O mrvicama (ne)normalnosti koje nam (ne)nedostaju

Tako je zaista čudno kako nam je malo potrebno da budemo normalna zemlja, a još čudnije kako nam baš to malo nedostaje.

Frustracija statusom quo

Na ulicama građani BiH počinju izražavati svoje nezadovoljstvo zbog neuspjeha političkih elita da im služe i da zajedničkim radom osmisle bolju budućnost za njih. I utjecajne ličnosti u javnim istupima rade svoj dio posla. Svi zajedno su ogorčeni na političare u BiH koji tendencijom čvrstog opredjeljenja za održavanje statusa quo sve više udaljavaju svoju zemlju od punopravnog članstva u EU i NATO-u.

Odlazeći Američki ambasador u BiH Patrick Moon u svom sjajnom oproštajnom govoru ističe da su mnogi građani frustrirani statusom quo.  Umorni su od lakrdijaškog ponašanja političke klase koja se više bavi privilegijama koje idu uz posao koji rade nego budućnošću ove zemlje.  Umorni su od ciničnog korištenja etničkih džokera kako bi se umanjila svaka mogućnost  postizanja kompromisa. Umorni su od političara čija je plata višestruko veća od prosječne plate u Bosni i Hercegovini, a ne zastupaju interese građana koji su ih izabrali. Jednostavnim riječima, umorni su od neodgovornih političara koji ne rade svoj posao.

Teško nam svima pada činjenica da sve više i više zaostajemo za našim susjedima, te se kontinuirano nastavlja institucionalno, ekonomsko i socijalno nazadovanje BiH sa nesagledivim posljedicama. Političari koje su građani BiH izabrali kao lidere odgovorne za vođenje zemlje odveli su nažalost i građane i zemlju u najtežu situaciju od završetka rata i skoro potpunu izolaciju.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko, u intervjuu za austrijski „Standard“ kaže da uz aktuelnu politiku on ne vidi budućnost, jer ta politika nema više snage. To su stari šabloni, djelimično se kod tih šablona radi o nastavku konflikta iz perioda od 1992. do 1995. godine, ali uz inverziju Clausewitza: to je nastavak rata političkim i psihološkim sredstvima. Mnogi su zatočeni u teritorijalnim šablonama i ni ne razmišljaju o tome šta bi se moglo kvalitativno učiniti sa zemljom.

U pravu je Banjalučka ekonomistica Svetlana Cenić kada kaže da „interes uvijek povezuje ljude, a vjerojatno će nas ujediniti glad s ovako nesposobnim rukovodstvom”. Upravo je glad građana učinila da se usprotive načinu na koji se vodi zemlja, a koji se zasniva na stalnim konfrontacijama, stvaranju kriza i sukoba. Građani su ustali protiv političkih lidera koji promovišu nacionalizam i monoetničku tematiku, pa čak i medija u kojima već 20 godina isuviše dominira nacionalistička retorika jednih te istih političara.

Prof. dr. Dževad Karahasan, jedan od vodećih, najsnažnijih i najdojmljivijih, bosanskohercegovačkih književnika, pisac i intelektualac koji je izuzetno cijenjen u Evropi, ističe u svom posljednjem intervjuu da dvadeset godina mi sanjamo mrvu normalnosti. I oni nam je ne daju, da bi opljačkali ovo malo što je ostalo. Dvadeset godina mi pokušavamo razumjeti zašto nam se dogodilo ovo što nam se dogodilo u ratu, a oni nam ne daju da se sastavimo sa sobom.

Trenutno stanje u BiH je veoma teško, vještački iskomplicirano i s neizvjesnim ishodom. Tome svakako doprinosi kontinuirano pogoršanje ekonomske situacije, smanjenje stranih investicija, odlazak mladog talentovanog obrazovanog kadra iz zemlje, gotovo zaustavljen evropski put i nefunkcioniranje vlasti.

U svom stilu profesor političkih nauka u Sarajevu dr. Besim Spahić kaže da u „virtualnoj” državi (koja de facto i uz blagoslov međunarodne zajednice i EU ne postoji) kakva je BiH, niti jedna sfera ne funkcioniše kako treba. To je samo carstvo za tajkunske sumnjive transakcije, korupciju i kriminal, a sve „aminovano” zaštitom vitalnih nacionalnih interesa i pod okriljem i uz blagoslov „svoga Boga” i njegovih ovozemaljaskih sluga.

Političke elite u BiH uvijek deklarativno ističu svoju opredjeljenost za budućnost  Bosne i Hercegovine u EU i NATO. A kada ih izaberemo u izvršne i zakonodavne nivoe vlasti svjedočimo da su lagali i sebe i nas. Samo nisu svoje lidere koji godinama iza zatvorenih vrata, zagovarajući monoetnička društva, donose pogrešne političke odluke i urušavaju temelje zemlje. Na taj način cementiraju svoje pozicije i povećavaju svoj imetak, dok građani srljaju ka siromaštvu i neizvjesnosti za svoju budućnost.

Bosna će, ako Bog da, opstati, jer Bosna je tvorevina kulture

Prof. dr. Nerzuk Ćurak, istaknuti savremeni javni intelektualac, u tekstu „Demonstracije, demoni nacionalizma i međunarodna zajednica – O jednoj mogućnosti koja još nije ispitana” ističe da ako civilno društvo uđe u zonu političkog, ono će postavljati ljudska pitanja i ljudske zahtjeve, dramatično rušeći neupitnu poziciju apstraktnih nacionalizama. U konačnici to bi moglo dovesti do promjene neuspješnog političkog sistema, a to je ljudski zahtjev par excellence.

Građani Bosne i Hercegovine, koji su već propatili mnogo, hoće, žele i zaslužuju bolje.  Oni žele da njihova zemlja bude tamo gdje joj je prirodno mjesto – u Evropi kao punopravna članica EU i NATO, jer samo to može donijeti prijeko porebne reforme, stabilnost, prosperitet i ekonomski napredak.

Daniel Serwer, ugledni američki ekspert za Balkan i profesor na američkom univerzitetu Johns Hopkins izjavio je  da građani u BiH, ali i u drugim dijelovima Balkana, trebaju uvijek imati na umu da bi članstvo u EU i NATO skoro izbrisalo nacionalističke politike u njihovim državama. Možda nekada, kaže Serwer, malo i preuveličavamo probleme s kojima se suočava BiH. Problemi u ovoj državi sigurno nisu nerješivi, ali najviše zabrinjava činjenica da postoji mala ili skoro nikakva politička volja među domaćim političkim strukturama da se riješe ti problemi. On lično, kao i većina BH građana priželjkuje jedno novo političko liderstvo u BiH koja zaslužuje mnogo više, ali do samih je Bosanaca da li će oni dovesti nove, hrabre, kreativne i vizionarske političare koji će ih povesti u moderni i napredni svijet.

Jedino nove generacije imaju potencijal da ovo i ostvare, te postanu „agens promjene” koji će početi mijenjati stvari na bolje i time doprinjeti stvaranju bolje budućnosti za nas, naše porodice i zajednicu u cjelini.

U Centru za nove inicijative smatraju da u Bosni i Hercegovini generalno mora doći do zaokreta u odnosu politike prema građanima. To mogu uraditi samo ljudi koji su okrenuti reformama i koji su spremni preuzeti odgovornost. U BiH postoje ljudi i stranke koji su spremni raditi na drugačijim političkim osnovama i to u cijeloj zemlji. Oni vjeruju da BiH može postati zemlja u kojoj će javni diskurs biti usmjeren na ono što je zajedničko svima, a ne na ono po čemu se razlikuju. Uz podršku i međunarodnih partnera rješenja su u unutrašnjem dogovoru zasnovanom na rješenjima pitanja bitnih za život ljudi i preuzimanju odgovornosti za javni posao i vjerujemo da je to neophodno našoj zemlji kako bi mogla napredovati ka EU i NATO-u.

Conditio sine qua non je identifikacija i izbor političkih lidera, bez obzira na etničku pripadnost ili entitet iz kojeg dolaze, a koji našu zemlju istinski vide kao multietničku, demokratsku, prosperitetnu i suverenu zemlju potpuno integrisanu i sigurno pozicioniranu u euro-atlantske strukture. Potrebno je naravno da i međunarodna zajednica (ma šta pod tim pojmom podrazumjevali) osmisli neku novu strategiju za BiH.

U izvještaju Vijeće za demokratizaciju politike autora Bode Webera i Kurta Bassuenera se navodi da bi nova strategija EU u BiH trebala početi s prihvaćanjem temeljne realnosti koja čini BiH drugačijom od ostalih slučajeva za proširenje: njena institucionalna struktura, njeni sustavni poticaji za političku i institucionalnu izvedbu elita, inherentne kontradikcije između verbalne podrške EU članstvu elita i njihovim djelima i razlike između interesa elita i potreba građana.

Bosna i Hercegovina ima neophodne prirodne resurse da bude prosperitetna zemlja. Ima i ljudske u vidu kvalitetnih, obrazovanih i predanih kadrova koji su spremni da djeluju sa čvrstim opredjeljenjem za izgradnju bolje BiH za sve njene građane. Samo im trebamo dati šansu da se dokažu.

I završit ću ovaj tekst pozivajući se opet na izvanrednog Karahasana koji kaže da u BiH još uvijek itekako postoji nešto što bi on mogao nazvati specifično bosanski amalgamom, sintezom, kombinacijom različitih kulturnih formi. Bosna će, ako Bog da, opstati, jer Bosna je tvorevina kulture.

(SodaLIVE.ba)