fbpx

Rječnik turcizama u bosanskom jeziku: Širenje čovjekove kuće bitka

5 min. za čitanje
Piše: Atif Kujundžić
Piše: Atif Kujundžić
Piše: Atif Kujundžić

To su nerijetko, vrlo pohabane i išarane knjige u kojima se dobro snalazimo jer su nam često u rukama, da bismo saznali ono što uopće ne znamo ili da provjerimo osobno pamćenje, znanje i razumijevanje nekog pojma ili njegovoga značenja.

Svakako, riječ je o posebno važnim i dragocjenim knjigama koje doživljavaju i više ponovljenih i dopunjenih izdanja, a kojima se uvijek obraćamo s najvećim povjerenjem, nerijetko u svojim tekstovima pominjući i naslov i autora knjige, ima izdavača i vrijeme i redosljed njezinog izdanja.

Odavno već, u najrazličitijim jezicima, sasvim su usvojene i brojne i nebrojene riječi drugih jezika koje se i ne tretiraju kao strane, izuzev ako se ne pišu fonetski i ako se posebno ne navodi njihovo porijeklo, jer, jezici ih asimiliraju, usvajaju.

U tom smislu, bosanski jezik nije iznimka. Imamo veliki broj riječi različitog porijekla u svakodnevnoj upotrebi, pa ih čak i mijenjamo po padežima naših – južnoslavenskih jezika. No, nećemo se baviti lingvistikom u bližem smislu, jer za znatan broj riječi uopće nemamo zamjenu.

* * *

S obzirom na našu povijest i posebno religiju bošnjačke populacije, ali i drugih naroda, u našim jezicima se odomaćio veliki broj riječi turskog, persijskog, arapskog, njemačkog, etc. porijekla. Ponajveća je grupa turcizama i arabizama. Neki jezici su svojim prisustvom i upotrebom /naročito: službenom/ u našim jezicima ostavili najrazličitije tragove u gramatičkom, stilističkom i pravopisnom smislu.

Osim pomenutih, naročito njemački jezik, koji, naprimjer ima članove – artikel – koji se pišu ispred riječi radi označavanja roda – ein, eine, ein itd. Naši ljudi su to nekritički prihvatili i zadržali u prijevodu: jedan, jedna, jedno – pa ih kao takve koriste u govoru i pisanom tekstu čuvajući tako u našem jeziku dah i duh njemačkoga jezika iz vremena austrougarske aneksije, okupacije i administracije 1878. – 1918. godine. Čak i tamo gdje je to sasvim izlišno.

* **

Pišemo ovo posebnim povodom. Ugledni prevoditelj engleskoga jezika i u svjetskim razmjerama priznat i vrednovan fotograf, sa svim mogućim zvanjima i nagradama – prihvatio se teškog, obimnog i pedantnog posla: pisanja i priređivanja Rječnika turcizama kao posebne leksike bosanskoma jezika, s tumačenjem i prijevodom na engleski jezik.

Uopće ne bi bilo neskromno da je rekao kako je to Rječnik riječi turskoga porijekla u južnoslavenskim jezicima – prevedenih i protumačenih na engleskome jeziku – jer, uglavnom, riječ je o leksemama koje su u upotrebi i nemaju zamjenu. Dakle o riječima koje su bespogovorno usvojene u južnoslavenskim jezicima, čak i u jeziku koji je u jednom trenutku turbulentih promjena inzistirao na tzv. novogovoru kao neskrivenoj tendenciji tiranije prema svome narodu i fašizacije jedne kulture i naroda – prema drugim narodima.

* * *

Rječnik turcizama Faruka Ibrahimovića, ustvari, njegovim prijevodom i tumačenjem na engleskom jeziku izvrsno spaja turski jezik i južnoslavenske jezike na engleskome jeziku. Tako vidimo, kako je ovdje riječ o trojezičnom rječniku. Ta činjenica ima vrhunaravno značenje, jer ovaj Rječnik mosti – spaja tri jezika!

Ako prihvatamo onu fenomenologijsku i Hajdegerovu filozofsku nominaciju: da je jezik čovjekova kuća bitka, onda vidimo kako je Faruk Ibrahimović napisao i priredio knjigu koja čovjekovu kuću bitka proširuje za poimanje osim njegovoga maternjeg – za još dva jezika.

Riječ je o fascinantnom ostvarenju koje širi čovjekove vidike, mogućnosti i slobode na do sada neveiđen, ili rijetko viđen način.
To je knjiga od /450/ strana, pisana malim fontom osam /8/ uz boldiranje osnovnih pojmova, u dva vertikalna stupca, što je s tumačenjem i prevođenjem – ogroman posao koji je ovaj čovjek obavio vrlo pedantno znalački otvarajući znalački mogućnost komuniciranja fenomena južnoslavenskih jezika i donoseći je na engleskome jeziku.

Ovaj teški i odgovorni posao, Faruk Ibrahimović je obavio oslanjajući se na znanja šireg kruga ljudi znalaca i više od /200/ izvora – referenci za svoje prijevode i tumačenja, kako bi dobio oko /8.000/ leksičkih jedinica kojima je često protumačio i semantička značenja.

* * *

U svakom slučaju, riječ je o kapitalnom djelu u prostoru južnoslavenskih jezika i bosanskohercegovačkoj kulturi, ali i općenito gledano. Sve čestitke autoru.

Podijeli ovaj članak
2 komentara
Subscribe
Notify of
2 komentara
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments

Ja kao pravi bosanski jezik najviše poštujem onaj koji je se govorio u srednjovjekovnoj Bosni. Kasnije je prvo oštećen uplitanjem turskih izraza, zatim njemačkih a u poslijednje vrijeme je sve prisutniji uticaj engleskog jezika na naš svakodnevni govor a naročito se osjeti kod govora “na intelektualnom nivou”. Neki to zovu obogaćivanjem jezika ali meni to djeluje kao nešto sasvim suprotno.

Farukov rječnik je jedan od kamena-temeljaca koji će tek u budućnosti,više u inozemstvu,naići na pravu valorizaciju.Nadam se da će pomoći da se,konačno,skine neka koprena koja pokriva naše jezičko blago.
Osim toga,valjda ćemo bolje sebe cijeniti ukoliko nam neko iz “bijelog svijeta” ukaže na naš sopstveni jezicki identitet,kojega se mnogi stide i odnose se k njemu kao nao”lapsus linguae”.
Osjećam ga i kao veliku podršku i mojim nastojanjima da afirmativno govorimo i pišemo o “turcizmima” kao