Leatex

Kulturalni šok: Kad se misli slegnu a emocije splasnu , realnost je mnogo bliža…

1 1.505

Ovaj izraz , „Kulturni šok“(Kultur shock) , je formulisala 1951 . američka anropologinja Kora De Bois (Cora De Bois ). Njime je označila stanje svijesti, preciznije rečeno – duše , koje je poznato svakome čovjeku koji se , iz bilo kojih razloga , obreo u nekome novom socijalnom i (ili) kulturalnom ambijentu.

DSC_1152

Vrijeme ratova generira seobe , emigraciju i surgun . Čupa ljude iz korijena i odnosi ih na daljine do kojih ni u snovima nisu mogli stići. Konfrotira ih sa izazovima novog okruženja u kojem grčevito pokušavaju da se „omlade“. Nastoje da se „utope“ u neki novi „biotop“ i da mnogo ne „štrče“ od domicilnog , autohtonog. Mladice se relativno brzo i uspiješno „prime“, dok je sa vremešnim „stablima“ mnogo teže , jer su korijeni mnogo deblji i dublji.

Osjećaj tjeskobe , straha , nesigurnosti , osamljenosti u masi , rađa melanholiju koja se vremenom pretvara u depresiju koja uništava mentalni sklop emigranta i pretvara ga u „haljetak“ koji se rašio i popuc’o po svim šavovima. Baš onako kako je to definisao Zijad Burgić , koji je u svojoj zbirci pjesama „Krpljenje ljudske duše“ napisao : “Emigracija je opasna bolest , razara mentalno tkivo .“
Zato , kada osjetite da duša puca , da se rašiva , prifatite se pravih mehlema. Prava riječ i dobra muzika su jedino vezivno tkivo koji ljudsku dušu krpe i koji organizam nikada ne odbacuje. Ukoliko se kombiniraju u obliku muzičke kompozicije na nekom koncertu , onda je sinergija izvanredno djelotvorna. Eksplozija pozitivne energije okrijepljuje tijelo i dušu koja ne stvara kratkoročnu euforiju , nego merak koji se širi svakim damarom i koji ima dugotrajno djelovanje .

DSC_1261

USA, Seattle , godina 1996. Poznati YU muzičar , Srđan „Gino“ Jevđević ,osniva multikulturalni i multinacionalni band “Kultur Shock“. Bolje ime , koje je u dvije riječi saželo svu simboliku , nije se moglo naći. Različite nacije , kulture , ljudi, polovi , koje je okupilo vrijeme , progovorili su jedinim razumljivim jezikom koji svi na ovoj zemaljskoj , loptastoj laboratoriji govore. Jezik muzike !
Tim jezikom govore Val, Guy , Chris, Paris, Amy. Govore njihovi instrumenti, gitare, bubnjevi , violina , truba i klarinet. Jedinstvena mješavina : Punk , New Metal, Jazz , Latino u „šatou“ bosanskog sevdaha , ostavlja vas bez daha. Nagoni vas da lebdite u vremenu kojega nema. Čini vas neovisnim od svake sile , svake stege. Dok vas opijaju gutljaji slobode , vidite u magli sjenke odsanjanih snova , drage likove i predjele. Čujete pjesme svoje mladosti i neke maglovite budućnosti. Glas majke, Zemljice, pastirske frule i bubnja planinskog.

“Mujoo kuuujeee ….“ Glas trube vas budi iz sna. Dok gitarski rifovi paraju koprenu nataložene nostalgije , uzdasi violine sjeckaju uzavrelu atmosferu praterskog kluba . Čuvena Becka raja i prijatelji („ UN u malom“) stakatom , koji dopire iz dubine duše , razgoni majske nataložene oblake koji bijahu pritisli alpsku metropolu. “Sarajevo“, „Istambul“ na lijepom plavom Dunavu. Dok frontmen kleči na koljenima i bjesomučno udara u bubanj , iz zaleđa odzvanjaju rafali „teške baterije bubnjeva“ . Vidim i derviški lik , umotan bijelom „čalmom“, koji kao da je izronio iz magle, ili neke pustinje uronjene u pramenove fatamorgane .
Jedna zamišljena ljepotica , sa čašom nekog nedopijenog , nerazgovijetnog pića u ruci , bez ijednog pokreta , ijednog vidljivog gesta , stoji u prvom redu i netremice zuri u daljine. Gdje li je stigla u svojim snovima i koga je vidjela , pitam se. U magnovanju , izmedju dva kliktaja „Nikona“, pomislih da se moli. Nekome ili nečemu. Kao da je na molitvi.

DSC_1232

Igra svjetlosti i tame . Svjetosne munje , koje kao da su se provukle kroz vitražna okna neke bogomolje , daju cijelom ugođaju nestvarnu dimenziju. Kroz okular objektiva vidim tamne konture gospodara svjetlosti i tame . Da li je to „prst božji“ ? Da li nas to Erap opominje ? Ili Apolon , Bog svjetla i istine ?
A , bio je to jedan Saša iz Emone , koji je i na koncertima grupe „Laibach“ stvarao čudesnu igru svjetlosti.

Poslije , kada se muzički pljusak slegao u tišinu, i kada su „Bogovi otišli na počinak ” , shvatio sam da nismo bili na koncertu , nego na nekoj iskonskoj molitvi koja nam je iscijelila dušu i probudila uvjerenje u obnovu .Obnovu, bistru kao voda .

Obnovu koju ćete se doživjeti na nekom novom koncertu grupe „Kultur Shock“.

Baš tako !

„Muzika je jezik koji spaja i kojjega svi razumiju“,rekao je poslije sjajnog koncerta.

Leave a Reply

1 komentar za članak "Kulturalni šok: Kad se misli slegnu a emocije splasnu , realnost je mnogo bliža…"

avatar
najnoviji najstariji popularni
Dzeko
Gost
Dzeko

JA FACA U P.M.