FK “Radnički” – ulazak u Međurepubličko – pokrajinsku ligu

5 1.451

Piše: Mihad Sakić

Dana, 04.07.2018. godine, na Puračićkom izletištu Ljuštak razgovarao sam sa Bajrom Baćićem, uglednim pravnikom, te sigurno jednim od najuspješnijih sportskih radnika općine Lukavac.

Prilikom prisjećanja na tu 1985. godinu, Bajro me vraća na utakmicu odigranu 30. juna 1985. godine, na stadionu „Jošik“ pred više od 9.000 gledalaca. Bila je to revanš utakmica kvalifikacija za ulazak u Republičku fudbalsku ligu Bosne i Hercegovine sa „Elektrobosnom“ iz Jajca. Radnički je pobijedio 2:1. Bila je to pobjeda s okusom gorčine.

U svojoj arhivi, Bajro je sačuvao novinski tekst sa ove utakmice u kojem stoji:

„Sudija: Jozo Mandić – tendenciozan.

Strijelci: Šimić u 12. i 50. minuti za „Radnički“, a Mirsad Omerinović u 44. minuti iz jedanaesterca za „Elektrobosnu“.

Žuti kartoni: Sakić, Savić, Džafić (Radnički), M. Omerinović, Jakovljević, Blizanac i Ganibegović (Elektrobosna)

Crveni karton: Savić (Radnički)

Timovi su nastupili u sljedećim sastavima:

RADNIČKI: Talić, Mehinović, Toplak (Đulić), Savić, Mustačević, Džafić, Karić, Begović (Ibrišimović), Idriz, Sakić i Šimić.

ELEKTROBOSNA: Jakovljević, Trankulić, Topić, M.Omerinović, Arsenović, Baković, Gavrić, Pastuhović, Marijanović (Ganibegović), Me.Omerinović, Vučinić (Blizanac).

Radnički nije uspio da se kvalifikuje za Republičku fudbalsku ligu BiH. Doduše, postigao je pobjedu, ali je to bilo nedovoljno za ulazak  viši rang. Postigao je pobjedu bez sjaja, darujući prepune tribine umjesto pehara meda, peharom gorčine.

Utakmicu je Radnički počeo žestoko, što je rezultiralo ranim vodstvom od 1:0 u 12-om minutu. Bio je to rezultat koji obećava. Međutim, vremenom se „Elektrobosna“ oslobađa pritiska, odnosno napada, da bi pred sam kraj prvog poluvremena, u 44- om minutu, golom iz jedanaesterca poravnala na 1:1.

Početkom drugog poluvremena, opet žestoki napadi domaćina. Gol pada već u petom minutu nastavka, a strijelac ponovo spretni Šimić.

I, to je bilo sve. Više od 2:1 se nije moglo. Međutim, zato ne treba isključivo tražiti krivca u sucu Jozi Mandiću, koji je, istini za volju, imao čudan aršin. Radnički je kvalifikacije prokockao žutm kartonima u Jajcu (Halilagić i Marković), skrivljenim penalom u 44 – om minutu, propuštenim šansama (poput one Sakićeve u 89 – om minutu). Savićevom „energičnom“, da ne kažemo, netaktičnom i grubom igrom, koji sebi dozvoljava da bespotrebnim faulom, uz već jedan zaradi i drugi žuti karton. Čak u polju protivnika, kada za tim nije bilo prijeke potrebe, i time drugove u ovako važnom meču ostavi na cjedilu, reagovanjem na svaku sudijsku, u čemu je prednjačio golman Talić, itd, itd…

Opšti je utisak da je Radnički u ovaj meč ušao, realno gledano, nespremniji (Elektrobosna je, iako nimalo bolja, znala šta radi) i pretjerano ubjeđen u konačno slavlje.

Sudija Mandić je kardinalnu grešku napravio kada je Toplak, najblaže rečeno „kaširan“. Izvanredni bek Radničkog je hitno prebačen u Dom zdravlja, a Mandić taj prekršaj, namjeran i bez lopte, umjesto crvenog kartona, kruniše „sudijskom loptom“. Kakva farsa, kakva lakrdija, kakav cirkus…

Sve u svemu, s(p)retniji gosti minimalnim porazom proslavljaju plasman u Republičku ligu, ostavljajući Radničkog da iz svega izvuče određene pouke, između ostalog da bolji ne mora uvijek da pobijedi.“

Ovaj tekst Bajro je sačuvao u svojoj arhivi. Tekst je napisao novinar lukavačkog lista „13. septembar“ Dragiša Tošić, a objavljen je na strani 8 u broju 847. od 04. jula 1985. godine. Bajrin komentar je „Da smo tada ušli u Republičku ligu BiH, prošetali bismo bi se preko druge lige grupa Zapad među 18. najboljih klubova Prve Jugoslovenske Lige. Neki novinari napisali su u svojim izvještajima da je utakmicu posmatralo čak 12.000 gledalaca, što smatram da je tačno. To je sigurno rekord Radničkog jer smo zvanično prodali preko 9.000 ulaznica. A koji klub danas u Bosni i Hercegovini, pa i drugim državama može za jednu utakmicu prodati toliko ulaznica?“ sa dosta sjete govori Bajro.

FK „Radnički“ u tim kvalifikacijama nije imao sreće. Protiv ovog kluba djelovale su i neke „tamne sile“. Prije svega, riječ je o ljudima iz tadašnje sudijske organizacije u Bosni i Hercegovini, ali i neki uticajni ljudi koji su bili vezani za FK „Mladost“ Puračić. Zašto „Mladost“? I dan danas to nije baš jednostavno objasniti.

Bajro Baćić, vješto gladeći svoje sijede brkove, nastavlja priču:“Ulaskom u Međurepubličko-pokrajinsku fudbalsku ligu – grupa „sjever“, bilo je to u junu 1990. godine, Lukavački „Radnički“ postigao je do tada najveći uspjeh u istoriji postojanja ovog kluba. Ali, samim ulaskom lukavački fudbaleri nisu se zadovoljili, nego su u ovom rangu takmičenja ušli sa velikim ambicijama. Ekipa je doživjela manje igračke promjene i došli su igrači Hasanbašić i Tahirović (poslije ulaska u treću ligu), trenera Mesuda Nalića zamijenio je Omer Jusić. Pomoćni trener u klubu bio je Pašaga Šubić, trener golmana Jasmin – Manga Divanefendić, trener podmlatka Avdo Vehabović, a kadete je vodio Nedjeljko Velimir.

Međurepubličko-pokrajinska liga, „sjever“ se drugačije nazivala „Treća savezna liga“ socijalističke Jugoslavije. Ona je brojala 18 klubova iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i SAP Vojvodine. Sjedište lige bilo je u Novom Sadu, klubovi koji su se takmičili bili su:

FK „Bečej“ (Bečej), FK „Rudar“ (Kostolac), FK „Novi Sad“ (Novi Sad), NK „BSK“ (Slavonski Brod), FK „Hajduk“ (Kula), NK „Belišće“ (Belišće), FK „AIK“ (Bačka topola), NK „Metalac“ (Osijek), FK „Kolubara“ (Lazarevac), FK „Sloga“ (Doboj), FK „Vrbas“ (Titov Vrbas), FK „Kabel“ (Novi Sad), FK „Drina“ (Zvornik), FK „Jedinstvo“ (Brčko), FK „Batajnica“ (Batajnica), NK „Olimpija“ (Osijek), FK „Obilić“ (Beograd) i naravno, FK „Radnički“ (Lukavac). Prije ulaska u ovaj veliki rang takmičenja, FK „Radnički“ je jednostavno prošetao kroz republičku fudbalsku ligu Bosne i Hercegovine – grupa „sjever“. Sjećam se u posljednjem kolu sa 5:0 savladali smo „Hajduka“ iz Sijekovca, a golove su postigli Mašić, Ademović, Sejdinović i golman Simeunović iz penala. Publika je došla u velikom broju, preko 2 000 navijača, naših „Sioux-a“. Tada su u toj sezoni igrali sljedeći fudbaleri: Milutin Simeunović, Davor Toplak, Mirsad Halilagić (kapiten), Nedžad Džinić, Admir Jahić, Safet Ademović, Nermin Hodžić, Zinad Sejdinović, Mirsad Baraković, Senad Sakić, Omer Kovačević, Admir Mašić, Elvir Merdanović, Nermin Mahmutović, Dragan Savić, Mirhad Šabanović, Enver Ćorović i Mevludin Begić. Ranije sam pomenuo trenera Mesuda Nalića, njegovog pomoćnika Pašagu Šubića, ali je danas jako dobro pomenuti legendarnog fizioterapeuta Burhanudina Gemića – Gemu, klubskog ekonoma Aliju Mešića, te naravno, zamjenika predsjednika Voju Lukića (direktor FCL)“ ističe Bajro Baćić, predsjednik FK „Radnički“ iz vremena kada je ovaj slavni sportski kolektiv postigao svoj najveći rezultat, plasman u treću ligu SFRJ.

„Eto vidiš, moj jarane, druže moj, a đe smo danas? FK „Radnički“ sigurno zaslužuje da igra barem u Prvoj ligi Federacije BiH, ma znaš, bili smo mi i u Prvoj BiH ligi. Ali o tome ćemo poslije. „Radničkom“ želim povratak na mjesta i pozicije koje su njegove, a boga mi do 2021. godine trebamo se svi zajedno boriti da na 100-tu godišnjicu „Radnički“ bude član Premijer lige BiH. Želja mi je da se napiše i jedna knjiga o FK „Radnički“ Lukavac.“

Na kraju želim se zahvaliti Bajri Baćiću na ovom iskrenom i ljudskom razgovoru. Ova priča nije bila planirana, ali eto došla je nekako u povodu obilježavanja 33. godišnjice od odigravanja fudbalske utakmice koja je prema mnogim starijim prijateljima FK „Radnički“ bila najposjećenija. Preko 12 000 hiljada gledalaca na gradskom stadionu „Jošik“ u Lukavcu. Poželimo da takvih utakmica sa publikom u još većem broju bude na terenu i tribinama slavnog fudbalskog kluba „Radnički“ iz Lukavca.

Puračić, 15.07.2018. godine

Mihad Sakić

Leave a Reply

5 komentara za članak "FK “Radnički” – ulazak u Međurepubličko – pokrajinsku ligu"

avatar
najnoviji najstariji popularni
željo
Gost
željo

lijepa priča,drago mi je da sam bio sudionik te utakmice,,,

Sifon sode
Gost
Sifon sode

Radnicki je u medjurepublicku ligu usao reorganizacijom, a ne osvojenim prvim mjestom.

Delic nikad nije bio na Josiku
Gost
Delic nikad nije bio na Josiku

Bio Sam kao dijete na ovoj utakmici. Paamtim dobro ulijetanje u teren navijaca Radnickog poznatog pod nadimkom ” Popak” i kad je legao na teren i zagrnuo se tadasnjom drzavnom zastavom jer je “milicija” prisla u namjeri odmah da ga udara pendrecima …sve ostalo je legenda. Moj Mihade i ti Bajro ebo taj Muftic sa Slike ovog svog retarda sto ga dovede da upropasti i Opstinu i Radnicki i ko zna sta jos ce da usere …jer da je Risto ” slikar” jos u Lykavcu samo bi on od ovog Delica koristi imao sad …koji foto uzas!

Dzo
Gost
Dzo

Jest vam bilo tesko sa toliko love veci je uspjeh imala mladost puracic kao tim iz mjesne zajednice.

Puracic u Srcu
Gost
Puracic u Srcu

Joj kad kazu Puracickom, Purackom se kaze