EKSKLUZIVNO / Vanja Osmanović o borbi protiv politike Sulejmana Brkića, kolegama iz SDP-a, FK Radničkom i SIOUX-ima

Prije nekoliko dana razgovarali smo sa čovjekom koji je 15 godina svog života da za SDP, Vanjom Osmanovićem. Nekada istaknuti član SDP-a je zbog niza okolnosti, a najviše zbog svoje iskrenosti, laički rečeno – “pušten niz vodu”.

EKSKLUZIVNO / Vanja Osmanović o razlozima napuštanja lukavačkog SDP-a nakon 15 godina

Drugi dio razgovora možete pročitati u nastavku, a Vanja je pričao o unutarstranačkim izborima, politici Sulejmana Brkića i ponašanju kolega tokom izbora 2016. godine.

SL: Nakon tvog odlaska, SDP je pretrpio mnoge promjene a održani su i unutarstranački izbori, tvoj komentar?

Ti izbori u SDP-u su bili farsa. Od izbora predsjednika koji je po meni izabran nestatutarno, do izbora čitavog rukovodstva koje je po prvi put, barem od kada sam ja u SDP-u (15 godina) izabrano na takav način.
Opštinski odbor nije izabran u skladu sa Statutom, predsjedništvo se po prvi put biralo javnim glasanjem, vjerovatno iz razloga kako bi se moglo vidjeti ko će kako glasati, a sve na prijedlog predsjednika koji je dostavio već unaprijed pripremljena imena, iako su svi članovi opštinskog odbora trebali imati mogućnost da budu birani, pa do imenovanja nestatutarnih potpredsjednika. Tako da je od tog trenutka sve podređeno samo jednom čovjeku.

Ti izbori u SDP-u su bili farsa. Od izbora predsjednika koji je po meni izabran nestatutarno, do izbora čitavog rukovodstva koje je po prvi put, barem od kad sam ja u SDP-u izabrano na takav način.

SL: Poznato je da si se sa svojim kolegama, dok si bio vijećnik, četiri godine borio protiv politike Sulejmana Brkića (SDA)? Kako si se osjećao kada je isti trebao postati potpredsjednik SDP-a?

Ma šta čovjek na to da kaže. Kao što ste sami rekli, u vijeću sam se borio protiv njega i njegove politike. Ne samo ja, nego i svi oni ljudi koji danas njegovi prvi saradnici. Ja nikako ne mogu razumjeti to licemjerstvo, pričaš o nekom sve najgore i onda sutra s njim piješ kafu, ideš po večerama, družiš se kao da ti je najbliži rod. To je politika koju ja ne mogu voditi.  Kakav politički kredibilitet ima taj Sulejman, nakon tolikih prelazaka iz SDP-a u SDA i obratno. Pa on je do jučer pozdravljao sa “Selam”, protiv čega nemam apsolutno ništa, u ime ljudi koje danas naziva fašistima.

On se danas ne pozdravlja sa “Selam”, nego sa “smrt fašizmu”. Sav njegov politički kredibilitet se nalazi danas u onoj jednoj ruci u OV.  On je socijaldemokrata koliko i ja SDA-ovac. A ja sam više marsovac nego što bi bio SDA-ovac. (smijeh)

SL: Kako su regovale tvoje kolege iz SDP-a, kada si na sjednici predsjedništva digao svoj glas protiv izbora Brkića za potpredsjednika partije?

Vidim da ste jako dobro informisani. Ne samo da sam digao glas protiv toga, uspio sam u tome, moja posljednja dobra stvar za SDP koju sam uradio. Naime on je trebao biti potpredsjednik OO SDP Lukavac, ali s obzirom da je bio predsjednik Osnovne organizacije Poljice kao povjerenik, kako je i ušao u Općinski odbor, nije mogao biti i potpredsjenik na što sam ja jedini ukazao. Oni koji razumiju kako stvari funkcionišu u politici, znaju u okolnostima u kojima je današnji predsjednik SDP-a ujedno i načelenik, da on ne može stići obavljati i predsjedničku funkciju, a onda bi to u 90% slučajeva bio Sulejman, faktički on bi bio predsjednik, iako vjerujem da ni danas nije daleko od toga. Niko se drugi nije javno usprotivio iako su mnogi negodovali. Što mi je bio još jedan razlog da shvatim da sam usamljen i da mi više nije mjesto u SDP-u.

SL: Vratimo se na prethodno održane lokalne izbore, da li sada misliš da si ciljano postavljen na 22 mjesto SDP-ove liste?

Ne mogu griješiti i reći da sam ciljano i sa namjerom postavljen na 22. mjesto na listi, ali isto tako, niko nije rekao da je to nepravedno prema Vanji što se našao na tom mjestu. Pa na kraju krajeva, to je poruka i za druge mlade ljude, danas si nosilac liste – sutra si “zadnji”. Iako sam bio sasvim sigurno jedan od najaktivnijih vijećnika, ne samo u klubu SDP-a nego općenito. S druge strane sam jedini vijećnik koji nije progovorio niti riječi u čitavoj kampanji. Na svim skupovima se obratio makar jedan vijećnik, ja nisam. I nije sporno, nisam uopšte na to gledao kao neki nedostatak. To sto nisam izabran je također neka poruka za mene.

Pa on je do jučer pozdravljao sa “Selam”, protiv čega nemam apsolutno ništa, u ime ljudi koje danas naziva fašistima. On se danas ne pozdravlja sa “Selam”, nego sa “smrt fašizmu”. Sav njegov politički kredibilitet se nalazi danas u onoj jednoj ruci u OV.  On je socijaldemokrata koliko i ja SDA-ovac. A ja sam više marsovac nego što bi bio SDA-ovac.

SL: Kada se analiziraju rezultati SDP-a na prethodnim izborim po mjesnim zajednicama, vidljivo je da se na nekim biračkim mjestima radilo samo za pojedine kandidate (Ibrakić, Todorović…) a ne “drugarski” – za sve?

To je tabu tema u SDP-u. Pogotovo nakon dolaska novog predsjednika. Jer upravo ljudi koji su najviše spletkraili na izborima su jedni od njegovih najodanijih ljudi. Nije se tu radilo za pojedine kandidate nego su pojedini kandidati uz pomoć biračkih odbora sebi dopisivali glasove. Imate slučaj Ibrakić Hasana iz Kruševice, gdje čovjek čini mi se, od 190 glasova koje je osvojio SDP – dobije 189, a njegov brat bio u Biračkom odboru. Pa javno izjavi na najvišem organu SDP-a, Općinskom odboru, da je dao 500KM čovjeku u Bokavićima da njemu dopisuje glasove. I naravno, nikakve sankcije za to ne snosi, nego još bude nagrađen sa mjestom u Predsjedništvu i zaposlenjem u GIKIL-u. Što je još gore javno se potpisuju nekakvi sporazumi sa Tužilaštvom, da će najstrožije biti kažnjeni oni koji se budu bavili takvim radnjama. Također je bila “situacija” u ozrenskim Mjesnim zajednicama, gdje Dragan Todorović, dobije skoro na svakom biračkom mjestu 100% glasova koje je osvojio SDP, a skoro 90% kandidata sa liste SDP-a nisu dobili niti jedan glas, znači da niti on sam nije glasao za svoje kolege sa liste, da ne pričam o članovima njegove porodice. To su stvari protiv kojih sam se borio i nadao se da se neće dešavati u SDP-u ili barem kad se dese, da ćemo ih odmah i osuditi.

SL: Da li ćeš ostati iza svoje odluke da napuštaš SDP? I šta tu odluku može promijeniti?

Da, ostajem pri svojoj odluci i čisto sumnjam da je nešto u ovom trenutku može promjeniti. Jedino neka nova generacija mladih ljudi koji bi preuzeli SDP mogu promijeniti moju odluku, ali sa ovakvom politikom to se neće nikada desiti.

SL: Intervju ćemo ipak završiti sportom, koji bi trebao biti daleko od politike, pa s obzirom da si bio dugo u Siouxima, a kasnije izabran i za člana Skupštine kluba, kako opisuješ stanje u klubu, ispadanje u niži rang…

Sada ste me iznenadili s ovim pitanjem. Za mene je priča oko SIOUX-a i Radničkog uvijek jako emotivna. Teško je reći nešto novo na tu temu. Odakle krenuti, od SIOUX-a naravno (smijeh).

Nikada nisam mogao razumjeti ljude koji su odrasli u Lukavcu, završili osnovnu i srednju školu u Lukavcu, a navijaju i vole neki od klubova iz BiH. Bez obzira na tu činjenicu, SIOUX-i su godinama u nazad veoma respektabilna navijačka skupina, koja je cijenjena i poštovana u navijačkim krugovima.

Posebno sam ponosan na činjenicu da sam imao privilegiju da budem dio generacije SIOUX-a kada su organizaciono i brojčano bili sami vrh bh navijačke scene. Danas mi je drago vidjeti da i pored svih problema s kojima se klub susreće i dalje postoji nova generacija momaka, koji pričaju priču o SIOUX-ima i uvijek su SIOUXI bili svijetlija strana priče o Radničkom.

Što se tiče priče o Skupštini, moram biti iskren i reći da smo mi kao navijačka skupina i pored sasvim sigurno najiskrenijih i najboljih namjera, ipak pogriješili. Na samoj sjednici sve se brzopleto odigralo i nije završilo onako kako smo mi htjeli i zamišljali, ali svakako je pozitivna stvar da po prvi put kako ja znam u Upravnom odboru kluba sjede i dva člana SIOUX-a. Ja sam prvenstveno bio nezadovoljan načinom na koji se krenulo raditi, te sam na drugoj sjednici Skupštine podnio ostavku. Nijedan iskreni navijač ne može lako podnijeti ispadanje njegovog kluba u niži rang. U situaciji u kojoj bi to značilo pozitivne promjene u klubu, možda to i ne bi bila tragična stvar, ali bojim se da je malo pozitivnih promjena.

Posebno sam ponosan na činjenicu da sam imao privilegiju da budem dio generacije SIOUX-a kada su organizaciono i brojčano bili sami vrh bh navijačke scene.

Kako čujem sad su i finansijska sredstva od strane Općine znatno smanjena, pa onda i ne čude sve lošiji rezultati kao i pozicija na tabeli koja je daleko od zacrtnog cilja. Nije sve na dušu ljudima koji vode klub. Mislim da bi se većina resursa trebala usmjeriti na infrastrukturu i omladinski pogon. Od 2012. do 2016. godine, Radnički je potrošio više od million KM, a malo se toga postiglo.

Da se samo pola tog novca utrošilo u infrastrukturu, danas sigurno ne bi bili u lošijoj ligi, ali bi naša djeca sa radošću trenirala na plastičnoj travi i bilo bi ih sigurno duplo više, a iz masovnosti se onda dobija i kvalitet.

Lukavac je uvijek bio fudbalska sredina i ja se iskreno nadam i svim srcem priželjkujem bolje dane za Radnički, jer SIOUX-i to zaslužuju.

EKSKLUZIVNO / Vanja Osmanović o razlozima napuštanja lukavačkog SDP-a nakon 15 godina