Čovjek ga je spasao, okupao i nahranio. Dao mu je ime Dindim. Očekivao je da će pingvin, nakon što ozdravi, poći u potragu za svojim jatom. Ptica je, međutim, odbijala da ode od svog novog prijatelja. Ostala je kod njega punih osam mjeseci.
Pingvin je, potom, odjednom samo nestao. Ribar je bio zatečen i tužan. Ipak, znao je da je to, prije ili kasnije, moralo da se desi. Nije se nadao da će se Dindim ikada više vratiti.
Tu se, međutim, prevario.
Dindim se vratio. Potom je nastavio da dolazi svake godine i da posjećuje svog spasioca.
Dođe, provede neko vrijeme sa njim, i ponovo ode. Provodi vreme samo sa ribarom i nikom drugom ne dozvoljava da ga dodirne. Ko pokuša, ne provede se baš dobro.
Ovo neuobičajeno i nevjerovatno prijateljstvo iznenađuje čak i naučnike, pogotovo zbog činjenice da Dindim prepliva više od 8.000 kilometara da bi se sreo i družio sa svojim spasiocem i prijateljem.
Evo dokaza da zivotinje imaju bolju dusu od nekih sto ih zovemo ljudska vrsta.