Sjećanje na dva jarana: Peru obućara i Edu dimnjačara

12 16.986

9. Januara napustio nas je poznati lukavački dimnjačar Aličehajić Edhem zv. Čađo. Povodom njegove smrti i prijateljstva koje je gajio sa poznatim lukavačkim obućarom Perom, gospođa Viktorija Ibrahimagić Perković, kćerka lukavačkog obućara napisala je tekst koji prenosimo bez izmjena:

Stari Lukavčani sigurno pamte ova dva jarana, Pero obućar i Edo dimnjačar. Takvih jarana je sve manje. Uljepšali su moje djetinjstvo i dali uzor, šta je to prijateljstvo. Kada bi poslije koje čašice zapjevali, bilo bi to uvijek : “Pod Tuzlom se, zeleni merajaaaaa…“.

I uvijek samo to, taj početak. Nisam ni znala ima li ta pjesma još teksta. Nije bilo ni važno. To je sevdah. Ta milina i ta sjeta, više nije ni trebalo. Moj tata je već odavno napustio ovaj svijet, a Čađu smo ispratili juče.

U mraku bivše nam domovine, ova dva drugara su proslavila svaki Bajram i svaki Božić zajedno. Dijelili smo zajedničke nedjeljnje ručkove i uživali u druženju. Nama Perkovićima i njima Aličehajićima nikada nije zasmetalo što se Ružica krsti i što Paša klanja.

Smijeh je uvijek tekao u potocima kada se jarani sastanu, a tatina radnja bila je zborno mjesto za mnoge zanimljive likove i njihove priče. Kada se tata teško razbolio, njegov drugar ga je svakodnevno obilazio i još postao njegov brico. Dolazio je i doktor, medicinari, ali niko nije donosio olakšanje i nadu kao Čađo. Ne znam koliko je još biciklista poput njih, na crnom rogovom biciklu i u šoferskom kožnjaku, ostalo u našem gradu. Ne mnogo. Čini mi se da je većina odlučila zapedalati jako, jako, izdići se iznad ulica iznad krovova, iznad grada i na svojim biciklima voziti nekim drugim stazama, među zvijezdama.