SodaLIVE INTERVJU: Edin Delić

Prije 10 dana kandidatima za načelnika Općine Lukavac postavili smo 5 pitanja i dobili odgovor od dva, Edina Delića i Refika Hankića. Kandidat ispred SDA i SBB, Amir Sejdinović, se nije udostojio odgovoriti na pitanja i tako dokazati da je odgovoran i da će u slučaju da dobije mandat komunicirati sa građanima.

U nastavku prenosimo odgovore Edina Delića, kandidata ispred tri stranke na predstojećim izborima.

SodaLIVE.ba: Šta su za Vas 3 najveća problema na općini Lukavac koji se trebaju prvo riješiti?

Najveća 3 problema koja je nužno riješiti:

Zaustaviti odlazak mladih ljudi i mladih porodica
Ljudi su najvažniji resurs današnjice i budućnosti. Na pitanje šta može biti razlogom odlaska, vraćanja ili doseljavanja pojedinca ili porodice nije teško odgovoriti. Ljudi dolaze u sredine u kojima mogu ekonomski prosperirati, koje nude humanije i bolje uslove za život, gdje se osjećaju sigurno i punopravnim članovima zajednice.
Na žalost u Lukavcu posljednjih godina je sve manje nade za one koji nisu „politički uvezani“, „stranački ili rodbinski povezani“ da mogu spokojno planirati život svoje porodice.

Vrhunac apsurda je kada neki „politički lik“ koji je dobio na poklon plac za izgradnju porodične kuće u srcu grada, pa je onda povezao na centralno grijanje i kome je rat pogodovao u svakom aspektu života ističe kako on i njegova porodica nikada neće otići iz Lukavca. Naravno da neće, jer nigdje drugo takav raj za sebe ne bi mogli izgraditi na način kako to čine u Lukavcu sa egzotičnim fakultetom završenim u poznom dobu i osnovama poznavanja nekog stranog jezika, dok naša djeca sa zlatnim plaketama univerziteta, koja osvajaju nagrade i kojima su vrata širom svijeta otvorena moraju i proći kroz ta vrata, jer su Lukavac okupirali „oni što se ne misle nigdje seliti“.

Održivi razvoj opštine Lukavac metaforički sadržan u paroli ,,Da Lukavac prodiše”

Održivi razvoj je ključni prioritet, a što znači sinhroniziranu i snažnu borbu na dva važna fronta: čuvati i otvarati radna mjesta uz poboljšanje stanja okoliša. Jednako su važne obje dimenzije ovog problema. Održivi razvoj nije magična formula koju tim kome pripadam patentira na izborima. To je ključna strategija očuvanja čovječanstva koja je u fokusu djelovanja Ujedinjenih nacija. U Lukavcu se posebno osjeti problem koga su Ujedinjene nacije označile kao ključni problem opstanka čovječanstva. Mi smo danas u Lukavcu na prvoj liniji odbrane zdravlja i mogućnosti daljeg života, uz nespornu potrebu očuvanja radnih mjesta i razvoja ekonomije. Vlasti su Lukavac dovele u poziciju da je teška održivost sadašnjeg stanja dosegla kritičan nivo. Broj oboljenja koja se mogu dovesti u vezu sa zagađenom okolinom je alarmantan i mi danas govorimo o nužnosti spašavanja djece. Postavlja se pitanje ako se ovakav trend nastavi šta će biti sa budućim generacijama?

S druge strane Lukavac je opština sa ogromnim razvojnim potencijalom u industriji, prirodnim resursima, sa povoljnim geografskim položajem, velikom površinom, izuzetno sposobnim ljudima, te multikulturalnom i multietničkom tradicijom kojom se rijetko koje mjesto može pohvaliti. Kao nezaobilazna komponenta ,,održivog razvoja lokalne zajednice” može se navesti i obaveza osiguranja minimalnih uslova života u mjesnim zajednicama i gradskoj zoni Lukavca. Danas na žalost kontaminirani vazduh, voda i tlo nisu jedini životni problemi. Osiguranje i zaštita pitke vode, prikupljanje i tretman otpadnih voda, zbrinjavanje smeća, zaštita od poplava su neizostavna komponenta održivog razvoja kakvog Lukavac treba. Lukavac danas guši neefikasna i korumpirana politika koja provodi volju uskog kruga vladara naših sudbina. Svakodnevno saznajemo da se potencijalnim investitorima traže usluge u zapošljavanju ,,stranačkih kadrova” ili u novcu da bi pokrenuli svoje biznise, a to su upravo razlozi slabog investiranja na području opštine.

Konačno kao važna teza koju bi morali imati u vidu oni koji se brinu za radna mjesta i koji nas optužuju da ćemo navodno zatvoriti fabrike jeste da se samo modernizacijom fabrika i smanjenjem njihovog okolinskog uticaja može osigurati njihova sigurna budućnost. Tehnološka zaostalost, zanemarivanje održavanja i izbjegavanje poštivanja okolinskih standarda vodit će daljem urušavanju samih proizvodnih procesa. Isključivo održivim razvojem možemo čuvati i fabrike i radna mjesta. Za Lukavac u budućnosti jedini mogući razvoj je održivi razvoj: razvoj u kome će današnja generacija osigurati svoje potrebe i prosperitet na način da to ne ugrozi budućim generacijama.

Eliminisanje korupcije, zakonit i transparentan rad administracije

Korupcija je težak kamen oko vrata u provođenju bilo kakvih razvojnih politika ili pokušaju ozdravljenja društva. Znam da veliki broj službenika u opštinskoj administraciji nastoje maksimalno odgovorno raditi svoj posao, ali isto tako znam da je način organizacije i upravljanja takav da se privileguju stranački, rodbinski i finansijski interesi pojedinaca koji su bliski polugama moći u odlučivanju.
Nije slučajno da danas imamo u susjednim opštinama znatno veći broj novootvorenih proizvodnih „biznisa“, a znam da su neki od veoma atraktivnih investitora odabrali druge opštine jer su naišli na nepremostiv administrativni bedem. Znam za slučaj našeg lukavčanina koji je prije 10-tak godina pokušao otvoriti poslovni objekat u Lukavcu, a što je ukočeno u administrativnoj proceduri. Ovaj predmet je danas na sudu i veoma je moguće da opština plati milionsku odštetu radi diskriminacije.

Izraz „transparentan rad“ je danas izlizan u svakodnevnoj praksi i razvijen je niz mehanizama da se izigra. Opštinska administracija mora biti efikasno „kompjuterizirana“, sa što manje kruženja papirne dokumentacije i ciljem da postane tzv. „paperless administration“, odnosno administracija bez papira.

Moramo shvatiti da i ljudima koji rade svoj posao odgovorno u administraciji nije lako i da će i oni trebati podršku i zaštitu – kako od negativnih uticaja njima nadređenih lica, tako i u slučajevima kada se upućuju primjedbe koje su neosnovane. Imat ćemo razumijevanja i da se može pogriješiti, imati loš dan i slično, ali nećemo imati nimalo razumijevanja prema onim koji svoj položaj koriste za pribavljanje protivpravne materijalne koristi, koji ucjenjuju građane ili za određeni poklon, uslugu, naklonost i slično diskriminiraju građane. Svaka vrsta dodatnog napora koje čine prema bilo kome ne smije ni na koji način diskriminirati druge građane, a posebno ne smije biti u suprotnosti sa propisima.

Jedna od naši deviza je nulta stopa tolerancije korupcije. Očekujem da će nakon proglašenja rezultata izbora, a u slučaju da ja pobijedim u utrci za načelnika, svi učesnici u administrativnim procesima u opštinskoj upravi prihvatiti da stupaju na snagu znatno strožiji uslovi kada je u pitanju korupcija. Ako nisu sigurni da li nešto jeste ili nije korupcija imaju pravo pitati, možemo ukrstiti argumente i ravnopravno bez bilo kakvih negativnih posljedica razgovarati o svim pitanjima, ali kad radimo i kada uslužujemo naše građane ili potencijalne investitore moramo uložiti napor da to bude najbolja usluga koju mogu dobiti u bilo kojoj opštini u Bosni i Hercegovini. I to je jedan od „benčmarka“ koga ćemo primjenjivati dosljedno – gospodo u administraciji raspitajte se ko u državi radi najbolje referat na kome ste trenutno, vidite u čemu je tajna uspjeha, prepišite dobra rješenja i dođite sa prijedlozima kako da preteknemo bolje od nas.

SodaLIVE.ba: Šta su po Vama 3 najveće prednosti općine Lukavac? Ljudi i industrijsko naslijeđe
Lukavac je u regionalnim okvirima staro naselje, koje je svoje današnje oblike počelo formirati nakon izgradnje Fabrike Sode krajem XIX vijeka, od kada traje kontinuirano naseljavanje: kako stanovništvom iz okolnih mjesta, tako i nizom porodica koje su ,,trbuhom za kruhom” dolazile raditi u Lukavcu. Mi smo imali prvi rendgen gotovo pola vijeka prije Sarajeva. U Lukavcu je radio tvorac prve vakcine protiv bjesnila dr. Hempt, a njegova majka Marija je bila prva babica u prvom porodilištu u BiH. Sin doktora Hempta je tokom boravka u Lukavcu eksperimentirao sa sodom i aspirinom, pa je patentirao šumeći aspirin, koga i danas kupujemo u apotekama. Lukavac se tokom svoje industrijalizacije obogatio nizom uglednih familija čiji potomci i danas žive u našem gradu, kao što su porodice Havelka, Mott, Čuferi, Izgradnjom KHK Lukavac postaje svojevrstan centar multi-kulture i pogon za industrijski razvoj cijele regije, a što je teklo do nesretnog rata 1992-1996. godine. U naš grad su dolazili na kupanje na olimpijski bazen kupači iz cijele regije, posjetioci u moderni kino ili u prvu kuglanu na regiji u Lukavac. Naši očevi su prilikom referenduma za izgradnju Doma kulture odgovorili velikim ,,DA” i izdvajanjem od vlastitih primanja sagradili objekat koji se i danas otima zubu vremena i nebrige, a onomad je bio pravi kulturni centar regije. U večernjim satima svi smo bili ispred Doma kulture, a iz sala i prostorija odjekivali su zvuci folklora, vježbi orkestara, krčanje radio-amaterskih uređaja, zveckanje posuda za izradu fotografija tadašnjeg kluba ,,Milton Manaki” i niz drugih kulturnih sadržaja.

Treba naglasiti da je u ,,prošlom sistemu” bilo niz propusta, a posebno treba ukazati na to da je razvoj seoskih mjesnih zajednica bio zapostavljen, da su stanovnici bili primorani svoj ekonomski prosperitet vezivati za rad u fabrikama i da je zbog toga niz sela veoma zapostavljeno. Nakon rata veći dio industrije je preživio, ali to nije bilo niti sjena onoga čega se sjećamo. Dolazi do početka vladavine nacionalistički orijentiranih oligarhija koje su svoju moć crpile velikim dijelom u nastojanju da se izbriše, relativizira ili minimizira tradicija Lukavca. Kao da se željelo odbaciti ono čemu su mnogi građani i svjedočili jer vrijeme kada je Lukavac postao čaršija i nije bilo tako davno. Došlo je do degradacije urbanog centra izgradnjom niza privatnih stambenih objekata koje su najčešće dobivali podobni političari. Falsifikuju se istine o toku rata i zaslugama, generiraju tenzije među stanovnicima mjesnih zajednica i gradskog područja Lukavca. U naseljima oko Lukavca sistemski se ,,kupuje naklonost“ ljudi koji su bivali zapostavljeni u prošlom režimu, dok se gradska zona brutalno kažnjava neviđenom nebrigom za infrastrukturu. Lukavac je danas grad bez ijednog kvadratnog metra popločanog šetališta, u gradu su samo obnovili park i ulaz u zgradu opštine, a nekadašnje najveće vrijednosti naše istorije su odbačene i zanemarene.
Ali preživjelo je naše industrijsko naslijeđe i preživjeli su ljudi. Mi imamo osnovu sa koje se može pokrenuti bilo kakav oblik poljoprivredne ili industrijske proizvodnje. Osim predratnog iskustva koje imaju stariji, veliki broj mladih se kalio radeći za strane vojne trupe u BiH i drugim zemljama, a radili su za strance najsloženije poslove u potpuno organizovanom okruženju. Smatram da pamet, organizaciju i pošten odnos prema svojim obavezama  možemo aktivirati naše ljudske resurse i industrijsko naslijeđe. Takvu prednost nema mnogo opština u BiH koje su veličine naše opštine. Tamo gdje nikad nije bilo industrije, ili gdje se desio decenijski prekid, nužno je mnogo više energije da se krene.

Prirodni resursi i jezero Modrac

Lukavac je najveća opština u Tuzlanskom kantonu po površini sa oko 320 km2 u kojima možemo naći nizh različitih geo-morfoloških struktura bogatih različitim prirodnim resursima. Sprečka kotlina koja je u gornjem toku pokrivene jezerom, a nastavlja dalje Sprečom ka Gračanici pripada tzv. ,,dinarskoj ofiolitskoj zoni“ bogatoj mineralnim resursima, među kojima ću ovom prilikom samo spomenuti toplu vodu. Eksploataciju geo—termalnih voda imamo na dva lokaliteta u Gračanici, a pojave tople vode i povećanog geotrmalnog gradijenta registruju se i na području opštine Kalesija u Sprečkom polju. izvor,,Petrak” sa visoko mineraliziranom vodom i povećanim sadržajem sumpora itekako ukazuje na ovakvu mogućnost. Apsolutno se može očekivati bušenje i pronalazak geotermalnih resursa što bi za sposobnu administraciju u Lukavcu značio početak velikog razvoja: od turizma, korištenja za industriju (sušenje ili grijanje), pa do meni najdražeg korištenja za poljoprivrednu proizvodnju.
Sigurno nije potrebno pominjati resurse uglja koji se otkopava već više od pola decenije u našim krajevima. Struktura zemljišta se kreće od ravničarskog i pogodnog za većinu oblika poljoprivredne proizvodnje (kao što je npr. područje Gnojnice), brežuljkastog pogodnog za niz agro-kultura, među kojima se posebno može navesti voćarstvo, pa do brdsko-planinskih struktura koje su pogodne i dostupne za različite vrste sticanja profita, među kojima posebno treba izdvojiti turizam. Kao pasionirani „brdski biciklista“ koji se provezao kroz sve prirodne ljepote tvrdim da imamo kapacitet da na našim brdima i šumama razvijamo niz oblika seoskog i aktivnog turizma, uz ekološku proizvodnju hrane.
Imamo i vještačku jezersku akmulaciju Modrac koja je istinski neiskorišteni biser i zanemareni resurs. Oni koji nisu u stanju bili osigurati niti elementarne uslove za razvoj opštine i koji su zapostavili svoje najnužnije obaveze, svakako nisu u stanju niti zamisliti šta nam može pružiti jezero Modrac. Kada govorim i pišem o tome kako se može riješiti problem jezera svjesno rizikujem sa činjenicom da mogu postati predmet ismijavanja onih koji nisu u stanju razumjeti suštinu i čija mašta doseže do toga kako se okoristiti o budžet i kako vladati narodom sa što manje napora i što više lične koristi.
Kao rudarski inženjer u osnovi i redovni profesor geo-okolinskog inženjeringa sa relevantnim međunarodnim iskustvom ukazujem na to da bitka za jezero nije izgubljena i da se moramo vratiti ovom resursu. Neću ovom prilikom detaljisati, ali samo ću zaključiti da je moj cilj da se cijela obala jezera pretvori ili u turistički resurs ili u području intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Danas će nekome ko ne želi razumjeti izgledati kao pusti san. I ja sam svjestan da su 4 godine mandata malo u odnosu na pola vijeka zapostavljanja jezera Modrac. Ali kada napravimo vidljive i suštinske pomake, kada jezero počne zapošljavati ljude i dovoditi turiste, siguran sam da ćemo biti na početku jednog važnog procesa koji može okrenuti točak istorije u pozitivnom smjeru.

Geografski položaj i saobraćajna povezanost

Kad pogledamo danas kako putnici namjernici ulaze u Lukavac kroz fabrički krug i kakvu percepciju mogu imati oni koji prvi puta dođu u našu sredinu možemo zaključiti da smo u stanju ,,saobraćajne blokade”. Iz bilo kog pravca dolazili glavni put vas vodi pravcem između Cementare i Fabrike Sode preko pružnog prelaza na kome je rampa veoma često i dugo spuštena. Sve ostalo dostupno su tek ,,pomoćni pravci”. Kad dolazite u grad iz Doboja ili Srebrenika morate napraviti veliki krug da bi iz pravca sjevero-istoka ili sjevero-zapada prišli gradu sa južne strane putem koji je vizuelno i kvalitativno veoma loš i koji stvara lošu sliku o Lukavcu — kako gostima, tako i nama.
Slično loše stanje je i kada se pogleda opština. Građani Šikulja su opkoljeni rudarskim radovima i mogu izaći u svijet jednim jedinim ,,kružnim” putem kroz Smoluću. Građani Bikodža ili Prokosovića ako krenu za Puračić moraju voziti puni krug u dužini od više od 10 km, iako imaju preko Tirnovca mogućnost da prevale samo par km kada krenu na vašar ili drugom prilikom put Puračića. Teško je shvatiti zašto opština nije izgradila 2,5 km puta da poveže Huskiće sa Mramorom i Ljepunicama, čime bi se put iz Ljepunica do Lukavca skratio sa nekih 12 km na samo 3,5 km. Toliko bi bio kraći put iz Srebrenika, a Huskići i Lukavac Mjesto bi postali prigradska naselja. Zašto se konačno ne dovrši i osposobi za saobraćaj raskrsnica kod benzinske pumpe Kopex-Junuzović, te zašto se ne dovrši kvalitetan asfaltni put kroz Bistarac sa izlazom na rejognalni put na način da ne prelazi prugu? To bi mogao biti glavni ulaz i izlaz putnicima koji idu za Tuzlu. Skratili bi put za oko 2,5 km u odnosu na onaj sadašnji kroz fabričke krugove, a Bistarac bi takođe postao gradsko naselje. Zašto opština nije radila na probijanju puta preko Ozrena na pojasu Mićijevići (Panjik) – Donja Bukovica, gdje nedostaje oko 4 km da se uspostavi cestovna veza Lukavac-Maglaj. Možete li zamisliti šta bi ova cesta značila za opštinu u cjelini, a posebno za Ozren? Nije shvatljivo zašto se iz područja Kruševica-Duboštica ne uradi kvalitetan put preko Ratiša kojim bi se moglo voziti prema Srebreniku? Ovaj put je zadnje dvije godine odsječen klizištem koje nije sanirano.

Zašto u Lukavcu nemamo kružni tok saobraćaja na raskrsnici kod Hotela Lukavac i kod MUP-a i autobuske stanice prema Trgu Bremena? Ove dvije raskrsnice bi povećale propusnosti sigurnost — posebno pješaka. Osim toga mogle bi biti ukras grada. Konačno Lukavac je na nekih 4—5 km od regionalnog centra Tuzle i može biti oslonjen na svu infrastrukturu Tuzle, te je nužno razvijati saradnju i zajedničke inicijative. Kako smo na putu Doboj—Tuzla kroz našu opštinu prolazi i prolazit će veliki broj putnika, a to se vidi i iz veoma intenzivnog saobraćaja ovom dionicom. Zapitajmo se šta oni koji prolaze kroz opštinu Lukavac vide, šta mogu znati i kakvu potrebu mogu zadovoljiti pri prolasku kroz Lukavac? Čak nemamo ni ugostiteljske objekte koji bi bili magnet za turiste i prolaznike, tek nekoliko objekata nude usluge na Booking-u, a prateći sadržaji koji bi privukli putnike su gotovo nikakvi. Ne nudimo biciklističke vožnje, ne nudimo seoski turizam i zdravu hranu, već nudimo percepciji putnika da prolaze kroz ,,zonu sumraka”. Tu percepciju moramo postepeno mijenjati. Ma koliko osporavali razvoj Tuzle u posljednje vrijeme, čak ni najljući kritičari teško će osporiti činjenicu da se tokom posljednjih 10-tak godina percepcija Tuzle kao turističkog središta itekako promijenila. Danas nećete naći niti jedan ozbiljan tekst o turizmu u BiH da se Tuzla ne pominje. Naravno da to samo po sebi nije dovoljno. Ali hajde da tu ,,turističku percepciju” proširimo i na Lukavac. Hajde da iskoristimo naš položaj i ponudimo svijetu sasvim drugačiju sliku Lukavca. Oni koji me osporavaju i brutalno vrijeđaju pitat će kojim sredstvima, gdje je tu nadležnost opštine, kako to mislim provesti i tvrditi da je ovo mamac za naivne glasače na teme kojih se neću doticati ako pobijedim.
I ja i razumni građani smo svjesni koliko vremena i novaca treba da se sve ili većina navedenog uradi. Znam ja i da 4 godine brzo prođu, te da će se od navedenog morati odabrati i neki prioriteti i oni su već trasirani našim programima. Osim toga prioriteti se moraju usaglašavati: kako u Opštinskom vijeću, tako i sa građanima. Ja ću potrošiti mnogo energije da probudim i aktiviram naše građane, pa da sami kažu da li je važnije prvo graditi put koji veže Huskiće i Mramor ili kružni tok u Lukavcu i slično.

Vaše pitanje sam shvatio kao pitanje na koje trebam ponuditi vizije koje se neće iscrpiti samo 4—godišnjim mandatom. Mislim da je našem gradu potrebna dugoročna vizija i ciljevi prema kojim ćemo se kretati postepeno. Lutanje i nečinjenje nas je dovelo u stanje u kome smo danas.

SodaLIVE.baDa liste zadovoljni radom Općinskih služba, a posebno šalter salom i hoćete li poduzeti nešto po tom pitanju? Ako je odgovor potvrdan, šta konkretno?

Nisam zadovoljan radom opštinske administracije, ali se to ne odnosi ni na koga pojedinačno. Znam da u opštini radi niz iskusnih i dobrih ljudi, a svjestan sam da je i njima već, narodski rečeno, ,,puna kapa” ove vlasti. Mi možemo tražiti pojedinačno dobre i loše strane svakoga od nas, pa i administracije, ali ono što je suština i što je nesporno: način upravljanja, kvalitet rada, nužna optimizacija procedura i niz drugih elemenata čine opštinsku administraciju u Lukavcu jednom od najmanje efikasnih u regiji. Oni koji odu samo do susjedne Gračanice i Tuzle mogu itekako osjetiti da čak i u lokalnim uslovima može mnogo bolje.

Konkretno nužno je potpuno i efikasno implementirati sistem upravljanja ISO 9001. Oni kojima su bliski termini proceduralni model rukovođenja, optimizacija procedura, stalno poboljšanje, mjerenje zadovoljstva korisnika usluga i slično odlično znaju na šta mislim. lako se opština Lukavac na svojoj zvaničnoj stranici javno hvali posjedovanjem ISO 9001:2008 certifikata odgovorno tvrdim da od uvođenja certifikata ISO (2013. godine) do danas jako malo smo toga vidjeli što bi implementacija ovog standarda značila. Poput svih drugih oblasti života u kojima se falsifikuju činjenice, donose odluke ili propisi za koje se unaprijed zna da neće značiti ništa i izigravaju temeljni principi funkcionisanja uprave, i naša opština se okitila prije tri godine certifikatom koji ništa ne znači.

ISO standard predviđa eksterni audit, kontinuiranu kontrolu funkcionisanja procedura i analizu zadovoljstva korisnika usluga. Odlično znam da niti jedan građanin u našoj opštini nije upitan koliko je zadovoljan uslugom, kao što znam da se ne poštuju procedure koje su prilikom uvođenja lSO standarda usvojene i imaju snagu ,,internog akta“.

Ključni problem zbog koga administracija i politika nisu dosljedno primijenile ISO 9001 leži u činjenici da bi primjena ovog standarda potpuno eliminisala značaj i ulogu bilo kojeg pojedinca ili rukovodioca koji se postavlja iznad građana ili privrednika. Potpuno bi elminirala faktor postojanja ,,političke volje“, naklonosti lokalne SDA, ucjene fizičkim ili pravnim licima da izvršavaju različite zadatke političkih struktura i slično.

Procedure je nužno detaljno analizirati i temeljito bez izuzetka promijeniti uz potpunu kompjuterizaciju sistema upravljanja. Svaka procedura mora imati precizno predefinisane uslove kako i ko je može pokrenuti, koja dokumentacija je neophodna, kako se kreće dokumentacija, koliko traje svaki korak procedure i ko je odgovoran, te konačno na kraju mora se evidentirati odgovor onog građanina koji je tražio proceduru da li je zadovoljan i šta smatra da se mora popraviti.

Informatizacija sistema upravljanja će biti jedan od prvih troškova koje moramo pokriti. Već sam se najavio nekim stranim izvorima finansiranja koji se bore protiv korupcije da dijelom ili u cjelosti finansiraju uvođenje totalnog sistema upravljanja kvalitetom (TQM) i informatizacije administracije kao temeljnih pretpostavki za eliminaciju korupcije u javnoj upravi. Vjerujem da će našu opštinu malo ili nimalo koštati ova promjena, ali moram reći da sam uvjeren da čak i kada bi opština finansirala čitav projekat, da bi se to brzo pokazalo kao ušteda.

Nikako mi se ne sviđa naziv ,,šalter sala”, iako sam svjestan da opštinski organi moraju operativno rješavati niz zahtjeva građana. Šalter na neki način implicira čekanje u redu, razgovor kroz prozorčić i podređeni položaj građanina koji treba uslugu administracije.

Razvijat ćemo postepeno ,,šalter salu” u prijemni odjel za građane, tako da taj prostor postane istinska direktna fizička veza između građana i administracije i da bude jedinstveno mjesto gdje građanin može pokrenuti svaku proceduru, dobiti savjet i uputu i izaći iz prostorije sa osjećajem da je bio u službi koja postoji zbog građana, a ne zbog administracije. Opštinsku administraciju finansiraju građani i mi moramo shvatiti da građanima služimo.

Takođe moramo biti svjesni i da su opštinski službenici nerijetko izloženi neprimjerenim situacijama i pritiscima —- bilo od njihovih rukovodećih struktura, bilo od građana koji iz nepoznavanja pravnog osnova svoga zahtjeva ili niza drugih razloga nerijetko očekuju ono što se od administracije ne može dobiti ili to rade na neprimjeren način.

Da bi imali odgovornu administraciju moramo štiti i građane od neodgovrnih službenika, ali i odgovorne i profesionalne službenike moramo štiti od neutemeljnih optužbi i pritisaka.

l ja i građani trebamo stati iza službenika koji sa osmijehom i odgovorno rade svoj posao, koji razmišljaju kako mogu poboljšati svoj učinak i kako dati doprinos da građani zgradu opštine dožive kao servis koji služi njima, a ne zgradu iz koje se krše njihova prava.

SodaLIVE.ba: Pitanje gradskog bazena, šetališta i divlje gradnje u Lukavcu? Šta ćete poduzeti po tom pitanju?

Grad mora dobiti olimpijski bazen i šetalište, a divlju gradnju moramo suzbijati —tu apsolutno nemamo dileme. Idemo redom. Mislim da bi pokušaj revitalizacije bazena na lokaciji na kojoj su danas ostatci bazena na kome smo provodili svoje djetinjstvo bio posao koji bi ovisio o nizu faktora koji bi mogli ometati realizaciju. Oni koji se žele opravdati imali bi niz ,,uporišta” za teorije pravdanja, od pravno—formalnog statusa bazena, nepostojanja projekta sanacije, pitanja održivosti i slično. Svakako treba pažljivo pratiti i boriti se da prostor bivšeg bazena, a dodat ću tome i rukometni stadion, dvoranu nekadašnjeg Partizana i prostor gdje smo imali prvu kuglanu, treba urediti i iskoristiti. Neposredna blizina Fabrike Sode i udaljenost od centra grada su još dodatni faktori koje će svaki potencijalni investitor morati uzeti u obzir.

U gradskoj zoni imamo nekoliko mogućnosti za rješavanje ovog problema. Morate imati u vidu da načelnik ne donosi sam odluku, pa čak i ako imamo većinu u vijeću. Ja ću se zalagati po pitanju bazena da pribavimo saglasnost i stranaka opozicije, odnosno da saslušamo sva racionalna stanovišta, te odaberemo rješenje koje će imati najviši konsenzus među nama.

Lično sam za to da se na području od direkcije Komunalnog preduzeća do pruge, odnosno prostoru koji danas zauzima pijaca, prostorno planira izgradnja Sportsko—rekreativnog centra koji bi osim olimpijskog zatvorenog bazena imao i niz drugih sadržaja, ali koji bi bio ekonomski održiv projekt. SRC Galeb se može graditi po fazama, te bi to dodatno olakšalo početak gradnje. Opština u sadašnjem stanju nema resurse iz kojih bi se moglo izgraditi bazen u neko skoro vrijeme, ali sam uvjeren da se mogu stvoriti minimalni uslovi da pronađemo investitora. Dinamika realizacije ovog cilja ovisila bi o privlačenju investitora, ali opština bi mogla odmah uraditi prostorno-plansku dokumentaciju i pripremiti uslove za raspisivanje javnog konkursa.

Treba imati u vidu da se utom području nalaze zalihe dostupne vode, a da čak postoje indicije da se mogu očekivati i geotermalne vode. Izvor ,,Petrak” i geološka struktura ukazuju na ove mogućnosti, no to su stvari koje je nužno geološkim istraživanjima utvrditi. Opština će provesti ova istraživanja, a ako se predviđanja pokažu tačnim možemo smatrati da smo dobili ,,zlatnu koku u srcu grada”.

Stabilizacija budžeta i povećanje investicija će biti proces od koga u prve dvije godine ne možemo očekivati čudo. Znam da bi bilo popularno rasipati se obećanjima, ali mi moramo shvatiti da se u ovom trenutku borimo da zaustavimo dalju degradaciju i ugrožavanje života ljudi. Bazen zauzima veliko mjesto u emocijama koje imam i budite sigurni da ćemo raditi snažno na ovom pitanju.

Šetalište u gradu je jedan od identiteta koji grad poput našeg mora imati. Apsolutno je neprihvatljiv režim zatvaranja ,,Trga Bremena” u ljetnim mjesecima. Predložit ću Opštinskom vijeću da se urade raskrsnice sa kružnim tokom saobraćaja kod Hotela Lukavac i kod Policijske Stanice-Autobuske Stanice-Trga Bremena, tako da se podigne propusnost i sigurnost saobraćaja. Trg Bremena danas ima potencijal da postane prva pješačka zona u našem gradu. Radit ću na tome da se prošire trotoari na Bremenu, urade pločnici i rasvjeta, a da se uslovi za saobraćaj vozila svedu na minimum: ograničiti to na nužan saobraćaj (dostava, stanari i slično). Šetalište je nužno širiti i dalje pored zgrade opštine i prema stadionu. Lukavac mora što prije dobiti prve kvadratne metre uređenih šetališta. Moramo proljepšati prostore u kojima živimo – ne samo grad, već i mjesne zajednice. i naši sugrađani zaslužuju u svojim mjestima imati parkovske površine, klupe, uređen centar koji će moći pokazati posjetiocima i putnicima namjernicima. Gornji i Donji Bistarac, te naselja Lukavac Mjesto, Hrvat, Huskići i Koksara danas imaju potrebne preduslove da bi se mogla urbanizirati i postati u pravom smislu „gradske mjesne zajednice“. Razvijat ćemo vizuelni identitet svih naših mjesnih zajednica i estetski uređivati prostor u kome živimo.

SodaLIVE.ba: Kako planirate komunicirati sa građanima, ukoliko budete izabrani? Prije svega mislimo na korištenje interneta —- emailova i društvenih mreža. Da li ih sada koristite i ako je odgovor potvrdan, da li Vi sami lično komunicirate na njima?

Komunikaciju sa građanima smatram iznimno važnom i uložit ću mnogo energije u to. Inače sam osoba koja voli ljude, druženje i komunikaciju. U toku kampanje još uvijek sa uspjehom odgovaram na svaki zahtjev građana, izuzev onih koji komuniciraju sa očiglednim lošim namjerama i bez minimalnog poštovanja sagovornika.

Cijenit ću svakog građanina, a očekujem da oni koji imaju potrebu razgovarati sa načelnikom bi trebali jednako tako uvažati sagovornika. Veliki probem komunikacije svih i načelnika je obim takve komunikacije. U slučaju Lukavca to bi značilo komunikacija jedan naprema četrdeset hiljada i ona može u određenim okolnostima biti dovedena u pitanje realno moguće izvodljivosti.

Preferiram direktnu komunikaciju, ali svakako očekujem od građana da prije obraćanja načelniku iscrpe druge moguće mehanizme za rješenje problema. Pružite šansu administraciji i službama da riješe vaš problem, obratite se prvo na način kako je to predviđeno zakonom i procedurama. Onaj građanin koji i nakon primjene procedure ili njenog ishoda i dalje smatra da ima potrebe ili osnova pričati sa načelnikom ima puno pravo zakucati na vrata. Osim kucanja na vrata imat ćemo jedan termin „kafe sa građanima“ na koji će moći doći oni koji su se obratili sa određenim problemima u toku sedmice, a elektronski vid komunikacije je nešto što ću vjerovatno koristiti najviše od svih načelnika u BiH, jer i danas ne poznajem političara koji komunicira na društvenim mrežama i emailom u mjeri u kojoj to ja činim.

Iskreno se nadam, a to posebno očekujem od mojih dragih prijatelja i vijećnika koji stranaka koje su me kandidirale, da ćemo svaki problem prvo adresirati tamo gdje mu je mjesto i gdje bi mogao biti riješen. Ako budemo tako komunicirali načelnik će svako imati više vremena za građane.

Internet, email i društvene mreže koristim vrlo intenzivno — čak i neobično mnogo. Upravo gledam na mom Facebook profilu imam 4173 prijatelja. Naravno da razumijem razliku između realnog i virtuelnog prijatelja, ali ja jednako prema svima imam pozitivna prijateljska osjećanja, obradujem se kada objave lijepu vijest o sebi i rado podijelim informacije iz svoga života — pa čak i privatne. I u toku kampanje veoma je aktivna moja Facebook stranica, a posebno se obradujem kad vidim nekih 10-tak minuta poslije objave da su objavu isčitali i moji politički protivnici. Društvene mreže su moćno i besplatno sredstvo komunikacije i ja ću ih iznimno koristiti i biti veoma dostupan. I ovdje želim skrenuti pažnju na potrebno održavanje ,,higijene komunikacije“. Danas se lako napravi fantomski profil ili pak anonimno u komentarima, poput onih na SodaLive-u, možete iz mraka i bez identiteta vrijeđati neistomišljenike, pisati laži i slično. Na svojim profilima nastojim održavati visok nivo otvorenosti, ali i visok nivo kvaliteta komunikacije. Oni koji komuniciraju sa uvažavanjem, koji slobodno iznose svoja (pa i nepopularna) mišljenja su dobro došli. Oni koji se obraćaju uvredljivim tonom ili iz anonimnosti otvaraju teme za koje objektivno nema razloga biti anoniman će morati popraviti komunikacijski stil da bi komunicirali.

U mom timu čak i danas imam nekoliko osoba od povjerenja koji prije mene pogledaju pristigle emailove ili odgovore na telefon kad sam ja zauzet. Nadam se da će građani shvatiti da je to sasvim normalno i da činjenica da na prvu niste dobili mene ne znači da ne uvažavam onoga ko pokušava komunicirati. Pružite šansu i mojim saradnicima da pokušaju riješiti problem, ili barem pokušajte dati njima informaciju zašto nešto mora biti hitno i ne može ići drugim putem već prema meni.

Moja politička kampanja i komunikacija u tom smislu odvija se već putem veoma žive stranice https://www.facebook.com/delic.social/ , a već sam formirao grupu na Facebooku ,,Lukavac: Vaš stav se računa”, preko koje ću ponuditi potpuno novi vod komunikacije sa građanima. U grupu će moći ući građani koji stanuju na području naše opštine, i to na način da se prijave sa poznatog Facebook profila. U ovoj grupi građani će moći postavljati pitanja, upućivati inicijative, ali i glasati o prijedlozima. Ukoliko postanem načelnik ovo će biti neki vid ,,digitalnog parlamenta” putem koga će svi korisnici društvenih mreža moći iskazati svoj stav i provjeriti šta drugi misle o njemu. Meni će ovo biti ozbiljan orijentir u daljem radu.

Dakle da rezimiram: apsolutno ću nastaviti veoma obimno i intenzivno koristiti društvene mreže i biti dostupan građanima, uz molbu i očekivanje da shvatimo da je komunikacija 1:40.000, odnosno načelnik sa jedne a 40.000 građana sa druge strane nemoguća misija ako bi se sva komunikacija svela samo na obraćanje načelniku. Pozivam one koji žele do načelnika da se prvo obrate nadležnoj službi i da pruže priliku administraciji da obavi svoj dio posla. Kada iscrpite taj put imate puno pravo očekivati da načelnik bude dostupan i da pruži odgovor.

Osim toga molim građane da imaju u vidu da je moje definitivno opredjeljenje da radim isključivo po zakonu, transparentno, visoko se držeći moralnih načela i pravednosti. U tom smislu molim sve njih, a posebno moje prijatelje i poznanike da svoje zahtjeve i očekivanja od načelnika traže tako da poštujemo navedene principe. Nadam se da će građani razumjeti da je za kvalitetnu komunikaciju potrebno barem dvoje kvalitetnih učesnika u komunikaciji.