U izjavi za Dnevni avaz, načelnik Mujkić tvrdi da Lukavac nema spalionicu bilo kakvog otpada, a posebno ne otpada “koji je opasan po zdravlje jer se sumnja da radioaktivan”:
– Znam da u Lukavcu postoji firma koja se bavi prikupljanjem raznih vrsta otpada, pa i onog medicinskog, ali taj otpad se izvozi u spalionice u inostranstvo. Također znam da Cementara Lukavac ima okolinsku dozvolu i da je pod strogim inspekcijskim nadzorom vršila probno spaljivanje automobilskih guma, ali da vrši spaljivanje otpada o kome govorite , o tome u općini nemamo informacije – kazao nam je Mujkić.
Iz kompanije Prevent Visoko, koja se dijelom bavi preradom kože i ima kožarskog otapada na čiji se neugodni miris žale građani Visokog su ostali iznenađeni informacijom da se otpad spaljuje:
– Prevent ne deponuje otpad već se odgovarajućim predtretmanom isti pretvara u korisni proizvod i dalje koristi kao alternativno gorivo. Ovo je prikaz pozitivne prakse “Zero waste” strategije upravljanja otpadom – kazali su iz Preventa.
Ipak, na stranici visoko.co.ba je 27. juna bilo govora da će otpad iz Prevnta biti spaljen i odlagan u Lukavcu, tačnije u Koksari Lukavac.
U tekstu se navodi kako su poplave neviđenih razmjera, na svu sreću, odnijele veliki dio otpada za čije odlaganje ne postoji sistemsko i kvalitetno rješenje i da je zbog otpuštanja radnika proizvodnja značajno smanjena a samim tim i količina novog otpada.
U članku se također navodi da je Preventov otpad vraćen, nakon što su lokalne vlasti Istočnog Sarajeva, mještani i policija zaustavili kamione sa otpadom i da je menadžment kompanije Prevent pronašao rješenje u odvozu otpada u Tuzlanski kanton, tačnije u Lukavac.
Kao mjesto za odlaganje spominje se Koksara!?
Prije dvije godine Prevent je imao rješenje za svoj otpad zbog kojeg nisu imali problema sa inspekcijama, mještanima, policijom…
Međutim, zbog unutrašnjeg neslaganja između direktora pojedinih sektora došlo je do raskida ugovora sa dotadašnjom firmom koja je odvozila otpad iz Viskog, a nezvanični razlog je navodno bio taj što pojedinaca nije bilo u konačnom “skontu”, odnosno “rastaljivanju” i uzimanju dijela procenta u novcu od firme koja se bavila odvozom otpada.
Ni tada, kao ni danas pomenute direktore i rukovodioce koji mahom ne žive u Visokom nisu zanimali uvjeti života i ekološki standardi u Visokom, oni su smrad tada, kao što to rade i danas zvali tek “neugodnim mirisom” za koji smatraju da nema nikakve veze sa ogromnim brojem brojem pacijenata iz Visokog sa dijagnisticiranim karcinomom.
