U Lukavac je došao iz Beograda gdje je sa samim desetkama završio Medicinski fakultet. On je bio sin uglednog i poštovanog Beograđanina, Milutina Stanojlovića, poznatog bankara.
Milutin je bio jedno vrijeme direktor Beogradske zadruge, zatim Centralne, Narodne i Jugoslovenske izvozne i kreditne banke. Bio je i društveno angažiran – nekoliko godina je bio predsjednik Sportskog kluba Jugoslavija, a istovremeni potpredsjednik Fudbalskog saveza Kraljevine Jugoslavije.
Kada je Nikola završio Medicinu pred njim su bile dvije opcije, (i tada, sedam godina poslije rata vrhunski stručnjaci dekretom su raspoređivani gdje će raditi) Bosna ili Kosovo. Nikola je izabrao Bosnu i Lukavac. I nije se, kako je kasnije često govorio, pokajao.
Došao je u jednu kosmopolitsku sredinu, istinski multinacionalnu i multikonfesionalnu, što je njemu odgovaralo, jer je on i po odgoju i obrazovanju bio istinski kosmopolita, uostalom govorio je francuski, njemački i engleski, a klasičnu literaturu, a naročito onu medicinsku čitao je u originalu, na čemu su mu zavidjeli liječnici u Tuzli.
Da bi bio što bolji u svom poslu Fabrika ga je 1960. godine poslala u Sjedinjene američke države gdje je ostao šest mjeseci na specijalizaciji medicine rada.
Iz Amerike se Nikola vratio “naoružan” novim medicinskim saznanjima, ali i sa ogromnim zelenim Dodgom, automobilom kojem su se Lukavčani tada divili jer su takve automobile viđali samo na filmu.
Pored toga što je bio izuzetno stručan dr. Nikola je bio i veoma skroman čovjek, nije volio nikoga kritizirati ni kolege ni pacijente, a svojim neposrednim pristupom prema pacijentima, često u neformalnom razgovoru, uspijevao je dokučiti šta ih boli i onda propisivao terapiju koja je bila izuzetno efi kasna.
O stručnosti i ljudskosti dr. Nikole nedavno je na lokalnoj lukavačkoj televiziji govorio i dr. Kasim Muminhodžić, sin Redžepa efendije iz Turskog Lukavca, prijeratnog kadije, univerzitetski profesor i cijenjeni internista u Tuzli.
Dr. Muminhodžić je tom prilikom govorio više o dr. Nikoli nego o sebi. Kada je došao na svoje prvo radno mjesto u fabričku ambulantu, mnogo toga naučio je od dr. Nikole. Kako je već istaknuto dr. Nikola je bio gradsko dijete, znao je odlično svirati klavir. No kako je bio izuzetno skroman nije to htio javno pokazivati. Svirao je rijetko, sa jazz orkestrom Partizana i to poslije igranki, kada već nikoga u dvorani nije bilo, za svoju dušu.
Poslije neuspješnog braka sa Marijom Perdija dr. Nikola se oženio Gordanom Zovko, kćerkom nogometnog radnika Ivana Zovke.
Zanimljivo je da je Gordanin otac 1903. godine rođen u Lukavcu, gdje je njegov otac iz Destilacije drva iz Teslića bio na privremenoj posudbi u Fabrici. I eto, skoro pedeset godina kasnije Ivan se sa porodicom doselio u Lukavac. Pored Gordane imao je još jednu kćerku – Josipu i sinove Josipa i Miroslava – Miku. Kada je stasala Josipa se udala za Vladu Kurbatfi nskog, sina fabričkog strojara Stjepana. Oboje sada žive u Lukavcu. Osamdesetih dr. Nikola je umro i uz dužne počasti sahranjen je na gradskom groblju u Lukavcu. Danas njegova supruga Gordana sa njihovim sinom, koji je dobio ime po djedu – Milutin, živi u Lukavcu.
[pull_quote_center]Ovu i mnoge zanimljive priče o Lukavcu možete pročitati u knjizi “Lukavac, kakav je nakada bio”, autora Faruka Kruševljanina. Knjigu po cijeni od 15 KM možete naručiti putem E-maila na adresu izdavača: grafit@bih.net.ba[/pull_quote_center]
Pisati o Dr.Nikoli nije lako,Zasto?Pa vrlo lako je to reci jer Dr Nikola je Ljudska gromada.Gromada satkana od MORALA,POSTENJA,LjUDSKOSTI.
Prvi put sa njim sam se sre u ambulanti FSL u sobi sestici novembra 1965 a fizicki som se rastal na dan sahrane mentalno je prisutan u mom zivotu a i mojoj porodici , i u susretima sa njegovom Gordanom i Milutincom.Ono sta me je on nauciji cjelog zivota ostalo mi je a prvo je bilo da nas posao je za covjeka i da je covjek iznad sve ga ma ko bio.Nikada nije prekrsio to i uvijek je insistirao na tome COVJEK.
I zato pisati o Dr.Nikoli nije lako upoznao sam veoma mnogo ljekara diljem Juge ali niko nije bio nas NIDZO .
Hvala Ti Dr Nikola na svemu sta si dao gradzanima Lukavca a posebno Sodarima.
Mislima da se Lukavac nije dostojno oduzio nasem Lukavackom Dr.Nikoli
Bivstvovanje u nekoj sredini može se jednostavno mjeriti tragom koji ste u njoj ostavili i tragom koji je ona ostavila u vama. O tragu koji je Nikola ostavio u Lukavcu ne mogu, nemam dovoljno lijepih riječi. Ostaje nadanje da smo i mi ostavili dovoljno lijepi trag u njemu. Znao je reći da nije važno gdje, već kako radiš. Tačnost i veličinu tih riječi sam i sam iskusio. Često sam ih citirao, on je to najbolje pokazao od svih meni poznatih. Objavljujem pod pseudonimom da ne bih bio pogrešno shvaćen. Imao sam privilegiju biti često u njegovom društvu.
Poštovani uredniče mislim da ste u naslovu pogrešno upisali ime čuvenog doktora ispravno je Nikola Stanojlović umjesto Stanojević pa Vas molim da to i ispravite
Zahvaljujemo na ispravci.
Tekst dobar,prezime u naslovu pogresno 🙂
Zahvaljujemo na ispravci.