske. Osim toga…

” U zadnjih deset godina, imam iskustvo, da je brže sagraditi objekt, uvest ga u pogon nego izganjati čitavu papirologiju. To je razočarenje za mene, jer je bilo mnogo ljudi koji su bili zainteresirani da svoje poslove premjeste ovdje, ali kad uđu u tu komplikovanu administraciju i proceduru odustajali bi i odlazili raditi u druge zemlje.”- kaže Murselović.

Ni za proizvode koje nude, naše tržište nije zainteresirano. Prvo, proizvodi su još relativno nepoznati, i prilično skupi za naše prilike. Cijene su od 30 eura do više od 300. Zato izvoze u Englesku, Španjolsku, Nizozemsku, zemlje Skandinavije, Njemačku, pa nešto malo i u Japan. Kažu, kad već ne mogu naći domaće partnere, uvijek mogu ponuduti nova mjesta, a toga će sigurno biti još, pa čak i ako recesija potraje.

(SodaLIVE.ba/Marija Đurić)

0 0 votes
Ocijeni članak
PREPORUČUJEMO
guest
3 komentara
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments
Jess

Mislim da je za svaku pohvalu i to sto u toj firmi niti jedan radnik nije ni dana radio bez osiguranja,u normalnim drzavama to bi bilo normalno medjutim kod nas u vrijeme “crnih”radnih mjesta to se treba naglasiti.

emira

svaka cast ,samo naprijed da je vise ovakvih dobro bi bilo

malaa

aj mojj momak =)))))))

3
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x