VAŠ STAV: “Lukavčani, jede li vas GGZ?”

18 254

U rubrici “Vaš stav” našim čitateljima dajemo prostor da iznesu svoj stav kroz tekstove i komentare. Na email redakcija@sodalive.ba stigao je stav našeg čitatelja koji objavljujemo bez izmjena. SodaLIVE se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u tekstu i komentarima. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Pismo objavljujemo bez izmjena.

Mene pojede živa. Sve je počelo jednog lijepog radnog jutra – dobro, možda je bilo tmurno i kišovito pošto znam tačan datum: 13. oktobra 2008. godine – tog je dakle jutra Mahmutović Osman, pomoćnik načelnika općine Lukavac, sjeo za svoj prostrani radni stol u zgradi općine i pogledao hrpu dokumenata koji su mirno čekali da dobiju njegov potpis i postanu pravosnažni. Mahmutović Osman ima neobičnu moć. Njegovim potpisom, obični papir sa kojekakvim škrabotinama postaje Službeni Dokument Države Bosne i Hercegovine, izvršno rješenje kojim se običnim smrtnicima dodjeljuju obaveze i prava. Negdje među tim papirima, možda baš na vrhu hrpe, bio je jedan na kojem piše da se Jasminu Ćosićkiću utvrđuje obaveza plaćanja naknade za korištenje građevinskog zemljišta u iznosu od 18,00KM godišnje jer je vlasnik garaže broj 278 u ulici Jaske i Dragana. Priznajem, nije ni puno za garažu u Lukavcu, ali problem je u tome što nikada nisam bio vlasnik nekretnine, pa ni garaže, na području općine Lukavac. Zabune nema: na rješenju čitko piše moja adresa stanovanja.

Ostavila je Pravna Država prostora da se stvari isprave. Na Osmanovo Rješenje mogao sam uložiti žalbu u roku od 15 dana, sasvim dovoljno vremena da se nesporazum sredi. Stvar je u tome da sam Osmanovo Rješenje prvi put vidio 3 godine nakon što je sačinjeno, i to prikačeno uz sudsko rješenje o izvršenju općinskog suda Tuzla! Naime, Općinsko pravobranilaštvo Općine Lukavac je na osnovu Osmanovog Rješenja predložilo sudu da se naplata „duga“  od 18,00KM, koji kao „vlasnik“ garaže imam prema Općini Lukavac, izvrši zapljenom pokretnih stvari, njihovom procjenom i prodajom. Srećom, postoji rok za žalbu na sudsko rješenje – kratak rok jer stvar je sada već ozbiljna i Država ne odugovlači! Odmah sam uložio prigovor, prikačio uvjerenje od Službe za geodetske poslove iste te Općine Lukavac da nisam upisan u registar posjednika i sa strepnjom čekao pravorijek suda. Sud je odlučio u moju korist, općina Lukavac je ostala uskraćena za 18,00KM a ja sam ostao uskraćen za garažu.

Međutim, 14.12.2016. godine stiglo mi je novo rješenje o izvršenju, ovaj put od Općinskog suda u Lukavcu, donešeno na osnovu prijedloga Općinskog pravobranilaštva Općine Lukavac zbog duga za GGZ u iznosu od 18,00KM za 2010. godinu! Ovaj put nije prikačeno Osmanovo Rješenje nego je jednog lijepog dana – mora da je bio lijep jer znam tačan datum, 26. juli 2010. godine, baš uoči Dana ustanka – pomoćnik načelnika općine Lukavac Plavšić Fikret potpisao rješenje kojim se Jasminu Ćosićkiću utvrđuje obaveza plaćanja naknade za korištenje građevinskog zemljišta u iznosu od 18,00KM godišnje jer je garaže broj 278 u ulici Jaske i Dragana. Primjetili ste da je u prethodnoj rečenici izostavljena riječ „vlasnik“ ispred riječi „garaže“? Nisam je izostavio ja, nego Fikret. Naime, u Rješenju po Fikretu nigdje se ne spominje da sam vlasnik garaže, a na mjestu gdje Rješenje po Osmanu izričito tvrdi da sam vlasnik, u Fikretovom se koči bjeličasto bijela bjelina. Opet nema zabune – na Fikretovom Rješenju je čitko napisana moja nekadašnja adresa stanovanja u Lukavcu.

Nadležni u općini Lukavac su po službenoj dužnosti morali imati saznanje da je pravosnažnom sudskom presudom potvrđeno da nisam vlasnik sporne garaže te da je Osmanovo Rješenje ništavno. Možda je to razlog zbog kojeg je Fikret napravio novo, pravosnažno, u kojem je utvrdio da trebam plaćati GGZ, a izbjegao navesti da sam vlasnik garaže? Da li je Fikret znao da nisam vlasnik garaže? Siguran sam da jeste, inače ne bi izostavio odrednicu „vlasnik“ i tako svoj uradak sveo na običnu smijuriju. Ovako ispada da imam obavezu plaćanja GGZ zato što sam Jasmin Ćosićkić i zato što je garaža broj 278 u ulici Jaske i Dragana! Odluka Općinskog pravobranilaštva da ponovo pokrene sudski postupak protiv mene na osnovu krnjeg Fikretovog Rješenja zanimljiva je najmanje u tri aspekta.

Prvo, zamjenik općinskog pravobranioca Rijad Biković morao je znati za pravosnažnu presudu općinskog suda u Tuzli iz 2011. godine kojom je osporen prijedlog o sudskom izvršenju po osnovu mog „duga“ za GGZ iz 2008. godine jer je sud utvrdio da nisam vlasnik garaže.  Uprkos tome, 21. juna 2013. godine podnio je novi prijedlog za rješenje o izvršenju zbog „duga“ iz 2010. godine. Možda je osvetoljubivi Rijad vrebao pravi momenat da se revanšira za sramotan poraz lukavačkog pravobranilaštva pred Općinskim sudom u Tuzli. Igralo se na nezgodnom gostujućem terenu, a i sudija se držao zakona kao pijan plota. Pa da odigramo revanš kod kuće, u Lukavcu. Šalu na stranu, Rijad nikada ne bi pokrenuo sudski postupak da ga plaća iz vlastitog džepa jer jedini „novi dokaz“ kojim je raspolagao bilo je krnje Fikretovo Rješenje. Sve će to platiti poreski obveznici, a nešto veće troškove imat će počastvovani obveznik Jasmin Ćosićkić, jedan od miljenika Službe za urbanizam Općine Lukavac, zbog troškova odbrane na sudu.

Drugo, prijedlog za rješenje o izvršenju Rijad je podnio juna 2013. godine – godinu i pol nakon što je prema Fikretovom Rješenju nastao moj „dug“ prema općini (period januar – decembar 2010. godine). Nije Rijad glup, nikada on mene ne bi tužio od vlastitih sredstava jer danas svako zna da zastara nastupa godinu dana od dana nastanka obaveze, čak i kad obaveza zaista postoji. I da jesam vlasnik garaže, sudski spor protiv Rijada bih mogao dobiti formulom od tri riječi: „Ulažem prigovor – zastara.“ Rijadovi postupci, međutim, najbolje razotkrivaju sjecikesaški karakter vladajuće kaste, koliko god ga političari pokušavaju sakriti floskulama o državi kao servisu građana. Uzda se Rijad da se neinformirani, drugim brigama okupirani, beznađem umrtvljeni, ili naprosto nezainteresirani građani neće pozvati na institut zastare i da će platiti i ono što nisu obavezni. Ako se kojim slučajem građani dosjete pozvati na zastaru – niko Rijada i općinske službenike neće pozvati na odgovornost što na vrijeme nisu pokrenuli postupak naplate duga. Pa osim što nema naplate, moraju se platiti i sudski troškovi. Poreski obveznici rijetko pitaju na što se troše njihove pare.

Treće, kako se to u općini Lukavac pišu izvršna rješenja? Heeej, izvršno rješenje, službeni dokument izvršne državne vlasti, isprava kojom se utvrđuju prava i obaveze građana po raznim osnovama!? Ostvaruje li se uvid u neke materijalne dokaze (ugovor u kupoprodaji, izvadak iz sudskog registra, sudsko rješenje itd.) ili se sve napiše ofrlje? Ljubazni izvršni sudija Općinskog suda u Lukavcu mi je rekao da predmeta kao što je moj ima „koliko hoćeš“. Jeste li možda i vi miljenik Službe za urbanizam? Nije li svaki dokument koji je sačinjen bez pokrića u činjeničnom stanju – krivotvorina? I da li je u tom slučaju Služba za urbanizam Općine Lukavac opasno leglo krivotvoritelja službenih državnih dokumenata? U krajnjoj konzekvenci, je li Bosna i Hercegovina država ofrlje?  Sa činovnicima koji nipodaštavaju državne institucije u kojima rade i birokratskim metodama teroriziraju građane – odgovor je, čini se, potvrdan. Na nama je da to promijenimo.

Ne pitaj šta država može učiniti za tebe, nego šta ti možeš učiniti za državu. Ja ću u zalog bolje Bosne i Hercegovine protiv odgovornih lica podnijeti krivičnu i/ili prekršajnu prijavu zbog : 1.) krivotvorenja i stavljanja u pravni promet službenog dokumenta – izvršnog rješenja; 2) nesavjesnog vršenja državne službe čime je prouzrokovana materijalna šteta budžetu Općine Lukavac, odnosno materijalna i nematerijalna šteta za sada neutvrđenom broju građana Lukavca.  Pametni, nekorumpirani i neopterećeni ljudi Lukavca i cijele Bosne i Hercegovine, krivičnim prijavama i sudskim tužbama odgovorite na birokratski teror uhljebljenih činovničića! Ne dozvolimo da neodgovorni, neprofesionalni i bahati gaze po dostojanstvu građana i derogiraju institucije Bosne i Hercegovine. Tužbom gradimo državu!

P.S.

Na kraju još jedna pikanterija. Kada sam dobio presudu pred Općinskim sudom u Tuzli, činovnicima Službe za urbanizam sam predao ime, prezime, kućnu adresu i broj telefona pravog vlasnika garaže broj 278. u ulici Jaske i Dragana. Još uvijek čuvam te podatke, mislite li da ih trebam dati Fikretu i Rijadu?

Jasmin Ćosićkić

PREPORUČUJEMO