Nepovezanost tržišta rada i obrazovanja u BiH

U ovom radu ću nastojati da analiziram ovaj problem.

Tržište rada

Organizacija i nadležnosti sektora rada i zapošljavanja u BiH su, nažalost, u skladu sa kompleksnom političkom strukturom u našoj zemlji. Tako je na državnom nivou za ovu oblast nadležan Odsjek za rad i zapošljavanje pri Ministarstvu civilnih poslova BiH, a koji u suštini ima samo koordinirajuću ulogu. Donošenje, implementacija i monitoring politika u oblasti rada i zapošljavanja je u nadležnosti bh. entiteta i Brčko Distrikta. U Federaciji BiH to je Federalno Ministarstvo za rad i zapošljavanje, u Republici Srpskoj Ministarstvo za rad i boračko-invalidsku zaštitu, a u Brčko Distriktu ovi poslovi se obavljaju u Odboru za zapošljavanje u Vladi ovog distrikta. U FBiH nadležnosti su dodatno decentralizovane, jer se nalaze i na kantonalnim nivoima.

„Tržište rada u BiH karakterišu visoke stope nezaposlenosti, niska stopa aktivnosti i neusklađenost ponude i potražnje za radnom snagom, te niska mobilnost radne snage.“

Evidentni su takođe i problemi koji se odnose ponudu radne snage na tržištu, te negativan trend pada broja radno sposobnog stanovništva kao rezultat smanjenja prirodnog priraštaja i migracija. Uz sve to, kao jedan od ključnih problema se javlja nedostatak veze između obrazovnog sistema i tržišta rada u BiH.

U našoj državi ne postoji efikasna komunikacija i adekvatni mehanizmi koji bi proslijeđivali informacije sa tržišta rada o ponudi i potražnji radne snage onim strukturama u sistemu koje su odgovorne za kreiranje politike obrazovanja. Kao posljedicu imamo to da obrazovni sistem u BiH svake godine pravi istu grešku tj. po automatizmu proizvodi one kadrove koji se zbog toga što za njima ne postoji potreba na tržištu rada proslijeđuju na zavode za zapošljavanje.

Obrazovanje

„Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini je izuzetno složen, decentraliziran, nerijetko nekomplementaran, s odsustvom adekvatne vertikalne i horizontalne odgovornosti i koordinacije.“

Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine je organ uprave koji je, između ostalog, nadležan i za obrazovanje na nivou Bosne i Hercegovine, a ima koordinirajuću ulogu. Obrazovanje je u nadležnosti kantona na nivou Federacije BiH, odnosno na nivou entiteta u Republici Srpskoj, te u Brčkom u nadležnosti Vlade Brčko Distrikta. U FBiH svaki od 10 kantona ima svoj zakon o predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, a kantoni u kojima postoje univerziteti imaju i svoje zakone o visokom obrazovanju. U RS-u svi nivoi obrazovanja su pravno regulirani entitetskim zakonodavstvom. Distrikt Brčko, kao posebna organizaciona jedinica u BiH, ima svoje zakone koji reguliraju svaki od četiri nivoa obrazovanja.

Ovakav sistem generira niz problema, a jedan od njih je i nedostatak usklađenosti sa tržištem rada, zbog čega veliki broj osoba koje završe proces obrazovanja završava na zavodima za zapošljavanje. Evidentno je da obrazovni sistem u BiH pravi male ili nikakve pomake u prilagođavanju potrebama tržišta, a rezultat toga je izdvajanje velikih finansijskih sredstava iz budžeta države za obrazovanje bez ekvivalentnih rezultata u kvaliteti kadrova koje proizvede ovaj sistem.

„Ovaj fenomen se prenosi i na tržište rada, pa time i na ekonomiju i razvoj BiH uopšte, smanjujući konkurentnost i izvoz bh. preduzeća, pa time siromaši i društvo u cjelini.“

Evidentno je da srednje stručne škole i visokoškolske ustanove u BiH svoje upisne politike prilagođavaju više vlastitim resursima i interesu studenata, nego tržištu rada u BiH i kvaliteti. Dokaz za to je nizak kvalitet obrazovanja, visoka nezaposlenost i deficit određenih profila kadrova. Stoga je opravdan i komentar: „Pojedini fakulteti su se, izgleda, specijalizirali za proizvodnju kadrova za biroe za zapošljavanje, umjesto za tržište rada.“ Dalje, obrazovni sistem u BiH skup, da ne odgovara zahtjevima postojećeg tržišta rada i da je baziran na nastavi bez praktične nastave što uzrokuje nedovoljnu osposobljenost mladih za savremene uslove rada, odnosno nedostatak znanja i vještina potrebnih na tržištu rada.

Javne službe za zapošljavanje

Komunikacija između sektora rada i zapošljavanja i sektora obrazovanja je organizovana putem javne službe za zapošljavanje, a ova je komunikacija, kao uglavnom i sve ostalo u BiH, jako kompleksna.

„Entitetski zavodi za zapošljavanje prate i analiziraju kretanja na tržištu rada, koja se sumiraju u vidu izvještaja i analiza trendova, ali podaci koji se prikupljaju ne oslikavaju detaljno potrebe tržišta rada te je nedovoljno uključen segment detaljne analize postojećeg stanja te dugoročnog planiranja u skladu s podacima koji se prate.“

Javna služba za zapošljavanje BiH sastoji se od Agencije za rad i zapošljavanje BiH na državnom nivou, Zavoda za zapošljavanje FBiH i Zavoda za zapošljavanje RS-a na entitetskom nivou, te agencije za rad Distrikta Brčko. Entitetski Zavodi za zapošljavanje informacije o stanju na tržištu rada dobivaju od svojih kantonalnih odnosno opštinskih zavoda/podružnica te zatim Zavod za zapošljavanje FBiH dostavlja informacije o stanju na tržištu rada Ministarstvu obrazovanja FBIH dok Zavod za zapošljavanje RS-a dostavlja ove informacije Ministarstvu prosvjete RS-a. Zavodi za zapošljavanje dostavljaju ove informacije i Ministarstvu civilnih poslova BiH, Privrednoj komori, udruženjima poslodavaca i javnosti.

Onda i ne čudi što kao rezultat ove kompleksnosti imamo kontinuiranu neusklađenost potreba tržišta rada i ponude kvalifikacija i vještina koje obrazovni sistem nudi. Između svih ovih struktura koje se bave obrazovanjem i radom na državnom i entitetskom nivou „ne postoji jasan mehanizam za saradnju i razmjenu podataka, zajedničku pripremu politika, niti postoje obavezujuća uputstva ili podzakonski akti koji ove institucije obavezuju na istu“.

Nepovezanost tržišta rada i obrazovnog sistema

Iz svega onoga što smo prezentovali do sada može se zaključiti da su tržište rada i obrazovni sistem u BiH dva „nepovezana svijeta“, zbog čega na kraju ipak najviše ispaštaju mlade osobe i privreda u ovoj zemlji.

„Neusklađenost obrazovnog sistema s potrebama na tržištu rada u BiH, u EU, te s izazovima u budućnostima, dovodi mlade ljude u dugoročno nepovoljan položaj, a privredu BiH čini dugoročno nekonkurentnom.“

Iako već postoje svi neophodni elementi za uspostavu mehanizma za saradnju i razmjenu podataka kao što su „strateški okvir politika, legislativni okvir, analize trendova i kretanja na tržištu rada, predviđanja budućih tokova, kao i mehanizam za provođenje politike na terenu (u školama)“, koordinacija politika javnih institucija za obrazovanje i rad i zapošljavanje je mala ili nikakva.

Brojne analize o usklađenosti obrazovnog sektora i tržišta rada u BiH već su ranije utvrdile da između obrazovanja i tržišta rada ne postoje organizovane veze te se jasno oslikavaju dva osnovna problema koji zahtijevaju urgentnu pažnju kreatora javnih politika u ovoj oblasti.

„Prvi problem je vezan za trenutno stanje te za kadar koji je kroz obrazovni sistem već stekao određene vještine i kvalifikacije i nalazi se na tržištu rada i taj kadar posjeduje kvalifikacije i vještine koje ne odgovaraju potrebama tržišta rada te ostaje nezaposlen. Drugi problem se odnosi na jaz koji postoji između obrazovnih politika i potreba tržišta rada jer obrazovne politike ne regulišu broj kvalifikacija i vrste vještina budućih generacija učenika u skladu s potrebama tržišta rada već se vode drugim parametrima kreirajući tako dugoročni problem za razvoj Bosne i Hercegovine.“