Muzika je snažno sredstvo čiji je utjecaj na mlade izuzetno veliku, te mediji – posredstvom muzike (pjesme) i reklame-stimuliraju mlade da, kao potrošači, prihvate sve ono što je aktuelno i moderno. Na taj način se bitno determinira karakter ličnosti mladih ljudi, koje sadržaji većeg broja pjesama asociraju na seksualni promiskuitet i drogu.U tom cilju su osmišljeni i brojni televizijski video-spotovi koji podsjećaju na scene iz snova i halucinacije nakon uzimanja droga. Često i poznati kompozitori tvrde da nemaju pravu inspiraciju ukoliko ne prime taj čudesni dodir.
Roditelji sa svojom djecom o drogi i narkomaniji treba da razgovaraju otvoreno i prijateljski i da ih uče da odlučno i hrabro, svuda i u svako vrijeme, kažu NE. To treba da izgovaraju bez straha, ustručavanja i bojazni da ce narušiti drugarstvo. Djecu treba inicirati i organizirano ih uključiti u časnu borbu protiv narkomanije u kojoj roditelji čine prvu liniju odbrane. Jer, treba imati uvidu da je nemoguće spriječiti njihovu povezanost sa drogom. Djeca o tome slušaju i dolaze i kontakt na svakom mjestu…
Prvi korak u odbrani od narkotika je da se djeca objektivno i na vrijeme upoznaju sa prirodom tih supstancija. Zbog toga roditelji, kao i druge starije osobe, moraju učiti o drogama, a u preventivnom radu nesmiju paničiti i očajavati. Oni treba da uoče problem i da, na toj osnovi, učine odlučan i odmjeren korak u sučeljavanju sa stvarnošću, u cilju pružanja odgovarajuće pažnje i pomoći mladim osobama.
Roditelji su obavezni da prvi uoče problem, a ne da to čuju od drugih, ili još gore, da ih na to upozore predstavnici institucija i ustanova koji su o problemu obaviješteni kada je dijete ušlo u težu fazu koja zahtijeva liječenje ili kaznu zbog krađe, napada na druge osobe i sl.
Znaci koji su očiti zbog uzimanja narkotika su brojni, kao: promjene navika i prijatelja, češći izlasci i zakašnjeli povraci kući, zapuštenost ličnog izgleda i sl. Ovisnici često bježe sa časova i postižu slabiji uspjeh, izbjegavaju ostale članove porodice, počinju da lažu i kradu, javljaju im se očiti problemi sa pažnjom i pamćenjem. Ovome treba dodati i oznake koje se odnose na fizički izgled ovisnika. Uz to, javljaju se i simptomi vezani za gubitak kontrole i osjećaja za prostor i vrijeme. Takve osobe postaju brbljive, agresivne, osjetljive, paranoične itd.
Kada saznaju da njihovo dijete uzima drogu, roditelji su obavezni odvojiti vrijeme, sa djetetom voditi prisan i miran razgovor, iskazujući veliku ljubav i pažnju prema osobi do koje im je stalo i koju neizmijerno vole. U isto vrijeme, roditelji razmišljaju o uzrocima uzimanja narkotika, obraćaju se za savjet stručnjacima i ustanovama (škola, centar za socijalni rad i sl.) i stupaju u prijateljski kontakt sa roditeljima prijatelja njihovog djeteta. Radi stimuliranja želje da se dijete promijeni i ozdravi, roditelji planiraju prigodne nagrade, a u komunikaciji sa djetetom oni pokazuju principijelnu čvrstinu, strpljivost i upornost.
Kada je riječ o modelima zaštite od rizičnog ponašanja, pažnju usmjeravamo na primarnu funkciju porodice, komšiluk, kulturne i sportske organizacije. I ne samo to, već mlade treba uključiti i u organizirani i osmišljeni pokret borbe protiv droge i narkomanije, u namjeri da ne postanu njene žrtve ili da se toga oslobode. Jer, droga je uzrok strašnih tragedija i užasnih zločina, te je nužno upoznati tog ljutog-najvećeg ljudskog neprijatelja – da bismo ga negirali i porazili pri svakom susretu sa njim.
