Učenici i profesori Ekonomsko-hemijske škole Lukavac do sada su vodili aktivnosti na zaštiti Spreče i Turije, te ukazivali na potrebu globalnog djelovanja na zaštiti rijeka i jezera. Osim konkretnog djelovanja pokušali su probuditi svijest građa, posebno mladih, kada su u pitanju zaštita i očuvanje vodnih resursa u našoj okolini.
„Zaštita Lukavčića“ je naziv okruglog stola, koji će biti upriličen u ponedjeljak, 23.marta 2015.godine. Učesnici će pokušati dati odgovore na pitanja: zbog čega je ova rječica postala sabirnik otpadnih i kanalizacionih voda, zašto niko ništa nije poduzeo i šta se može učiniti u budućnosti.
Nakon toga je planirana posjeta izvorištu Lukavčića, gdje će biti pušteni papirni brodovi. Oni će tokom rijeke ponijeti poruku o svijesti mladih ljudi da je treba zaštiti i vratiti u prirodno stanje.
Ekonomsko-hemijska škola i klub „Bike Tour“ Lukavac u narednom će periodu organizovati biciklijadu sa ciljem poticanja svijesti javnosti o značaju očuvanja Lukavčića.
Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. marta. Generalna skupština UN je rezolucijom od 22. februara 1993. odlučila da se 22. mart svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, širom svijeta, posebno skrene pažnja na probleme vezane za vodu i vodne resurse.
Obilježavanjem se želi podsjetiti na važnost zaštite vode i nedostatak vode za piće u mnogim zemljama svijeta i upozoriti na neprocjenjivu vrijednost vode i njenu sve veću ugroženost, jer su zalihe ograničene. Prema podacima UN-a, više od milijardu ljudi na Zemlji nema stalan pristup zdravoj vodi. Oko dva miliona djece godišnje (5 000 života u danu) umre zbog nedostatka čiste vode i kanalizacije. Stoga je, da bi se još više istakla važnost brige o vodi, razdoblje od 2005. do 2015. proglašeno desetljećem voda pod geslom “Voda za život”.
…zato je i naš lukavački bazen za kupanje zaštičen…
Životinje imaju svoja pojila koja zajednički dijele.Lavovi,slonovi,hijene…
Tako biva sve dok ne dođe čovjek i uzme ih pod svoje.
Sjećam se mnogih izvora i bunara sa kojih je Čaršija,i pored svojih bunara,a kasnije
i vodovoda, zeđ za eglenom i ljudovanjem utaljala.Sjećam se i Patkovca i papirnih čamaca.
Onda smo dobili vodovode,i opet se išlo i na Petrak i na Bukvu jer ni voda nije ista iz cijevi ili
izvora.I to nije nista novo.Novo je sto vise ni voda nije voda.Ni voda nije SLOBODNA!!!
Onda su “došli” Anam Oni
Došli “ljudi” zagradili, otuđili, i u plastičnu šišu turili. Samo da bi svoje džepove napunilo.
I svakim danom je sve manje dobre i SLOBODNE vode.
Ne da “čovjek” INSANU ni da se čestito napije, a kamoli da zdravu i slobodnu eglenu dopusti.
Ne daju Anam Oni i Anam Anam Oni, jer se boje.Jer su žedni.Žedni moći, žedni para.
Jer se boje nežedna i sita insana.Strah, glad i zeđ obična smrtnika čini robom koji zavisi od
volje(nevolje) ovijeh vampira,žednih krvi.
Ima hijena i međ ljudima al’ ima i slonova i grlica.