Saša Perić je multidisciplinarni umjetnik iz Lukavca, sudjelovao je na brojnim festivalima, upriličen u nekoliko zbirki, a sa Sašom smo razgovarali o stripu kao “sedmoj” umjetnosti i šta to večeras tuzlanska publika može očekivati…
Zašto baš strip kao forma?
Od ranog djetinjstva volim da crtam, a u isto vrijeme se razvila ljubav i prema fotografiji i filmu. Mislim da se tu strip našao kao nekakva spona između tih medija.
Kako je došlo do suradnje i Vašeg pojavljivanja na “A festu”?
Dobio sam poziv od osobe iz organizacije koja je od ranije upoznata s mojim radom i pristao sam na ovu mini-izložbu. Na istom festivalu učestvujem kao koautor filma “Bazen”, koji sam radio zajedno sa Davorinom Đuranovićem, umjetnikom iz Lukavca, koji se bavi raznim vrstama umjetnosti. Da spomenem i da je muziku za taj film uradio odličan bend Vodovi, takođe iz Lukavca.
U kojem periodu su nastajali stripovi koje ćemo imati prilike da vidimo na “A festu”? Koji je njihov koncept?
U periodu od 1994 do 2013. na raznim stranama svijeta, u raznim situacijama.
Ne postoji generalni koncept, nego svaka priča ima svoj. Mislim da priče nisu povezane.
Koliko je strip vještina crtanja, a koliko vještina pričanja priče? Koliko, pak, simbolizma?
I jedno i drugo, a ja lično volim nekako pola/pola, odnosno da crtež ima dušu, da nije sterilan, da je živ, jer ipak je to vizuelni medij, a ako je živ, onda je priča već tu.
Simbolizam ne bi trebao biti iznuđen i nazor, nego da se sam od sebe rodi, ako ima potrebe za tim. Ako ne, nikom ništa. ( smijeh) Ovo je moje mišljenje za sve vrste umjetnosti. Mislim da većina domaće, pa i balkanske umjetnosti pati od “simbolizma po svaku cijenu”, pa to često pređe u usiljenost. Pogotovo u filmu.
Koliko strip nailazi na afirmaciju među čitateljima/cama? Postoji li danas više ljubitelja/ca ovog vida umjetnost?
U svijetu je popularan, kod nas slabo. Danas su neke stvari popularnije, sutra neke druge itd.
Postoji li neka jača strip scena u Tuzli? Tko su vaše kolege/ce koji/e cijenite?
Sjećam se da je u toku rata postojala ekipa iz Tuzle koja je izdavala tada jedini strip magazin u BiH, “Comic Roll”, ali se to ugasilo nakon nekoliko brojeva. Trenutno ne znam nikoga da se bavi stripom, ali vjerovatno postoje autori. Od domaćih, Enes Čišić je odličan, Nina Bunjevac iz Kanade (porijeklom iz ex-Yu) radi fantastične priče, onda španac Joan Cornellà, koji ima jedan sasvim svjež pristup priči, a od starijih Jim Woodring, Charles Burns, Geof Darrow itd.
Ne bavite se samo stripom nego i drugim vidovima vizualnih izričaja. Kako strip korespondira sa ostalim formama? Nadopunjuju li se?
Da, bavim se likovnom umjetnošću, videom, fotografijom a i muzikom, a živim od grafičkog dizajna. Sve se to nadopunjuje, samo nekad nema dovoljno vremena da se sve stigne. Da je dan barem 36 sati. (smijeh)
Šta tuzlanska publika može očekivati od izložbe?
Jedan mali broj radova, ovo je ustvari kao mini-izložba, a nadam se da ću uskoro biti u prilici da napravim jednu veću izložbu ili retrospektivu.
Planiram izdavanje zbirke svojih radova, sa ilustracijama, crtežima, grafikama, stripovima itd., pa bih volio da napravim izložbu povodom promocije te zbirke.
Također, sutra će u Tuzli u okviru festivala, u Kući plamena mira biti i premijera filma BAZEN, autora Davorina Đuranovića i Saše Perića.
