PUT PLASTIKE DUG 470 KILOMETARA: Otpad koji građani bacaju u zagrebačke žute kontejnere završava u Lukavcu

13 2.978

Tekst Jutarnjeg lista prenosimo u nastavku bez korekcija:

Skuplja se na Jankomiru, sortira u Oroslavju, u Varaždinu pretvara u gorivo koje se šalje u BiH. Oko 25 posto plastike može se reciklirati, dok se 73 posto pretvara u gorivo. Ostatak od dva posto plastike odlazi na odlagalište.

Zagreb, Oroslavje, Varaždin te Lukavac u Bosni i Hercegovini. Sve skupa put od otprilike 470 cestovnih kilometara koji uključuje više vožnji kamionom, razvrstavanje u sortirnici te mehaničko-biološku obradu u specijaliziranom postrojenju. Ovo je put koji svaki tjedan prolazi plastični otpad iz Zagreba, od spremnika na zelenom otoku do cementare u BiH, gdje se u prerađenom obliku koristi kao alternativno gorivo.

Plastika je postala “vruća” tema nakon što su se na društvenim mrežama pojavile brojne fotografije prenatrpanih kontejnera na zagrebačkim zelenim otocima. Do toga je došlo zbog ispunjenja ugovorenih količina otpadne ambalaže od plastike između Čistoće i Zajednice ponuditelja CE-ZA-R (C.I.O.S. Grupa) te Reoma Grupe. Desetak dana trajali su pregovori o aneksu, a za to vrijeme se količina plastike gomilala. Ipak, 5. studenoga potpisan je aneks ugovora i ponovno je uspostavljen normalan odvoz plastike. Međutim, u zraku je ostalo pitanje – što se s tom plastikom dogodi nakon što ode iz kontejnera? Odgovore smo potražili na istom putu koji svaki tjedan prođe taj isti otpad.

Ako uzmemo da je prvi korak pražnjenje spremnika koje obavljaju kamioni Čistoće na zagrebačkim ulicama, drugi je dovoz te plastike na adresu CE-ZA-R-a ili Reome.

– Prema javnom pozivu, trebalo je osigurati dvije lokacije za prihvat plastičnog otpada, jednu na zapadu grada, drugu na istoku. Kamion Čistoće vozi otpad na bližu lokaciju – objašnjava Željko Teufel, član Uprave CE-ZA-R-a.

Mi se nalazimo na reciklažnom centru CE-ZA-R-a u Jankomiru gdje je i sjedište tvrtke te imamo priliku pregledati otpad koji dovozi jedan kamion. U hrpi otpada ima spužvi, bočica od motornog ulja, papira, dijelova monitora… Na prvu izgleda kao da ima najmanje plastike.

– Oko 80 posto otpada koji nam dolazi čini “prljava” plastika i neplastični otpad. Otpad se dalje obrađuje u sortirnici, no ostatak mora na daljnju preradu u MBO postrojenje u Varaždinu – objašnjava Teufel.

U Jankomir svaki dan dolazi po nekoliko kamiona Čistoće, a kada se popuni skladišni prostor od oko 15 tona, taj se isti otpad ponovno utovaruje u šlepere i odvozi prema Oroslavju. Pratimo jedan od kamiona koji svaki dan ide tom rutom i dolazimo u Eko-Flor Plus, najveću privatnu tvrtku u Hrvatskoj koja se bavi skupljanjem komunalnog i neopasnog industrijskog otpada. Tu se na sortirnici razdvaja “dobra i loša” plastika, izdvajaju se one vrste koje se ekonomski isplativo mogu dalje reciklirati, odnosno služiti za proizvodnju nove plastike. U praksi to izgleda ovako.

Mnoge sirovine

Dovezeni otpad se iskrca u elevator koji ga podiže prema traci na kojoj revno radi najmanje sto ruku dnevno. Svaki radnik ima svoj zadatak. Jedan kupi tetrapake, drugi konzerve, treći papir, četvrti vrećice… i potom svoje sirovine bacaju niz “čarape” u kontejnere gdje završavaju pojedine vrste otpadne sirovine. Ono što nitko ne uzme na traci, to pada na veliku hrpu koja se utovaruje u sljedeći šleper koji spremno čeka da krene prema MBO postrojenju u Varaždinu. Plastika koja ima tržišnu vrijednost preša se u “bale” i prodaje različitim tvrtkama na domaćem i inozemnom tržištu, koje tu sirovinu ponovno upotrebljavaju, dok ona neiskoristiva za recikliranje ide dalje po “putu plastike”.

– U pravilu imamo između 10 do 25 posto sirovina koje se mogu dalje reciklirati i koje se zbog lakšeg transporta prešaju u bale. Ostatak ide u MBO postrojenje u Varaždinu. Iako to zvuči kao jako mali postotak, to je realnost u kojoj trenutno živimo i, ako gledamo europska iskustva, proći će još sigurno 20 godina prije nego što se taj omjer u Hrvatskoj promijeni – kaže Vesna Centa, voditeljica Odjela podrške u Eko-Flor Plusu.

Odlazimo na zadnju postaju našeg puta i ujedno najmoderniju. MBO postrojenje je sofisticirani sustav koji kroz isušivanje te mehaničku obradu pretvara otpad u gorivo iz otpada, SRF (Solid Recovered Fuel), male isjeckane komadiće plastike koji služe kao zamjena za ugljen u cementarama.

Ovo je prvo takvo postrojenje u Hrvatskoj, kapaciteta obrade 95.000 tona otpada godišnje, što je trećina hrvatskih kapaciteta. Ovdje se ne obrađuje samo plastika, nego i miješani komunalni otpad, a da se dobije gorivo najbolje kvalitete, potrebno je miješati različite vrste otpada.

– Mora se stalno paziti na razinu klora te količinu vlage u otpadu, kako bi konačni produkt bilo gorivo vrhunske ogrjevne vrijednosti. Zato isušujemo “mokri” otpad u posebnom dijelu postrojenja te ga naknadno miješamo s plastikom i ostalim vrstama otpada – kaže Frano Kundid, član uprave C.I.O.S. MBO.

Cijeli proces mehaničke obrade je automatiziran, a proizvodni proces je podvrgnut strogim mjerama kontrole kako bi se izbacili svi nepotrebni sastojci iz goriva, primjerice metal. U cijeloj liniji se nalaze četiri velika magneta koji u svakom dijelu obrade izvlače spajalice, čavle, matice i slične predmete iz otpada.

Na kraju nam ostane manje od 2 posto onog istog plastičnog otpada koji se ne može ni na koji način upotrijebiti te on odlazi na odlagalište. Što se tiče goriva, ono zatvara kružni proces u cementari u Lukavcu.

– Gorivo iz otpada proizvedeno u Varaždinu na žalost trenutačno izvozimo u inozemstvo i plaćamo njegovu oporabu, s obzirom na to da u Hrvatskoj nema dostatnih kapaciteta, a interes za energetsku uporabu otpada uopće ne postoji – kaže Kundid. Ipak, taj problem planiraju sami riješiti u budućnosti.

Naime, C.I.O.S. Grupa krenula je s realizacijom projekta gradnje energane u Sisku, kamo će potom odvoziti gorivo iz otpada, pretvarati ga u energiju i time zatvoriti materijalni i energetski krug. Ishodili su građevinsku dozvolu, a prema trenutnim procjenama, energana će biti sagrađena za tri godine.

 

Leave a Reply

13 komentara za članak "PUT PLASTIKE DUG 470 KILOMETARA: Otpad koji građani bacaju u zagrebačke žute kontejnere završava u Lukavcu"

avatar
najnoviji najstariji popularni
Dautoglu
Gost
Dautoglu

Ma i ovi iz cementare su čista katastrofa spaljuju otpad bjelosvijetski, da je dobro spaljivali bi ih oni u svojim zemljama. Ma čudni smo mi ljudi i ti koji tamo rade u cementari i odluče se na takve korake su čisti debili koji nerazmišljaju ni sekunde da truje i svoju porodicu. Smrad oko cementare je ponekad nesnosan a kada vrše spaljivanje kad sagori recimo u ovom slučaju plastika ili pitaj boga šta još spaljuju sigurno neće izaći parfem na drugu stranu nego jedinjenja koja su sigurno i neispitano otrovna pa se čudne respiratorne infekcije pojavljuju kod djece i odraslih. Ma samo da inspekcija krene i pročešlja i ove dobro upakovane zagađivače.

Bosanac
Gost
Bosanac

Uz ovaj otpad spaljuje se i sanitetski otpad. A samo se GIKIL napada a ima ih i gorih.

Chame
Gost
Chame
Ne mozes ljude tako lako debilima nazivati. Ako nisi sam svoj gazda, a to ljudi koji rade u cementari i nisu, onda se nista i ne pitas nego radis onako kako ti se kaze, a ako se pobunis zna se-noga. Tu dolazimo da glavnog pitanja: Inspekcije??? Kod nas u ovako nakaradnoj drzavi sve ima svoju cijenu, tako da zatvoriti oci za neke propuste je sasvim normalno, a iako bi inspekcije trebale biti prva linija odbrane iz ekonomskih a jos cesce politicki “moralnih” razloga svemu se moze progledati kroz prste i u krajnjem slucaju dati okolisna dozvola. To se treba mijenjati, VRH, pocevsi od predsjednistva pa prema dole jer kako kazu riba smrdi od glave, ali kako stvari stoje nema nista od toga i biti ce samo gore i gore. Sta i ocekivati od drzave koja ima 3 predsjednika, parlament, ministre….zatim je podijeljena na 2 ravnopravna dijela svaki sa svojim parlamentom i ministrima….zatim jedan dio ima 10 kantona opet sa parlamentima i ministrima, a o broju opstina u oba dijela da i ne pricamo, kao ni o zamjenicima, zamjenicima zamjenika, vozacima, sekretaricama i kojim sve jos izmisljenim mjestima. Upravo takvima Cementara, Koksara, GIKL, kao i svi ostali zagadjivaci i ne smetaju,… Read more »
tosamja
Gost
tosamja

… eto nisi debil već si kriminalac…
Član 344.
Neprijavljivanje pripremanja krivičnog djela
(1) Ko zna da se priprema učinjenje krivičnog djela za koje se po zakonu u Federaciji može izreći tri godine zatvora ili teža kazna, pa u vremenu kad je još bilo moguće spriječiti njegovo učinjenje to ne prijavi, a djelo bude pokušano ili učinjeno, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini u odnosu na krivično djelo za koje se po zakonu u Federaciji može izreć i kazna dugotrajnog zatvora, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Roša
Gost
Roša

Plastika, razna PVC ili poli vinil hlorid, PP poli propilen, i td ..sa dosta kancerogenih spojeva koji nastaju sagorijevanjem…sve to izlazi na dimnjake i gradjani udisu. Ali tu nema inspekcija , a gradjani cute…E nabit vas retardirane..

abutabu
Gost
abutabu

Samo zatvorit , neema spaljivat plastiku , djubrad bjelosvjetska , svi su slili u lukavac da ovdje truju

crni
Member
crni

Polivinil-hlorid (PVC) se veoma mnogo koristi u savremenom životu, ali je njegov nusproizvod dioksin jedno od najtoksičnijih hemijskih jedinjenja. Najveće količine dioksina oslobađaju se spaljivanjem plastike. U sredinama gde se spaljuju velike količine plastike dim se posle odlaska u atmosferu vraća kao talog ili sa kišama na zemlju i kontaminira tlo. Preko biljaka i trave, dioksin se unosi u životinjske organizme pa ga jedući meso i mi unosimo u svoj organizam. Samo da se zna da su u Lukavcu sve firme eko-zagađivaći.

Lukavac 1
Gost
Lukavac 1

I u Njemackoj postoje koksare, cementare, fabrike sode, zeljezare, spalionice otpada, ali kod njih postoje I strogi zakoni I strucne inspekcije. Kod nas postoje samo fabrike. Vrlo je upitna efikasnost filtera u cementari I sodi, a isto ce biti I sa gikilovim, ako ih ikada ugrade, nezaiteresiranost I sporost inspekcija da ih kontrolisu je ocita, strani vlasnici rade sta hoce, ali krivi smo samo mi koji zivimo ovdje I gotovo nista ne poduzimamo.

Samo zdraaavooo
Gost
Samo zdraaavooo

Pa ti budi normalan ovdje…

inspektor
Gost
inspektor

Tražim u ime građana općine Lukavac da nam FABRIKA CEMETA dostavi sve dozvole koje posjeduje o spaljivanju starih auto guma, lijekova sa isteklim rokom trajanja iz cijelog regiona, otpada animalnog porijekla i svega drugog što se spaljuje trenutno u našem gradu konkretno u Fabrici cementa Lukavac (to je černobil i naveći zagađivač u našem gradu.
Drugi najveći zagađivač je SISECAM SODA Lukavac u kojoj se spaljuje na stitine tona UGLJA iz Stanara sa najvećom koncentracijom sumpora koji ubija našu djecu svaki dan.
Treće tražim od GIKILA kao trećeg najvećeg zagađivača da iznese tačne podatke koliko štetnih materija svakodnevno ispušta u rijeku Spreču i u zrak.
Ovo su najveći zagađivači u Lukavcu poredani po prioritetu.
TRAŽIM U IME OBIČNE SIROTINJE DA NAM OVE FABRIKE DOSTAVE PODATKE KAKO SAM NAPISAO i shvatit ćete da je ovo na žalost istina.

Lukavac 1
Gost
Lukavac 1

Loši Zakoni, i godinama se sve “turalo pod tepih”.

Milenko Blagojevic
Gost
Milenko Blagojevic

Gluho bilo, al’ kako je krenulo,neko ce trazit dozvolu da u Lukavcu podigne kafileriju i krematorijum…

neko
Gost
neko

Ja mislim da je GIKIL kriv i što se ta plastika spaljuje u cementari. Glupi Bošnjo, nadrealni ekolog, nikad neće skontati što su soda i cementara našminkale svoje dvorište i da se3 nalaze u centru Lukavca a da pri tome rade sa jako jebenim hemijskim jedinjenima dok koksara radi ono što se radilo 500 godina svugdje u svijetu. Hej moj Bošnjo, dabogda ti prodiso kad se GIKIL zatvori!