fbpx

Brat i sestra iz Tešnja na Maršu mira stigli do Lukavca: Želimo preći put na kojem su mnogi stradali

3 min. za čitanje

Edin Džinalić sa svojom devetogodišnjom kćerkom Arnelom i 12-godišnjim sinom Arminom, te s prijateljem Nihadom Obrićem, krenuo je pješice iz Lepenice, mjesta osam kilometara udaljenog od Tešnja u Nezuk, odakle će 8. jula krenuti sa kolonom učesnika Marša mira ka Potočarima.

20160703_2_17851423_11904011

“Meni je maršuta dobro poznata, jer sam učesnik Marša mira unazad šest godina. Arminu je ovo treći, a kćerka ide prvi put. Mišljenja sam da djecu treba voditi na takva mjesta, na kojima mogu mnogo naučiti o kolektivnoj sudbini svog naroda i genocidu koji se desio u Srebrenici 1995. godine”, kaže Džinalić, kojeg smo sreli tokom drugog dana pješačenja na magistralnom putu Doboj – Tuzla, u Dobošnici Donjoj, na području općine Lukavac.

Armin kaže da je u protekle dvije godine zajedno sa odraslima bez problema prepješačio maršutu dugu oko 118 kilometara od svoje kuće do Nezuka, odakle kreće kolona sjećanja na žrtve genocida, kao i stotinjak kilometara od Nezuka do Memorijalnog centra u Potočarima. On očekuje da ni mlađoj sestri to neće biti problem.

20160703_2_17851423_11904012

“Najteže mi je bilo kada sam prvi put ušao u bivšu Fabriku akumulatora i vidio hangare u kojima su zločinci ubili mnogo ljudi. Do tada sam Memorijalni centar gledao na slikama ili televiziji, ali vrlo je težak trenutak kada to vidite uživo i kada posjetite mjesto gdje su ljudi ubijeni i gdje su ukopani”, rekao je Armin, dodajući da je ponosan na sebe svake godine kada uspije preći put na kojem su mnogi nevini ljudi stradali.

Arnela ističe da joj nije naporno pješačiti, pogotovo kada ima na umu da su brojni ljudi, želeći se spasiti, pokušali preći istu maršutu koja je pred njom.

“Želja mi je preći taj put. Nadam se da ostale neću usporavati i da im neću otežavati put”, kazala je Arnela.

Pojašnjavajući da će se iz njihovog mjesta Maršu pridružiti još nekoliko grupa, Obrić ističe da su se dobro pripremili za put, te da imaju dovoljno obuće.

“Imamo svoj šator, evo, ja ga nosim, kao i zastavu naše domovine. Osim toga, imamo dobre i isprobane patike, a djeci usput kupujemo nove. Ako kome još zatreba, imamo i viška patika i papuča i rado ćemo ih pokloniti nekom djetetu”, izjavio je Obrić, pozivajući omladinu da se u što većem broju pridruži ovogodišnjem Maršu mira, te da se, kada pješačenje počne, ponašaju dostojanstveno i slijede upute organizatora.

Marš mira je pješački pohod kojem svake godine od 8. do 10. jula prisustvuju hiljade pješaka iz različitih država, koji prelazeći ovaj put mogu vidjeti brojne lokacije masovnih grobnica i mjesta masovnih ubistava. Po završetku Marša, učesnici prisustvuju komemoraciji, te obavljanju dženaze-namaza i ukopa posmrtnih ostataka bošnjačkih žrtava stradalih u genocidu.

OZNAKE:
Podijeli ovaj članak
4 komentara
Subscribe
Notify of
4 komentara
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments

bilo bi im bolje da se prihvate alata ,i da nesto korisno rade,nego sto ko majmuni hodajupo nekim gradicima,i izigravaju heroje majmune.

Kako sramotan i nekorektan komentar od blinker56 (nije bolest sve sto boli) . Zasto treba dopustiti ovakve komentare na ovu temu ?
Da li time Administrator negira ….

“ko majmuni” “što nije slučaj sa drugim lokalnim medijima.”

Nije demokratija reći što ti drago bilo to lokalno ili globalno (nije bolest sve sto boli).
Don't Forget ….